BREESE: Ne, Spužva Bob Skockani nije nasilni kolonijalist

Predavateljica na Sveučilištu Washington objavila je izvješće od 10.000 riječi kojemu je namjera razotkriti sva zla popularne TV serije na Nickelodeonu, Spužva Bob Skockani.

Profesorica Holly M Barker tvrdi da je crtić za djecu kriv za “zataškavanje nasilnih američkih vojnih aktivnosti” prema autohtonom stanovništvu pacifičkih Maršalovih Otoka tijekom Hladnog rata. Ona uspostavlja vezu između atola Bikini u Maršalovim Otocima i izmišljenog podvodnog grada Bikini Dolina, gdje živi Spužva Bob. Autohtonom stanovništvu otoka rečeno je da napuste svoje domove kako bi američka vojska mogla testirati svoje nuklearno oružje, učinivši tako zemlju napuštenom i nenastanjivom.

Zbog ove “Bikini” veze, Spužva Bob Skockani je očito apologet kolonijalizma i njegovog naslijeđa: “Prisustvo Spužva Boba u Bikini Dolini nastavlja nasilno i rasističko protjerivanje autohtonog stanovništva iz njihovih zemalja (i u ovom slučaju njihovog kozmosa) koje američkim hegemonističkim snagama omogućuje širenje njihovih vojnih i kolonijalnih interesa u poslijeratnom dobu.”

Dobro ste pročitali. Ljubazna, nepredvidljiva, govoreća morska spužva koja živi u kući u obliku ananasa sa svojim kućnim ljubimcem pužom širi imperijalističke i militarističke ideje vašoj djeci prije nego svakog jutra krenu u školu. Moja majka me trebala odvući od televizora kad je imala priliku.

Članak Barkerove — “Uznemirujući Spužva Bob i nasljeđe nasilja Bikini Doline“, kako glasi puni naziv članka — barem priznaje da scenaristi serije vjerojatno nisu bili svjesni da promiču takve teme. Bez obzira na to, Barker se boji da se djeca nesvjesno “privikavaju na ideologiju” američke hegemonije. A ako to nije dovoljno loše, Barker također zabrinjava neoprezna kulturna aproprijacija koju prakticiraju stanovnici Bikini Doline, osobito iz razloga što serija sadrži mnogo antropomorfiziranih riba koje nose havajske košulje. U međuvremenu, susjed Spužva Boba, lignja Kalamarko, živi u glavi Uskršnjeg otoka.

Bizarni članak Barker šokantni je podsjetnik institucionalne dominacije ‘budnosti’ u akademiji, a osobito u humanističkim znanostima. Akademici sve češće smatraju svojom dužnošću ne da razumiju i objasne umjetnička djela, već da razotkriju njihove moralne propuste — čak i nešto tako nevino poput crtića o govorećoj morskoj spužvi, sad se pretražuje za dokazima o rasizmu.

On također ilustrira kako budnost degradira obrazovanje. Postoji slična teorija obožavatelja na internetu, za koju se vjeruje da potiče s Reddita, koja povezuje Bikini Dolinu i atol Bikini. Teorija govori da je podvodni svijet u kojem obitava Spužva Bob posljedica američkog nuklearnog testiranja — a radijacija koju je ono uzrokovalo podarila je život njemu i njegovim čudnim prijateljima. No, iako takve teorije možda pružaju zabavu korisnicima interneta, zašto se u akademiji shvaćaju ozbiljno?

“Uznemirujući Spužva Bob” podsjeća na takozvanu Sokal Squared prijevaru koju su prošle godine izvela tri akademika. Helen Pluckrose, James Lindsay i Peter Boghossian predali su pseudo-znanstvene radove budnim znanstvenim časopisima. Naslovi članaka uključivali su “debeli bodybuilding” i “neučestalost muške analne masturbacije”. Jedan prihvaćeni rad bila je feministička revizija poglavlja u Mein Kampfu. S druge strane, možemo pretpostaviti da izvješće Barker treba uzeti ozbiljno. U članku časopisa Conversation, ona navodi da je o tim idejama razgovarala sa svojim studentima antropologije.

I dok se napad Barker na Spužva Boba Skockanog možda čini zabavnim, rasprostranjenost budnosti u akademiji predstavlja ozbiljan problem. Moramo se suprotstaviti besmislicama budnosti i založiti se za rigorozne obrazovne standarde, zbog humanističkih znanosti — i zbog Spužva Boba.