LYONS: Može li se bilo tko nazvati klimatskim znanstvenikom?

Ne događa se često da članak s osobnim mišljenjem autora dospije na naslovnice širom svijeta. No, prošlotjedni članak “gledišta” objavljen u znanstvenom časopisu Bioscience učinio je upravo to. “Upozorenje ‘svjetskih znanstvenika’ o klimatskoj izvanrednoj situaciji” isticalo je grandioznu listu potpisnika: “William J Ripple, Christopher Wolf, Thomas M Newsome, Phoebe Barnard, William R Moomaw te 11.258 znanstvenika iz 153 zemlje”. Iako je namjera bila stvoriti dojam da se znanstvena zajednica okupila kako bi oglasila uzbunu, čini se kako je članak zapravo demonstrirao kako “klimatska izvanredna situacija” uopće ne postoji.

Mnogo šale se zbijalo na račun autora — članova samoproglašenog Saveza svjetskih znanstvenika — i njihovih napuhanih tvrdnji, pošto se pokazalo da je prilično lako staviti lažna imena na popis, uključujući “Mickeyja Mousa” iz “Mickey Mouse instituta za Slijepe u Namibiji”. Na popisu se također našao ravnatelj Hogwartsa, Albus Dumbledore. Lista potpisnika bila je u jednom trenutku povučena kako bi se omogućilo izbacivanje očigledno izmišljenih imena.

No, stavljajući to na stranu, stvarni problem je u tome što je definicija “znanstvenika” bila toliko široka da je postala manje-više besmislena. Ovo nije bio samo popis iskusnih akademskih istraživača iz klimatske znanosti i njezinih srodnih područja — već je također uključivao biologe, geografe, društvene znanstvenike, studente preddiplomskih i poslijediplomskih studija i ostale.

Naravno, svatko bi trebao imati pravo izraziti zabrinutost zbog klimatskih promjena ili bilo kojeg drugog pitanja. No, implikacija članka, pojačana medijskim izvješćivanjem o njemu, jest da ovi autori govore s autoritetom. Oni su stručnjaci, a mi telci i stoga bismo svi trebali jednostavno zašutjeti i obratiti pozornost na svaki biser njihove mudrosti. Zapravo je istina da velika većina potpisnika nisu stručnjaci po pitanju klimatskih promjena, a da ne govorimo da nemaju nikakvog autoriteta govoriti svima nama ostalima što bismo trebali učiniti u vezi njih.

Što je još čudnije, čini se kako članak sugerira upravo suprotno od onoga što tvrde autori. Ako živimo u “klimatskom izvanrednom stanju”, kako bi to zapravo izgledalo? Možda bi to bila država u kojoj bi životni standardi opadali, u kojoj bi vladala nestašica hrane i u kojoj bismo živjeli bijednim životima, ako bismo uopće mogli preživjeti. Dakle, što nam članak govori?

Članak nam pruža mnoštvo različitih grafikona — ono što autori nazivaju “vitalnim znakovima” — koji prikazuju promjene koje su se događale posljednja četiri desetljeća. Ljudska populacija raste (grafikon 1a), ali natalitet naglo pada (grafikon 1b). To znači da ljudi žive duljim životima nego prije. Uzgajamo više stoke (grafikon 1c), vjerojatno zato jer jedemo više mesa (grafikon 1d). Svjetski BDP svakog desetljeća raste 80,5 posto (grafikon 1e). Sve ovo mi zvuči nevjerojatno dobro, ali ekološki zabrinuti autori nazivaju ove promjene “duboko zabrinjavajućim”.

Globalna pokrivenost šumom je manja, kaže grafikon 1f, ali autori također priznaju da: “Dobitak u šumama nije uključen u izračun gubitka pokrivenosti drvećem.” Oni su brojali izgubljena stabla, a ne i ona stečena. Podaci koje je prikupila Svjetska banka sugeriraju da je ukupna pokrivenost šumom diljem svijeta pala s 31,6 posto 1990. godine na 30,7 posto 2016. godine — pad manji od jedan posto u posljednjih 26 godina. Čak i autori studije Biosciencea moraju priznati da je stopa gubitka amazonske prašume naglo opala od početka 2000-ih, iako se u posljednje vrijeme nešto ubrzala.

Da rezimiramo, imamo malo manje šuma nego prije, a propadanje amazonske prašume, sa svojom značajnom biološkom raznolikošću, dosta se usporilo. Nije savršena slika, ali teško da je dostojna biti nazvana “izvanrednim stanjem”.

Potrošnja energije je naglo porasla, što je zasigurno odlična vijest za siromašnije ljude, ali većina toga nije u energiji vjetra i sunca (grafikon 1h). Situacija sa zračnim putovanjem (grafikon 1i) je doista uzbudljiva, pošto se broj putnika zrakoplovom u jednom desetljeću povećao za više od 64 posto. Wow! (Ponovno, ovo je, navodno, jedan od onih “duboko zabrinjavajućih” trendova.) Emisije stakleničkih plinova, naravno, rastu, ali to se čini cijenom vrijednom plaćanja za sve bogatije i zdravije živote — osobito kad se globalna temperatura povećala samo za 0.183 stupnjeva Celzija po desetljeću tijekom posljednjih 40 godina (grafikon 2d).

Ostali grafikoni pokazuju da je došlo do nešto topljenja leda na Arktiku i Antarktiku, iako je jednostavno okrivljavanje temperature za to problematično. “Kiselost” oceana je u porastu, ali ono što to doista znači jest da su oceani manje alkalni nego prije. Promjena uopće nije velika.

Sveukupno, jasno je da se svijet mijenja. Drugačiji je nego što je bio prije. To podiže neke probleme. No, u smislu ljudskog blagostanja, promjene u posljednjih 40 godina predstavljaju najveći i najbrži skok naprijed u povijesti.

Ono što doista otkriva namjere autora u ovom mini-manifestu jest ono što govore da bismo trebali učiniti u vezi svega toga: prestati koristiti toliko energije, ostaviti fosilna goriva u zemlji i prebaciti resurse iz pohlepnog razvijenog svijeta svijetu u razvoju. Oni također govore da bismo trebali obnoviti ekosustave (iako se oni neprestano mijenjaju), jesti uglavnom biljnu hranu, reorganizirati ekonomiju dalje od rasta BDP-a i kontrolirati populaciju. To, tvrde oni, “obećava daleko veće ljudsko blagostanje od uobičajenog ponašanja.”

Iskreno, većina ovih ideja su reakcionarne, način da se osigura nastavak i pogoršavanje siromaštva. Takve tvrdnje su uvreda predivnim i nevjerojatnim dostignućima znanosti i ljudske genijalnosti u povećanju ljudskog znanja i poboljšanju života diljem svijeta. Ovi takozvani znanstvenici trebali bi prestati koristiti ime znanosti uzalud.

Rob Lyons je ravnatelj za znanost i tehnologiju Akademije ideja i kolumnist spiked-a.