WALSH: Priča o liku koji je ‘uhićen zbog jedenja sendviča’ još je jedno lažno ogorčenje. Nemojte nasjesti.

Ovaj tjedan izbilo je ogorčenje u javnosti nakon što su muškarcu, Steveu Fosteru, stavljene lisice “zbog jedenja sendviča”, kao što su to pogrešno okarakterizirali mediji. Vrhovni dužnosnik Brzog tranzita Zaljevskog područja (BART) izdao je službenu ispriku, ali to naravno nije stišalo oluju ili spriječilo vrištanje o rasizmu. Čini se kako se u medijima i na društvenim mrežama slažu da je policajac nasilnik i vjerojatno rasist te da je uhićeni muškarac nevina žrtva bigotnih policijskih taktika. Ovaj je zaključak neopravdan i krajnje apsurdan.

Kontroverza je proizašla iz još jedne sumnjivo-izvan-konteksta snimke žustre rasprave između crnog muškarca i bijelog policijskog službenika. Snimka započinje s policijskim službenikom koji govori Fosteru da je uhićen, dok Foster psuje policajca i odbija se povinovati njegovim zahtjevima. Foster tvrdi da je policajac ignorirao sve ostale ljude koji su jeli i od svih njih izdvojio samo njega. Mi u videosnimci ne vidimo niti jednu drugu osobu. Taj nedostatak konteksta trebao je sve upozoriti da ne donose prerane zaključke, ali, naravno, mi živimo u doba reakcija, a ne razmišljanja i rasuđivanja. Dovraga s kontekstom, samo se priklonite najkorisnijoj ili najinteresantnijoj narativi.

No, možemo vidjeti što se doista dogodilo kombiniranjem videozapisa s izjavama generalnog menadžera BART-a Bena Powersa i vlastitim objašnjenjem policijskog službenika koje je dao Fosterovoj djevojci pred kamerom. Obratite pozornost na smirenost i profesionalnost policajca u svojoj interakciji s Fosterom i njegovom djevojkom, čak i kad oboje odbijaju uzvratiti jednakim ponašanjem.

Čini se kako je policajac inicijalno prošao pored Fostera i informirao ga da ne smije jesti na željezničkom peronu. Konzumiranje hrane na tranzitnom sustavu San Francisca je doista protiv zakona, kao što veliki znakovi na željezničkoj stanici jasno objašnjavaju. Evo poante: Policajac nije opomenuo Fostera i zasigurno ga nije uhitio u trenutku kad ga je uhvatio da jede sendvič. Zamolio ga je da prestane. Ovaj se mogao pridržavati pravila i mirno nastaviti svoj dan. No, Foster je odlučio krenuti u drugom smjeru.

Kasnije, kad je policajac zatekao Fostera kako još uvijek jede, ponovno ga je zamolio da prestane. Ovaj je to odbio. Potom ga je policajac upozorio da će ga zapisati. Foster je odbio dati svoje ime. Tek nakon toga su mu stavljene lisice. I tek je u tom trenutku izašla video kamera. Fosterova djevojka nije bila zainteresirana za snimanje onog dijela u kojem je njezin muškarac pristojno zamoljen da prestane jesti, a on je to odbio. Čekala je tako dugo dok Foster nije pretjerao i dok ovu beznačajnu i rutinsku interakciju nije pretvorio u pravi pravcati incident.

Dakle, što je policajac mogao učiniti drukčije? On je prometni policajac. Njegov čitavi posao je provođenje pravila na javnom prijevozu. On je vidio da netko krši pravila i zamolio ga da prestane kršiti to pravilo. Ovaj je to odbio. Potom ga je pokušao zapisati. Ovaj nije želio poslušati. Što je policajac trebao učiniti sljedeće? Dignuti ruke od svega i odšetati? “Pa ako ne želite slijediti pravila, nema veze! Izvinite na smetnji!” Je li to način na koji ogorčena gomila misli da bi policija trebala funkcionirati?

Možda je zabrana konzumiranja hrane glupi zakon. Sklon sam mišljenju da su ljudi neuredni i da ostavljaju smeće posvuda, stoga mi zabrana hrane na javnom prijevozu ima prilično smisla. No, to u ovom trenutku nije važno. Ako vam se ne sviđa zakon, obratite se ljudima koji su napisali zakon. Policijski službenici primjenjuju zakon, ne donose ga. Zašto su policajci uvijek krivi za loše odluke koje donose zakonodavci?

Da, policijski službenici imaju diskreciju. Oni ne moraju zapisati svakog lika koji jede sendvič ili kazniti svaki krivi prelazak ceste ili zaustaviti svakog prebrzog vozača. Ali oni ne mogu kategorički odbiti provođenje zakona za koje osobno misle da su blesavi i besmisleni. Ako je zakon besramno nemoralan, onda je njegova dužnost potencijalno žrtvovati svoj posao odbijajući provoditi ga. I, u svakom slučaju, policajac je doista pokazao diskreciju. Zamolio je lika da prestane. To je diskrecija. Sad je bilo na drugom liku da pokaže svoju diskreciju surađujući s pristojnim zahtjevom policijskog službenika koji je samo radio svoj posao. U ovom slučaju, policajac nije bio taj kojem je nedostajalo diskrecije.

Ako vam se ne sviđaju pravila, obratite se političarima. Ako vam se ne sviđa način na koji se ova interakcija odvijala, obratite se liku koju je bio neprijateljski nastrojen i nerazuman. A taj lik nije bio policijski službenik.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.