PRAGER: Mrzi li ljevica Ameriku?

Kad god se ljevičari optužuju da ne vole ili da čak mrze Ameriku, oni gnjevno reagiraju, označavajući takvo pitanje apsurdnim, u zlom duhu i kao primjer desničarskog McCarthyizma.

No, nema gotovo nikakve sumnje da ljevica ne gaji previše ljubavi prema Americi, baš kao što nema nikakve sumnje da liberali i konzervativci vole Ameriku. Ljubav prema Americi jedna je od mnogih crta razdvajanja između liberalizma i ljevičarstva. (Za opis šest razlika između liberalizma i ljevičarstva pogledajte moj Prager U video “Ljevica ili liberali?“)

Evo šest razloga za vjerovanje da ljevica mrzi Ameriku:

1. Nitko ne negira činjenicu da internacionalna ljevica — ljevica u Europi, Aziji, Latinskoj Americi i na drugim mjestima — mrzi Ameriku. Stoga, za tvrdnju da američki ljevičari ne mrze Ameriku, osoba bi trebala tvrditi da se po jednom od najosnovnijih načela internacionalne ljevice — mržnji prema Americi — američki ljevičari razlikuju od svojih kolega diljem svijeta: Čitav ljevičarski svijet mrzi SAD, ali američka ljevica ga voli.

Ovo, naravno, nema smisla. Ljevičari diljem svijeta slažu se oko svakog važnog pitanja. Zašto bi se onda razlikovali što se tiče Amerike? Je li, primjerice, bilo koji ljevičar u New York Timesu napisao članak u kojem kritizira anti-amerikanstvo internacionalne ljevice?

2. Ljevičari žele “iz temelja transformirati” Sjedinjene Države. Pet dana prije predsjedničkih izbora 2008. godine, tadašnji je kandidat Barack Obama rekao pred ogromnom publikom u Columbiji, državi Missouri: “Samo pet dana smo udaljeni od temeljite transformacije Sjedinjenih Američkih Država.”

Kao noviji primjer, senatorica iz Massachusettsa Elizabeth Warren najavila je kako planira “temeljito transformirati našu vladu”, da je Americi potrebna “velika, strukturna promjena” i da će njezin predloženi Zakon o odgovornom kapitalizmu donijeti “temeljite promjene”.

U sličnom tonu, senator iz Vermonta Bernie Sanders izjavio je ranije ove godine: “Mi ćemo pokušati transformirati Sjedinjene Američke Države”, da bi prošli mjesec rekao: “Ova kampanja radi se o temeljitoj promjeni.”

Postoji još mnoštvo primjera.

Dakle, pitanje glasi: Kako netko može tvrditi da voli nešto što želi transformirati iz temelja?

Odgovor je očigledan: To nije moguće.

Ako vam se muškarac povjeri da želi iz temelja transformirati svoju ženu, biste li pretpostavili da on voli svoju ženu? Kad bi vam žena rekla da želi iz temelja transformirati svog supruga, biste li pretpostavili da ga ona voli? Naravno da ne.

3. Ljevičari preziru američku zastavu.

Nisam svjestan niti jednog ljevičara ili organizacije koja je osudila ponašanje igrača NFL-a Colina Kaepernicka zbog odbijanja stajanja za zastavu tijekom intoniranja nacionalne himne koje prethodi NFL utakmicama. Upravo suprotno, na ljevici ga gotovo univerzalno smatraju herojem. Nike ga je čak ustoličio kao svog modela za brend.

Ljevičari bi mogli odgovoriti da Kaepernickovo javno odbijanje odavanja počasti zastavi i nacionalnoj himni ne govori ništa o njegovoj ljubavi prema Americi, pošto je to samo oblik prosvjeda protiv rasne nepravde. To je glupost. Bi li ljevičari tvrdili da svatko tko javno odbije slaviti Dan Martina Kinga Jr.-a doista voli dr. Kinga?

4. Ljevičari rutinski opisuju Ameriku kao rasističku, seksističku, ksenofobičnu, imperijalističku, genocidnu, homofobnu, opsjednutom novcem i moralno inferiornom većini zemalja Zapadne Europe. Niti jedna moralna osoba ne bi mogla voljeti takvo mjesto. Kao što je jedna osoba komentirala članak Paula Krugmana: “Da li voljeti svoju zemlji znači da volite ili ignorirate činjenicu da smo uništili Irak, srušili iranski komercijalni zrakoplov i vodili brutalni rat u Aziji iz razloga koji danas nemaju smisla?”

5. Amerika je najuspješnija zemlja u svjetskoj povijesti — dok je istodobno bila najviše privržena kapitalizmu i ostaje najreligioznija od svih industrijaliziranih demokracija. U mjeri u kojoj je Amerika sjajna, to znači da su dvije institucije koje ljevica najviše mrzi — kršćanstvo i kapitalizam — također sjajne.

6. Ljubav je, između ostalog, emocija. Dakle, ovdje je pitanje o ljevičarskim emocijama: Naježi li se bilo koji ljevičar prilikom intoniranja nacionalne himne ili kad vidi američku zastavu dok vijori tijekom puštanja himne? S obzirom na njihovu retoriku, to nije previše vjerojatno. A opet, svaka osoba koju poznajem i za koju znam da voli Ameriku naježi se u takvim trenucima. Izvješavaju li ljevičari, za razliku od konzervativaca ili liberala, zastavu na bilo koji državni praznik? Koliko ljevičara uopće posjeduje zastavu?

I konačno, ako ljevičari ne vole Ameriku, što zapravo vole?

Prema njihovoj vlastitoj retorici, oni vole planet — Majku Zemlju, kako joj često tepaju. I oni vole životinje.

Oni stvarno vole moć i tvrde da vole materijalnu jednakost.

Oni ne vole Zapadnu kulturu — i sad je odbijaju slaviti jer im predstavlja eufemizam za bijelu supremaciju.

Interesantno je kako se čini da, iako često tvrde da vole čovječanstvo, mnogi od njih zapravo ne vole ljude. Oni, na primjer, mnogo rjeđe daju u dobrotvorne svrhe i volontiraju u korist potlačenih od konzervativaca. Njih puno manje zanima imanje djece ili zasnivanje obitelji. Za njih je puno vjerojatnije nego za konzervativce da će prekinuti veze s prijateljima ili rođacima s kojima se politički ne slažu. I kad bi doista voljeli ljude, oni bi voljeli kapitalizam, pošto je kapitalizam jedini koji je uspio podići milijarde ljudi iz siromaštva.

No, najviše od svega, oni vole … sebe.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.