Kao neprikosnovena zvijezda novog filma Bez sigurnih prostora (No Safe Spaces) — hit dokumentarac koji govori o poniranju akademije u orvelijansku tiraniju, sadrži kratki isječak odvjetničkog pisma koje sam napisao određenim sveučilišnim gulaškim aparitčikima — od srca vam preporučujem njegovo gledanje. Adam Carolla i Dennis Prager vode vas u obilazak ludila i zla koje je obuhvatilo akademiju i koje je krajnje zastrašujuće. Morate ga vidjeti ne samo kako biste mogli gledati reviju nakaza, već kako biste saznali što prijeti društvu u cjelini. Turobne tvornice konformizma koje se pretvaraju da našoj sljedećoj generaciji vođa pružaju visoko obrazovanje, umjesto toga krenule su u kampanju indoktrinacije osmišljene za stvaranje generacije marširajućih nakaza koje koriste svoju bizarnu kolekciju poštapalica i fetiša kao oružje za suzbijanje bilo kakvog neslaganja.
A problem je u tome što taj političko korektni nacizam nije ograničen samo na akademiju. Naposljetku će ovi kadrovi neriješenih problema s taticom izići u svijet i kontaminirati sve naše institucije još gore nego što su one trenutačno kontaminirane. Tjednima smo gledali kako nam pretenciozna vladajuća kasta gubitnika drsko održava predavanja kako popraviti nered koji su stvorili oni i njihovi prijatelji. Zamislite da su uspjeli izmiješati svoje neuspjehe sa željom da vas spale na lomači zbog odbijanja priznanja da nekakav tip može zatrudnjeti.
Muškarac ne može zatrudnjeti, nikad. A postoji čitava generacija budućih elitista koji vas žele trajno otkazati zbog vaše hrabrosti da istaknete ovu neoborivu činjenicu.
Ključ razumijevanja onoga što se događa na sveučilišnim kampusima i sve više u društvu u cjelini, jest odbacivanje svojih buržoaskih predodžbi razuma i pretpostavki dobre vjere. Ono što je na neki način smiješno jest gledati ljude kako u nevjerici odmahuju glavom pred nedosljednostima ljevičarskih laži — ono što ti ljudi govore je očigledno lažno i uobičajeno kontradiktorno i licemjerno. Oni nemaju dokaza koji bi potkrijepili njihove tvrdnje i istodobno ignoriraju dokaze koji dokazuju suprotno. To izbezumljuje običan puk jer normalni ljudi pristupaju raspravi s razumijevanjem da činjenice, dokazi i argumenti mogu promijeniti nečije stajalište. Ali s tim ljudima, to nije slučaj. To se ne može dogoditi, jer oni se ne uključuju u raspravu. Umjesto toga, oni jednostavno iznose bilo koju glupost za koju vjeruju da će povećati njihovu vlastitu moć.
To je sve što to jest. Ovo politički korektno ljevičarsko smeće se jednostavno radi o moći.
Vi ne možete dokazati svoju nevinost ili promijeniti njihovo mišljenje jer činjenice zapravo nisu bitne. Poanta je generirati narativu kojoj je rezultat lišavanje vašeg moralnog kapaciteta da potvrdite vlastita prava i interese. Vama se oduzima pravo glasa, u potpunosti, moralnim nedostatkom vaše rase ili vašeg spola ili vaše seksualne sklonosti ili bilo čega sličnog što je ovaj tjedan označeno kao loše. To je razlog zbog kojeg dobivamo zle koncepte poput “bijele privilegije”, “muškog patroniziranja” i “heteronormativnosti” kojim se razbacuju uokolo kao da su to konceptualni aduti koji vas utišavaju istog trenutka samim njihovim spomenom.
Sad, kao osoba dobre vjere koja nastoji funkcionirati u smislenom svemiru, mogli biste primijetiti da se takve predrasude, temeljene na rasi, spolu i sličnom, prilično čine kao predrasude temeljene na rasi, spolu i sličnom i bili biste u pravu jer one to upravo i jesu. I to bi vas natjeralo na češkanje po glavi, jer nisu li upravo ti adolescentski inkvizitori zapravo uzrujani zbog predrasuda utemeljenih na rasi, spolu i sličnom?
Osim što nisu, jer njih nije briga za predrasude, osim u onoj mjeri u kojoj ih mogu koristiti kao oružje kako bi se dočepali željene stvari. Ljevica nije protiv predrasuda i bigotnosti. Ona se aktivno zalaže i za jedno i za drugo. Samo se ciljevi mijenjaju i morfiraju na osnovu njihovih potreba. Idite na društvene medije, ako se usuđujete, i nađite crnog konzervativca ili gay konzervativca ili konzervativnu ženu i uvjerit ćete se kakva sranja moraju trpjeti od ljevice pune ljubavi. Sirova mržnja bi šokirala i zapanjila čak i demokrate koji su izmislili i ispunjavali redove KKK-a. Ljevica se navodno zalaže za crnce, homoseksualce i žene, ali potrebno je samo nekoliko sekundi kako biste se uvjerili da je to u potpunosti lažno. Njih nije briga za netrpeljivost ili predrasude. Sve o čemu brinu jest ljevičarska moć, a ako im netrpeljivost i predrasude pomažu da je prigrabe u još većim količinama, ljevica je u potpunosti za.
Gledajući s pozitivne strane, oni se često okreću jedan protiv druguga u internim borbama za vlast gdje se radikali natječu tko će biti budniji u pokušaju postanka kralja/kraljice/ne-binarnog monarha brda. “Vi ste osoba od boje? Vidim vašu rasnu kartu i povećat ću ulog činjenicom da sam rođen kao Dennis, ali sada sam Dennise.”
Danas na kampusima ove nakaze imaju moć jer administratori imaju tendenciju naginjanja ljevici ako već nisu u aktivnoj zavjeri s njima. Oni se čak mogu igrati nasilnih revolucija jer škole obuzdavaju policajce koji bi trebali isprebijati ove crno zamaskirane klošare Zastrašujuća je stvar što će jednog dana neki od tih gestapo tipova biti na stvarnim položajima moći u stvarnom društvu, a oni ne vjeruju u pravila i ne vjeruju u prava onih koji im se protive. Njihov je jedini cilj njihova vlastita moć. A kako bi povećali svoju moć, oni trebaju uzeti tu moć od nekoga drugoga. A taj netko drugi ste vi.
U društvu koje će oni kontrolirati, vi nećete imati prava, niti glasa, niti budućnosti. Ljevičarstvo uvijek završava u tiraniji i ubojstvu, zbog čega smo blagoslovljeni što imamo Drugi amandman. A ako ikada budete razoružani i nađete se na milost i nemilost ovim slavoljubivim nemanima, jedini siguran prostor biti će masovna grobnica.
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…
U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…
Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…
Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…
Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…
Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…