O’NEILL: Osveta demokracije

Dakle, sad znamo. Sad znamo što se događa kad objavite rat demokraciji. Sad znamo posljedice omalovažavanja najvećeg demokratskog glasanja u povijesti nacije. Sad znamo što se događa s političkom klasom koja podcjenjuje birače, ušutkava njihov demokratski glas i naziva iz rasistima, ksenofobima koji nemaju pojma o ničemu i kojima se ne može povjeriti upravljanje nacijom. Kažnjeni ste. Pobune se protiv vas. Zamjene vas. Prošle noći, u tim nevjerojatnim rezultatima izbora, svjedočili smo osveti demokracije.

Ne morate biti obožavatelj Borisa Johnsona ili njegovog sporazuma o povlačenju kako biste uvidjeli značaj ili čak sjaj jučerašnjih događaja. Rezultati su, povijesno gledano, nevjerojatni. Laburisti su pretrpjeli jedan od svojih najgorih rezultata u nekoliko desetljeća, torijevci su osvojili premoćnu većinu koju, barem u posljednjih nekoliko dana kampanje, mnogi nisu predviđali. Ono najupečatljivije od svega bila je korozija, zapravo kolaps, laburističkog “crvenog zida” — onog povijesnog područja crvenih izbornih jedinica koje se protežu od Sjevernog Walesa pa sve do sjevera Engleske. Pa, on više nije crveni: pao je ciglu po ciglu, s ogromnim slojevima ljudima koji su desetljećima glasali za laburiste, da bi se ovaj put okrenuli torijevcima.

Stockton South, Darlington, Wrexham — sve torijevska mjesta. Čak i izgovarajući to zvuči čudno. Bolsover, koji je Dennis Skinner držao od 1970., sad ima 5000+ torijevsku većinu. Bivši rudarski gradovi koji su dugo prezirali torijevce — Bishop Auckland, Sedgefield — svi oni postali su plavi. Torijevski zastupnik Bishop Aucklanda — 25-godišnja Deheena Davison — prvi je u njegovoj 134-godišnjoj povijesti. Don Valley je također otišao, usprkos napora zastupnice Caroline Flint koja je upozoravala svoju stranku da će ih izdaja svoje radničke klase, birača koji su podupirali Brexit, skupo koštati. Zid nije samo probijen — on je srušen.

Kolaps “crvenog zida” najznačajniji je događaj ovih izbora, pošto jasno i glasno govori o gotovo revoltnoj prirodi jučerašnjeg odbijanja na biralištima ‘Remainer’ elite. Te zajednice radničke klase nalazile su se na onom oštrom kraju kipućeg prezira elita prema glasačima za Brexit. Kad ste čuli liberalne-elitističke ljubitelje EU-a ili performativne radikale buržoaskog pokreta Corbynista kako se žale na “slabo informirane” slojeve društva pod utjecajem demagogije koji su očigledno, glasajući za Brexit, dovedeni u zabludu, govorili su o upravo tim ljudima. Dobri ljudi iz Blackpool Southa, Vale of Clwyda, Workingtona — sve torijevska mjesta ovog jutra. Taj otrovni prezir bio je usmjeren izravno na te ljude. A sad su ti ljudi odgovorili. Oni su uzvratili prezir koji je tolikom jačinom bio usmjeren na njih u ove protekle tri i pol godine.

Pobuna crvenog-zida protiv laburista izgleda da bi mogla obilježiti jednu eru. To su radni ljudi koji odbacuju onu gadnu staru ideju da bi dali svoj glas i magarcu tako dugo dok bi nosio crvenu rozetu. To su obični ljudi koji se bune protiv neo-aristokracije budne identitarne srednje klase koja je otela stranku njihovih predaka. I ovo je ustanak protiv anti-demokracije. Više od tri godine, politička klasa rovarila je protiv najvećeg demokratskog glasa u našoj povijesti. Oni su koristili gotovo svaki zakonski i parlamentarni trik u knjizi kako bi spriječili ili odgodili Brexit. A sad su ljudi presudili o tom sramotnom ponašanju. Demokracija je uzvratila udarac.

Samo razmotrite smiješnu, autoritativnu figuru vođe Liberalnih demokrata Jo Swinson. Ona je izgubila svoje mjesto. Rekla je “malo sutra” Brexitu, ljudi su rekli “malo sutra” njoj. Baš kao što su to učinili s mnogim Remoaner zastupnicima koji su pokušavali zaustaviti demokraciju. Pogodite što? Ljudi uzimaju svoj glas ozbiljno. Oni znaju da su se teško borili za njega. Oni znaju da su se ljudi mučili i čak umirali za ovaj povremeni komad papira koju dozvoljava svakom slobodnom odraslom građaninu određivanje oblika i prirodu vlade. Oni ne gledaju ljubazno kad se to potkopava, bilo od strane EU-a ili naših vlastitih anti-demokratskih elita ovdje u Velikoj Britaniji.

Ljevičarski elitisti već su počeli s ponižavanjem ovog masovnog glasa protiv anti-demokracije nazivajući ga djelom rasističkih idiota. Ti glupi birači ostaju u intelektualnom zagrljaju zlih tabloida i populističkih demagoga, kažu oni. Nikada neće naučiti. Upravo je taj prezir nagnao ljude da se okrenu protiv ravnodušne ljevice i tehnokratskih elita. I ono još važnije, jučerašnji izbori pokazali su upravo suprotno od onoga što ti anti-demokrati tvrde. Oni pokazuju da ljudi mogu razmišljati i odlučiti za sebe. Tri godine su ljudi bombardirani s pretjeranim prijetnjama i histeričnim upozorenjima o opasnostima Brexita i ranjivosti našeg gospodarstva i javnih usluga ako odemo populističkim putem. “Mi ćemo paziti na vas tako što ćemo zaustaviti Brexit i učiniti ispravnu stvar”, uvjeravali su ih političari. Ljudi su odbacili sve te paternalističke budalaštine. Oni su razmislili za sebe i rekli, “Ne”. To je bio čin neovisnog naroda.

Naš posao je osigurati da Boris ne izda Brexit. Doći ćemo i do toga. Za sada prepoznajmo i proslavimo ono na što nas ovi izbori podsjećaju: da demokracija ostaje najveći korektiv elitizmu i tiraniji koji je čovječanstvo ikad izmislilo

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.