THOMAS: Ciklička privlačnost socijalizma

Poput lastavica koje se vraćaju u Capistrano, socijalizam se jednako pojavljuje u redovitom ciklusu.

Trenutačna predsjednička kampanja sadrži samoprozvanog socijalista Bernieja Sandersa (I-VT) i senatoricu Elizabeth Warren (D-MA), koja se ne opisuje socijalisticom, ali čije politike prilično nalikuju onima Sandersa.

Sanders ima luksuz osuđivati milijunaše i milijardere iz svog lagodnog života kao multi-milijunaš. Kao što je časopis Forbes izvijestio: “Sanders… je nakupio bogatstvo procijenjeno na 2,5 milijuna dolara od nekretnina, investicija, vladinih mirovina — i zaradom od triju knjiga.” Također je citirana Sandersova izjava: “Napisao sam bestseler. Ako napišete bestseler i vi također možete postati milijunašem.”

Čini se kako Sanders preferira kapitalizam za sebe, ali je protiv njega za sve ostale.

Socijalizam je lažna doktrina. Ona se prodaje novim generacijama koje znaju malo o njemu. Oni ga promoviraju obećavajući “besplatne stvari”, zajedno sa zavišću prema uspješnima.

Zašto je socijalizam i dalje privlačan u Americi? Jedan od razloga jest taj što njegovi pobornici tvrde da je pošteniji od kapitalizma. Nije pošteno, kažu socijalisti, da neki ljudi zarađuju više novaca od ostalih.

Socijalizam i njegova blizanac liberalizam oduvijek su se radili o osjećajima, a ne o ishodu. Činjenica da toliko liberalnih programa nije uspjelo postići navedene ciljeve nije pretjerano važno za ljevicu. Navodno, ono što je važno jest namjera, a ne uspjeh. Kad liberali ili socijalisti ne uspiju, oni jednostavno nastave raditi nove pogreške.

Amity Shlaes napisala je novu knjigu o privlačnosti socijalizma i kako smo se u nekoliko navrata približili njegovu prihvaćanju. Zove se “Veliko društvo: Nova povijest”. Predsjednik Lyndon Johnson obećao je okončati siromaštvo u Americi, ali, piše Shlaes: “Nakon 1960-ih, službeno se siromaštvo stabiliziralo na 10 do 15 posto. Zapravo, ono što su Rat protiv siromaštva i nova poplava beneficija USPJELI učiniti jest upravo suprotno od prevencije — oni su uspostavili novu vrstu siromaštva, trajni osjećaj napaćenosti. Oni su isprali svu nadu.”

U drugom primjeru privatnog gospodarstva koje funkcionira bolje od onog sa sjedištem u Washingtonu, primjećuje da je prije 50 godina, “McDonald’s zapošljavao više mladih ljudi od američke vojske”. Ta kompanija, zajedno s ostalima poput Starbucksa ne samo da treba više zaposlenika, već nudi napredovanje do rukovodećih pozicija, a u nekim slučajevima i besplatnu školarinu. To su daleko bolji putevi do uspjeha i neovisnosti od vladinih programa, koji često održavaju ljude u njihovom siromaštvu — i time ih čini više ovisnima o vladi i političarima koji žele njihove glasove.

Baš kao što su programi New Deal-a premašili svoju korisnost nakon Velike depresije (ali uspjevaju uživati u nekakvoj vrsti vječnog života), isto se dogodilo i s programima Velikog društva. Zašto ljudi to ne znaju? “Ništa nije novo, samo je zaboravljeno”, govori jedna izreka.

Shlaes piše: “Javnost nije razumjela da je sloboda tržišta bila nužna kako bi kompanije poput (General Electric) rasle. Amerika je, kroz svoje vlastite mjere socijalne skrbi, postupno koračala prema socijalizmu, a Amerikanci toga nisu bili ni svjesni. Dodala je: “Baš kao što su 1960-ih zaboravili neuspjehe 1930-ih, tako i mi danas zaboravljamo neuspjehe 1960-ih. Dio problema jest ono što izostavljaju školski udžbenici i povijesne knjige.”

Kao i kod većine medija, pristranost se ne očituje samo u onome kako se i što pokriva, već čak i više u onome što se izostavlja. Možete računati da će se moderni udžbenici povijesti prisjetiti “izvornog grijeha” Amerike, ropstva, mrljs koja nikad ne smije biti izostavjena, ali ne i uvelike poboljšanih života i poslova kojima svjedoče suvremeni Afroamerikanci.

Ako ni Sanders ni Warren ne postanu predsjednici, to ne znači da je socijalizam izgubio. Postoji druga generacija, koja se još nije rodila, koja bi se mogla zavesti.