SHAHROOZ: Ulizivački zapadnjački apologeti Irana

Posljednji iranski šah, svrgnut revolucijom 1979. godine, često je upozoravao na “prokleti savez crvenih i crnih” koji je prijetio njegovoj zemlji. Time je mislio na uniju radikalne ljevice i islamističkih reakcionara, dva ideološka tabora koji, u teoriji, ne bi trebali imati previše toga zajedničkog.

Moja obitelj, koja je bila naklonjena ljevičarskim idejama i protivila se monarhiji, napustila je Iran kad sam bio dijete. Nikada nisam volio monarhiju, niti u mom rodnom Iranu, niti u mojoj usvojenoj zemlji Kanadi i obično ne volim citirati šaha, monarha koji je Iranom vladao kao carskom državom. No, u posljednjih nekoliko dana, promatrajući reakcije na atentat na vođu Korpusa iranske Revolucionarne garde (IRGC) Qassema Soleimanija, moram priznati da je, kad je riječ o crvenom i crnom, šah bio prilično mudar. I bit će zanimljivo vidjeti koju stranu će zapadnjački ljevičari podržavati sad kad postoji stvarna prijetnja regionalnim ratom.

Soleimani je ubijen u Bagdadu, u američkom napadu dronovima 3. siječnja. Od Iranske revolucije, služio je na raznim vojnim dužnostima, završivši svoj gotovo dva desetljeća dugi mandat kao vrhovni zapovjednik iranske Quds postrojbe, podjedinice IRGC-a specijalizirane za ekstrateritorijalno i “nekonvencionalno” ratovanje. Kao zapovjednik, Soleimani je bio izravno odgovoran za čitav niz brutalnosti, uključujući pružanje podrške sirijskom vođi Basharu Assadu tijekom građanskog rata u toj zemlji — koji je, prema Sirijskom opservatoriju za ljudska prava, ubio gotovo 600.000 ljudi. Iranski režim nikad nije objavio stvarne brojke, pošto je djelovao na navedenoj premisi da, kao što je jedan iranski svećenik rekao, “ako izgubimo Siriju, izgubili smo Teheran“.

Bijesna reakcija javnosti na ubojstvo Soleimanija u Teheranu, Bejrutu i Bagdadu bila je predvidljiva. Ono što je bilo više iznenađujuće — barem onima koji nisu upoznati s tim “prokletim savezom” — bio je način na koji su mnogi ljevičari Zapada ponavljali ajatolahove govorne točke.

Svježa sa svog izleta u Iran, nacionalna ko-direktorica CodePink, “ženske ‘grassroots’ organizacije koja radi na zaustavljanju američkih ratova i militarizma, podržava mir i inicijative za ljudska prava i preusmjeravanje naših poreznih dolara u zdravstvenu zaštitu, obrazovanje, zelene poslove i ostale životno korisne programe”, nazvala je Soleimanija “nacionalnim herojem“. Rania Khalek, libanonsko-američka suradnika ljevičarskih publikacija poput Nation, Salon i AlterNet, a odnedavno i državno odobrena posjetiteljica Assadovoj Siriji, izjednačila je ubijanje Soleimanija s “Iranom koji jednim udarcem uklanja Abrahama Lincolna, Georgea Washingtona i Kapetana Ameriku“. Glumica Rose McGowan, glasna zagovarateljica progresivnih ciljeva, objavila je bizarni tweet u kojem se ispričala Iranu i prozvala vladu Sjedinjenih Država “terorističkim režimom”. Njezina kolegica Sharon Stone objavila je video masivne pogrebne povorke za Soleimanija, uz bezizražajnu liniju “Što mislite o ovome?” Bivši vođa navale u NFL-u, Colin Kaepernick, aktivist koji je najpoznatiji o tome što je klečao tijekom izvođenja američke himne u znak protesta protiv policijske brutalnosti, objasnio je kako je takva brutalnost povezana s američkim militarizmom, budući da se oba rade o “sankcioniranju i opsjedanju crnih i smeđih tijela.”

Naravno, razumni ljudi mogu raspravljati je li Donald Trump bio u pravu kad je naredio pogubljenje Soleimanija (da ne spominjem ljude koji su poginuli u istom napadu dronom blizu međunarodne zračne luke u Bagdadu, uključujući Jamala Jaafara Ibrahimija, zapovjednika iračke milicije). Ali neobično je osuđivanje Amerike bez razmatranja Soleimanijeve uloge u masovnim ubojstvima diljem čitave regije — uključujući i u samom Iranu, gdje je IRGC pomogao ugušiti nedavnu masovnu pobunu u kojoj se vjeruje da je oko 1.500 prosvjednika izgubilo život. Štoviše, koliko američkih kritičara može objasniti zašto je Soleimani bio u Iraku u vrijeme kad je ubijen? Irački građani već mjesecima prosvjeduju protiv iranske kontrole nad njihovom zemljom. Da li “smeđa tijela” o kojima je tweetao Kaepernick uključuju sirijsku djecu, iranske disidente i iračke oporbene ličnosti koji su ubijeni u operacijama koje su orkestrirali Soleimani i njegovi ljudi?

Rat je pakao i, kad su svi ostali čimbenici jednaki, svi mi želimo mir. Ali “mirovni” aktivizam danas često služi kao paravan ljevičarskim ‘hashtaggerima’ koji djeluju kao propagandisti za diktatore koji pljuju po svemu što zapadnjački ljevičari tvrde da podržavaju, uključujući demokraciju, pluralizam, feminizam i LGBT prava. Kao što je Aleksandar Solženjicin svojedobno zabilježio, kad su Sovjeti shvatili da zaostaju u utrci nuklearnog naoružanja, oni su “promijenili svoju taktiku. Odjednom su postali zagovaratelji mira po svaku cijenu. Započeli su sazivati mirovne kongrese, širiti peticije za mir, a zapadni svijet je pao na tu prijevaru. [Ali] iako otvoreni rat nisu mogli voditi, oni su još uvijek mogli vršiti svoje ugnjetavanje iza pozornice — terorizam, [p]artizanski rat, nasilje, zatvori, koncentracijski logori. Pitam vas: Je li to mir?”

Sovjetski Savez je odavno nestao. Ali njegova taktika i dalje živi. Razmotrite način na koji su aktivistice Linda Sarsour i Tamika Mallory, ko-predsjedavajuće anti-trumpovskog Ženskog marša, prigrlile Louisa Farrakhana, ozloglašenog antisemitskog vođu Nacije islama i čestog posjetitelja Irana, dok su istodobno napadale anti-teokratske feministice poput Ayaan Hirsi Ali na najvulgarnije moguće načine. Ili razmotrite kako su veliki segmenti zapadnjačke ljevice reagirali na islamistički teroristički napad na urede francuskog satiričnog časopisa Charlie Hebdo, koji je objavio karikature proroka Muhameda. Ljevičarski heroji poput Glena Greenwalda sipali su prezir prema Charlieju Hebdou, u suštini optužujući časopis za rasizam jer se usudio prkositi islamskim božanstvima.

Istina je da rat objelodanjuje zatucani džingoizam desnice. Ali on također otkriva obrnuti rasizam koji je nastao kao nusproizvod kombinacije marksizma i idelogije socijalne pravde koja sada predstavlja temeljno vjerovanje internetskog progresivnog aktivizma. U ovakvoj koncepciji vanjskih poslova, oni koji djeluju protivno Zapadnim interesima — bez obzira ubijaju li oni tisuće, poput Soleimanija ili nekoliko desetaka, kao u slučaju ubojica Charlieja Hebdoa — ne mogu postojati na pogrešnoj strani povijesti.

Kasnih 1970-ih, privremeni savez između iranskih ljevičara, pro-sovjetske Tudeh stranke i Khomeinijovih teokrata, ispisao je propast za iranskog šaha. Ali Zapadni progresivci morali bi biti mudriji i prisjetiti se da su islamisti, nakon što su se riješili šaha, okrenuli svoje oružje prema ljevici. Do 1982., članovi Tudeha bili su pročišćeni s vladinih položaja. Uhićeno je na tisuće članova stranke, a vodstvo Tudeha pojavilo se na vladinim propagandnim video zapisima, na kojima su veličali jednostranačku diktaturu koju su stvorili njihovi teokratski gospodari. Ljevica možda ima svoje “korisne idiote”. Ali kao što nedavni događaji pokazuju, imaju i ajatolasi.

Kaveh Shahrooz je odvjetnik iz Toronta, aktivisti za ljudska prava i viši suradnik Instituta Macdonald-Laurier.