PragerU | Kako okončati bijelu privilegiju

Brandon Tatum vam ne oprašta vašu bijelu privilegiju. Kako vam može oprostiti nešto što uopće ne postoji? Dakle, odakle potječe pojam bijele privilegije? Kome on koristi? I kome šteti? Odgovori bi vas mogli iznenaditi.

“Budni” bijeli ljudi, želio bih vas zamoliti za uslugu.

Prestanite tražiti oprost zbog vaše “bijele privilegije”.

Vi ne zavaravate nikoga. Vi ne pomažete crnim ljudima — ili bilo kojoj drugoj manjini. A vaše javne ispovijesti ne čine vas vrlima. Zbog njih izgledate neiskreni, što je zaista lijep način da se kaže lažni, patvoreni i nepošteni.

Za početak, što je uopće “bijela privilegija”? Budući da ste se rodili s bijelom kožom, vi imate sve te prednosti koje ja nemam?

Poput čega?

Kao, možete dobiti kredit koji ja ne mogu?

Hmm. Imam kredit — po odličnoj stopi, onako usput — i posjedujem kuću. Zašto bankar ne bi dao kredit nekome tko zadovoljava uvjete za kredit? Ne želi zaraditi novac? Nikad nisam čuo za takvog bankara.

Ili, što kažete na ovo: Možete ući u trgovinu i neće vas sumnjičavo gledati, ali ja — crna osoba — ne mogu? Osim što … to se meni nikada nije dogodilo.

Ali kad bih bio mladić s hlačama spuštenima do svoje stražnjice, razumio bih kad bi vlasnik trgovine bio zabrinut. Bio sam policajac. Vjerujte mi, razumijem. Kad bih bio vlasnik trgovine, također bih pratio tog klinca — bilo da je on crni, bijeli ili bilo koje druge boje.

Ili, što da posjedujem trgovinu koja ima povijest ispunjenu slučajevima u kojima su mlade crne žene krale robu i u nju ulazi mlada crna žena s lošim stavom. Hoću li biti sumnjičav? Da. Tko ne bi bio?

Ja to nazivam zdravim razumom, a ne bigotizmom.

No, postoji drugi način gledanja na to: Na mnogo načina, u današnjoj Americi crnci imaju više privilegije od bijelaca. Moje iskustvo mi govori da bijelci daju sve od sebe kako bi crncima dali svaku moguću prednost.

Ako su dvije osobe jednako kvalificirane za posao, vjerojatno će ga dobiti crna osoba. Velike kompanije i prestižna sveučilišta natječu se jedni s drugima pokušavajući privući talentirane crne osobe.

Ako negirate ovo, vi negirate stvarnost.

A to je upravo ono što je učinila osoba koja je osmislila cijelu ovu stvar — profesorica ženskih studija na Wellesley koledžu po imenu Peggy McIntosh. Ona je 1988. godine napisala članak o svim “bijelim privilegijama” koje je smatrala da ima. Navela ih je 46, uključujući i ovu: “Mogu odabrati… flastere u boji ‘mesa’ koji manje-više odgovaraju boji moje kože.” Wow, ovo je stvarno privilegija!

Uskoro su se pridružili i drugi.

Danas ti takozvani progresivci dominiraju našim koledžima i sveučilištima, namećući ovu apsurdnu ideju bijele privilegije svojim studentima. Šteta. Pošto to ne čini ništa dobro za bijele studente. I ne čini ništa dobro za crne studente. No, ironično, između ta dva, bijeli studenti izvlače bolji kraj.

Dopustite mi da vam objasnim:

Priznavanje svoje bijele privilegije trebalo bi vas učiniti da se osjećate loše. No, to nije slučaj. Osjećate se dobro, pošto se priznavanjem svoje bijele privilegije izjašnjavate prosvijetljenim. A kao bonus, također vas čini boljom osobom od onih bijelaca koji ne priznaju svoju privilegiju.

Bijela privilegija, zbog koje bi se trebali osjećati lošije, završava tako da se osjećate dobro. U međuvremenu, ona pravu štetu čini crnim osobama. Ono zbog čega se bijelci osjećaju dobro čini crnce bijesnima.

Više od 50 godina nakon početka Pokreta za građanska prava, poruka glasi: “Vi ste još uvijek potlačeni.” Kako ovo ne stvara mentalitet žrtava? I svatko — bilo koje boje — tko sebe vidi kao žrtvu postaje bijesan.

Sad, ne bih ni za sekundu negirao da u životu postoje privilegije. One se nalaze posvuda. Postoji privilegij obitelji s dva roditelja (to je jedna od onih velikih); postoji privilegija rođenja u Americi; postoji privilegij dobrih gena. Ali bijela privilegija? Ne ovisi li to o osobi?

Uzmimo, kao primjer, sljedeći slučaj: crni odvjetnik i njegova supruga imaju bebu. I ovisnica o metamfetaminu, samohrana bijela žena, ima bebu. Koje dijete ima privilegiju? Bijelo? Jer je bijelo?

Dajte nemojte.

I evo poante: Čak i kad bi sve to bila istina — sve te tvrdnje o bijeloj privilegiji, pa što? Bi li to izmijenilo ijednu stvar koju sam učinio? Ako se bijeli ljudi ispričavaju jer su bijeli, to bi mi trebalo pomoći? Na koji način?

Dakle, budimo realni: Bijela privilegija je pokušaj ljevice da podijeli Amerikance prema rasi.

Sve su to teorije i gluposti. Ako želite pasti na to, izvolite — ovo je slobodna zemlja. Ali nemojte mi to pokušati prodati.

Ja sam Amerikanac koji rješava stvari sa svojim kolegama Amerikancima jedan na jedan.

Probajte. To funkcionira.

Ja sam Brandon Tatum za Sveučilište Prager.