RALEIGH: Čujte glasove iz Wuhana koje Kina pokušava cenzurirati

Wuhan, epicentar epidemije koronavirusa, u opsadnom je stanju od 23. siječnja. Njegovih 11 milijuna stanovnika odsječeno je od vanjskog svijeta sad već više od dva tjedna. Svojedobno energični i užurbani grad danas je grad duhova.

Budući da broj smrtnih slučajeva i zaraženih pacijenata nastavlja dramatično rasti, nema naznaka da će kineska vlada uskoro ukinuti svoju naredbu o blokadi. Wuhanci se osjećaju beznadežno napušteni. Blokada izgleda kao da ima manje veze s pronalaženjem lijeka za smrtonosni virus, a više s vladom koja pokušava projicirati snažni imidž prikrivanjem istine, jednostavno ostavljajući milijune ljudi prepuštene sebi samima: da žive ili umru sami.

Bilo kome od nas koji živimo u slobodnom svijetu, teško je zamisliti život u blokiranom gradu. Neki ljudi neumorno rade kako bi podijelili riječi i misli Wuhanaca s ostatkom svijeta. Želim istaknuti neke od njih, kako bih iskazala svoju zahvalnost za njihov trud i kako bi više ljudi na Zapadu čulo ove nefiltrirane i necenzurirane glasove izravno iz Wuhana.

Badiuchao* je politički karikaturist i aktivist za ljudska prava kojeg lovi kineska vlada. Nedavno je započeo vrijedan projekt dobrovoljnim prevođenjem dnevnika koje su napisali Wuhanci u blokiranom gradu. Evo nekoliko ulomaka iz njegovih #WuhanDiary objava.

27. siječnja, 2020. godine

“Preklinjao sam svoju obitelj da stvori veće zalihe hrane i dnevnih potrepština zbog mogućnosti karantene. Ali oni su me nazvali ‘kraljicom drame’. Morao sam otići sam u šoping radi dodatnih zaliha za sljedeća dva dana. Trećeg dana započela je blokada. Sada moja obitelj više ne dovodi u pitanje moje odluke. … Svakog dana u ovoj i ostalim grupama na internetu toliko ljudi moli za pomoć njihovim najmilijima. Neki prijatelji trebaju pomoć za baku i djeda. Neki školski kolege trebaju pomoć za mamu i tatu. To su ljudi koje poznajem; to su ljudi bespomoćnosti.”

28. siječnja, 2020. godine

“Ljudi u Wuhanu već dulje vrijeme žive pod napetošću. Potrebno im je nešto da bi se oslobodili stresa. Prekjučer, u našoj zajednici je već bilo nekoliko ljudi koji su vikali s prozora. Moja tata je rekao: ‘Samo pričekajte kraj epidemije. Heksagonalni paviljon [staro ime za Centar za mentalno zdravlje u Wuhanu] će biti preplavljen.'”

29. siječnja, 2020. godine

“Tiho sam plakao čitajući članak ‘Majka preminula u wuhanskoj karanteni’. Proslijedio sam članak svojoj majci, rekavši joj da mora dobro paziti na sebe kako ne bih postao dijete bez majke. … Danas sam izašao van na neko vrijeme. … Povratak kući bio je još bolniji. Stojeći u prednjem hodniku, morao sam skinuti jaknu, hlače, cipele, masku za lice, rukavice, saviti masku za lice unatrag, razrezati je škarama, čvrsto je vezati i potom staviti u posebnu kantu za smeće. Morao sam preokrenuti odjeću, presaviti je i odnijeti na balkon na sunce. Nakon toga sam otišao u kupaonicu kako bih oprao svoje ruke. Kad sam to učinio, otišao sam natrag na balkon i poprskao svoju odjeću sa sredstvom za dezinfekciju. Potom sam otišao natrag u kupaonicu i ponovno oprao ruke.”

1. veljače, 2020. godine

“Mojoj teti potvrđena je dijagnoza infekcije koronavirusom. … Uz to, njezin sin (moj bratić), također je dobio temperaturu i pokazao neke simptome. Moja majka je danas u više navrata plakala. Ne mogu pronaći bilo kakve utješne riječi. Imao sam samo sebične misli da je barem moja mama u redu. … Samo želim ponoviti da prikrivanje istine u početku i ‘spriječiva i kontrolirana’ narativa medija moraju biti odgovorni za ovo. Vrlo je teško promijeniti navike običnih ljudi. Stoga je važnije informirati o opasnosti situacije i educirati o preventivnim mjerama. Ali sad je prekasno.”

2. veljače, 2020. godine

“Jučer se dogodilo samoubojstvo. Rečeno je da se ‘dijagnosticirani’ pacijent nije mogao hospitalizirati radi preopterećenja. Bio je zabrinut da će pri povratku kući zaraziti ženu i djecu. Nedostupnost javnog prijevoza značilo je da mora dugo pješačiti do bolnice i iz nje na tretman. Stoga je skočio s wuhanskog mosta na rijeci Jangce. Ovo nije prvo samoubojstvo o kojem sam čuo ovih dana. Bespomoćnost je svuda oko mene.”

Što kineski cenzori ne žele da znate

Na Twitteru postoji više #WuhanDiary objava. Potičem vas da ih pročitate i podijelite. Budući da Badiuchao radi ovaj vrlo častan posao dobrovoljno, također preporučujem da pogledate njegovu internetsku radionicu i podržite njegov rad koliko god možete.

Fang Fang je spisateljica iz Wuhana. Odrastajući, čitala sam njezina djela i uvijek voljela njezin otvoreni i iskreni stil pisanja. Kontinentalna Kina zabranila je jedan od njezinih romana, “Meko sahranjivanje“, čija je tema brutalna “zemljišna reforma” kineske Komunističke partije 1950-ih godina.

Fang trenutačno živi u Wuhanu. Nakon što je saznala vijest o smrti dr. Li Wenlianga, jednog od osam zviždača koji su upozorili javnost o koronavirusu u prosincu 2019. godine, napisala je esej pod nazivom “Li Wengliang bio je svjetlo u tami”. Kineski cenzori brzo su obrisali njezinu objavu. Srećom, bila je naširoko podijeljena, pa sam je pronašla na ovoj stranici. Njezin esej bio je na kineskom, ali ovdje je isječak koji sam prevela:

Odlučila sam također prevesti jedan drugi odlomak, koji je napisao kineski korisnik interneta koji je ponovno objavio esej Feng, pošto govori o tome kako se Kinezi osjećaju zbog cenzuriranja:

Cenzori nisu poslušali njegovu molbu.

Već sam pisala da su najbolji dio Wuhana njegovi ljudi. Čitajući ove dnevnike i eseje, teško je ne ostati ganut njihovim emocijama, pričama i svakodnevnim borbama. Njihove riječi i iskustva su istina koju kineska vlada ne želi da znate.

Najmanje što možemo učiniti jest pomoći im podijeliti ove riječi i objelodaniti istinu. Također, držite sve njih i sve koji su zaraženi koronavirusom u svojim mislima i molitvama.

*Ime promijenjeno radi zaštite privatnosti.