PRAGER: Odgovor dvama sekularnim konzervativcima koje obožavam

U najnovijem izdanju podcasta “The Rubin Report”, dvoje ljudi koje obožavam, Dave Rubin i Heather Mac Donald, razgovarali su o nekim važnim pitanjima s kojima se suočava Amerika. Zanimljivo, iako su oboje sekularni, Dave je otvorio intervju postavivši pitanje Heather o Bogu i religiji.

Ona je započela rekavši da nije konzervativna zbog religije, već zbog svoje posvećenosti empirijskoj istini. Empirijska istina je ta koja je navodi da potvrdi, na primjer, “nužnost obitelji s dva roditelja” i “većinu tradicionalnih vrijednosti”.

Heather je u pravu kad tvrdi da osoba ne može biti posvećena empirijskoj istini i biti ljevičar (iako može biti konzervativac ili liberal). Ljevičarske tvrdnje da muškarci mogu roditi; da je Amerika osnovana 1619. (kad je prvi porobljeni crnac doveden u američke kolonije); da se ljudi mogu izdići iz siromaštva na masovnoj razini bez kapitalizma; da ne postoje urođene razlike između muškarca i žene; da je Amerika rasistička nacija; da su žene plaćene manje od muškaraca za istu vrstu i količinu posla samo zato jer su žene; i bezbroj drugih ljevičarskih tvrdnji su sve lažne.

No, iako su sekularni konzervativci posvećeni obitelji s dva roditelja zbog empirijske istine, brak i obitelj nisu “empirijske istine” ni blizu koliko su one religijske vrijednosti. Malo je sekularnih argumenata za sklapanje braka i/ili imanja djece jednako uvjerljivo kao onih religioznih. To je razlog zbog kojeg postoji veća vjerojatnost da će se religiozni ljudi vjenčati i imati djecu.

Mac Donald je rekla: “(L)judi koje izuzetno poštujem … bilo da su to Dennis Prager ili Michael Medved .. iznose argument da ne možete imati moralno društvo bez temelja religijskog uvjerenja.”

Upravo to je argument koji je dao gotovo svaki od osnivača Amerike. Nisu svi bili kršćani usredotočeni na Krista, ali je gotovo svaki od njih vjerovao da neotuđiva prava dolaze od Stvoritelja i samo od Stvoritelja. I nitko (osim možda Thomasa Painea) nije vjerovao da Amerika može opstati ako postane bezbožno društvo.

Mac Donald: “Dio mog otpora ovome nalazi se u tome da jednostavno ne nalazim tvrdnje moliteljeve molitve i ideju o osobnom brižnom Bogu u skladu s onim što vidim — onim što nazivam dnevnim masakrom nevinih. Za mene očekivanje da će Bog obratiti pozornost na moje blagostanje dok je istodobno spreman dozvoliti da se drugim ljudima, mnogo zaslužnijim i nevinijim od mene, dešavaju užasne stvari, predstavlja vrlo tešku tvrdnju. Dakle, za mene, to je dijelom samo semantička vrijednost. Ne mogu prožvakati ono što mi se čini očigledno lažnom tvrdnjom o osobnom brižnom Bogu.”

Slažem se s Heatherinim pretpostavkama, ali ne i s njezinim zaključkom. Ja nikad nisam vjerovao da Bog ima bilo kojeg razloga obratiti na mene više pozornosti nego prema drugmo nevinom ljudskom biću. I ja, također, “ne mogu prožvakati” “dnevni masakr nevinih” — i to toliko da sam napisao kako nalazim zapovijed voljeti Boga najtežom u Bibliji.

Ali ono što također ne mogu prožvakati jest misao svemira u kojem se užasna patnja nevinih nikad ne kompenzira dobrim i pravednim Bogom: I dobri i loši umiru; ovi prvi ne primaju nikakvu nagradu, a ovi potonji nikakvu kaznu.

Problem nepravedne patnje muči svakog vjernika koji razmišlja. Ali židovski teolog Milton Steinberg ponudio je snažan odgovor: “Vjernik u Boga mora opravdati nepravednu patnju; ateist mora opravdati sve ostalo.” Između to dvoje, usudio bih se tvrditi da je teret ateista beskonačno veći. I nepremostivi.

Mac Donald: “Ideja što je započelo svemir — na to zapravo ne možemo odgovoriti. Mislim da je reći ‘Bog’ — samo držač mjesta za neznanje. To ne pomaže.”

Možda ne možemo doista odgovoriti na pitanje tko je započeo svemir. Ali, kao što Charles Krauthammer, veliki sekularni konzervativac, rekao: “Ideja da je ovaj svemir oduvijek postojao, da se stvorio sebe ex nihilo — mislim, kad već govorimo o kršenju ljudske racionalnosti. To je, za mene, neprihvatljivo.” Bog, stoga, nije “samo držač mjesta za neznanje”. Pošto znanost nikada neće i ne može odgovoriti na pitanje “Zašto postoji nešto?”, pripisivanje podrijetla svemira inteligentnoj sili (koju nazivamo “Bogom”) čini mi se najracionalnijim objašnjenjem.

Rubin: “Trebao sam vas dovesti ovdje s Pragerom.”

Mac Donald: “Voljela bih to.”

I ja bih također to volio.

Mac Donald: “Kamo smo svi krenuli? Što je smisao života? Za mene, svatko tko tvrdi … da ne nalazi smisao života kad ima Mozarta i Haydna — da se pozovem na favorite Dennisa Pragera — ili Beethovena ili Johna Miltona ili Eshila ili Anthonyja Trollopea–”

Rubin: “Ili se samo probuditi sa svrhom u svemu što radite.”

Mac Donald: “Točno … pokušavajući dati ono najbolje što možeš. Ne nalazim život besmislenim niti jednu sekundu.”

Haydn je započeo svaki manuskript latinskim riječima “in nomine Domini”, “u ime Gospodnje” i završio svaki manuskript s riječima “Lauds Deo”, “Bogu hvala”. Pitao bih Heather i ostale sekularne konzervativce: Identificirate li ili ne strmo propadanje umjetnosti sa smrću Boga i religije? Je li sekularno društvo sposobno postići umjetnička dostignuća jednaka onima koja su ostvarena u čast Bogu?

Što se tiče smisla, vi — i ja — možemo pronaći smisao svaki dan pokušavajući činiti najbolje što možemo ili u velikim umjetničkim djelima. Ali, kao što sam siguran da ćete se složiti, to ne znači da život ima bilo kakav krajnji smisao. Ako Bog ne postoji, mi nismo ništa drugo osim samosvjesne zvjezdane prašine. A zvjezdana prašina nema nikakvog smisla.

Doista moramo nastaviti ovaj dijalog. U međuvremenu, ako vam nešto znači, želim reći vama oboje, koji ste toliko mnogo učinili za ovu zemlju, Bog vas blagoslovio.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.