BRYCE: Freeman Dyson, RIP

Smrt fizičara Freemana Dysona 28. veljače zabilježilo je mnogo publikacija i sve one istaknule su njegove brojne doprinose znanosti. 96-godišnji Dyson bio je, bez imalo sumnje, genij. Bio je polimat čija su područja zanimanja uključivala matematiku, teoriju brojeva, biologiju, fiziku, nuklearnu energiju, svemirska putovanja, naoružanje i kontrolu oružja.

Iako su sva ta dostignuća važna, Dysonov pogled na klimatske promjene — ili bolje rečeno, njegov pogled na ugljični dioksid, ekonomski razvoj i ono što je nazivao “humanističkom etikom” — također je pomogao potaknuti novi tip environmentalizma, onaj koji odbacuje ideju da je ugljični dioksid vrhovni negativac.

Dyson je bio skeptik prema pitanju katastrofalnih klimatskih promjena, činjenica koja je uočljivo istaknuta u osmrtnicama objavljenima u Washington Postu i New York Timesu. Post je to nazvao njegovom “apostazijom u vezi globalnog zatopljenja“. Nastavio je, rekavši da, iako Dyson nije “porekao zagrijavanje Zemlje”, on je prekršio pravila jer nije vjerovao da je “globalno zatopljenje naročito opasno”. Taj pogled, kaže Post, “ne dijeli velika većina znanstvenika”. Times je rekao kako je Dyson “zbunio znanstveni establišment odbacivši konsenzus o opasnostima klimatskih promjena uzrokovanih ljudskim djelovanjem”.

Dyson si je mogao priuštiti biti skeptik. Malo se akademika usudi odmetnuti od ortodoksije u vezi klimatskih promjena zbog toliko intenzivnog pritiska na prihvaćanje većinskog mišljenja. Taj dokaz toga ne morate tražiti dalje od iskustva Judith Curry na Georgia Tech-u ili Rogera Pielkea Jr.-a na Sveučilištu Colorado, koji su oboje učinkovito stavljeni na crnu listu zbog preispitivanja te ortodoksije. Dyson nije imao takvih problema. Njegov položaj na Institutu za napredne studije na Princetonu, gdje je proveo više od 60 godina, bio je siguran. Ta sigurnost na poslu i njegova vlastita duga povijest u znanosti i fizici, dozvolila mu je da utaba svoj vlastiti put u vezi klimatskih pitanja. Godine 2007., objavio je esej na Edge.org koji je danas možda čak relevantniji nego u doba kad je izvorno objavljen.

U samom prvom retku eseja, Dyson jasno iskazuje svoj skepticizam: “Moja prva hereza govori da je sva ta buka oko globalnog zatopljenja uvelike pretjerana. Ovdje sam kako bi se usprotivio svetom bratstvu stručnjaka za klimatske modele i gomili obmanutih građana koji vjeruju u brojke predviđene kompjuterskim modelima.” Nastavio je, rekavši da klimatski modeli “nisu sposobni ni započeti opisivati stvarni svijet u kojem živimo. Stvarni svijet je blatnjav i neuredan i prepun stvari koje još uvijek ne razumijemo.”

No, suština Dysonovog argumenta nije se radila o klimatskim promjenama ili kompjuterskim modelima. Umjesto toga, radila se o vrijednostima. “Naturalisti vjeruju da priroda zna najbolje. Za njih je najveća vrijednost poštivanje prirodnog poretka stvari. Svako grubo ljudsko narušavanje prirodnog okoliša je zlo. Pretjerano sagorijevanje fosilnih goriva je zlo.”

Te rečenice obuhvaćaju stavove mnogih najznačajnijih svjetskih klimatskih aktivista i environmentalističkih skupina, koji rutinski demoniziraju energetske kompanije. Vodeći liberalni političari u SAD-u, uključujući senatore Bernieja Sandersa i Elizabeth Warren, rekli su da žele zabraniti hidrauličko frakturiranje, proces koji je SAD-u omogućio udvostručenje proizvodnje nafte i plina proteklih desetljeće plus godina. Sanders također želi sudski procesuirati naftne i plinske kompanije zbog proizvodnje goriva koje pokreće globalnu ekonomiju. U siječnju 2020. godine, BlackRock, sa 7 bilijuna dolara najveći svjetski upravitelj investicijama, najavio je da će prestati financirati projekte povezane s fosilnim gorivima. Sierra Club i ostale skupine vrše pritisak na komercijalne banke i Svjetsku banku da prestanu financirati sve projekte s fosilnim gorivima.

Umjesto demoniziranja energije i njezinih proizvođača, Dyson se usredotočio na jednakost, ljudski razvoj i potrebu za više energije kako bi siromašniji ljudi mogli živjeti bolje živote. “Humanistička etika započinje s uvjerenjem da su ljudi esencijalni dio prirode”, napisao je. “Ljudi imaju pravo i dužnost preoblikovati prirodu kako bi i ljudi i biosfera mogli preživjeti i napredovati. Za humaniste, najviša vrijednost je skladan suživot ljudi i prirode.”

S tim riječima o “pravu i dužnosti” preoblikovanja prirode, Dyson je naslutio uspon ekomodernističkog pokreta. U 2015. godini, skupina znanstvenika, pisca i aktivista izdala je “ekomodernistički manifest” u kojem su objavili da mi preoblikujemo planet i da nema povratka na staro. “Ljudi su stvoreni iz Zemlje i Zemlja je preoblikovana ljudskim rukama”, napisali su. Među 18 izvornih potpisnika manifestacije bili su osnivači Instituta Breakthrough Ted Nordhaus i Michael Shellenberger, kao i Joyashree Roy sa Sveučilišta u Kalkuti, osnivač Whole Earth Catalog Stewart Brand i filantropkinja Rachel Pritzker. “Klimatske promjene i ostali globalni ekološki izazovi nisu najvažniji neposredni problemi za većinu ljudi na svijetu”, izjavili su. “Niti bi trebali biti.”

U tom smislu, ekomodernisti su odjeknuli Dysonov esej, koji kaže da su “najveća zla siromaštvo, nerazvijenost, nezaposlenost, bolesti i glad, sve uvjeti koji ljudima uskraćuju mogućnosti i ograničavaju njihove slobode”.

Ta je rečenica danas osobito relevantna. Definirajuća nejednakost u današnjem svijetu jest velika razlika između zemalja bogatima električnom energijom i zemalja siromašnima električnom energijom. Kao što sam objasnio u svojoj novoj knjizi, na planetu živi nekih 3 milijarde ljudi koji žive na mjestima u kojima je potrošnja energije po stanovniku manja od one koju koristi prosječni američki hladnjak. Umjesto da osuđujemo energetski siromašne na još veće siromaštvo i uskraćujemo financiranje zemljama u razvoju koje moraju koristiti fosilna goriva kako bi stimulirali svoje ekonomije, potreban nam je humani odgovor, onaj koji prepoznaje potrebu za više razvoja i korištenje više energije, a osobito više prirodnog plina.

Suštinska rečenica Dysonovog eseja iz 2007. godine je sljedeća: “Humanistička etika prihvaća povećanje ugljičnog dioksida u atmosferi kao malu cijenu za platiti, ako industrijski razvoj diljem svijeta može ublažiti bijedu siromašnije polovice čovječanstva.”

Na to kažem, amen.