O’CONNOR: Razračunavanje.

razračùnati se svrš.– osvetiti se ili kazniti prošle pogreške ili nedjela.

Kad osoba piše uobičajenu kolumunu mišljenja, ona se često suočava s više glavnih priča u vijestima koje zaslužuju daljnju analizu i kontekst koji nadahnjuje misli, pa čak i strast čitatelja. Danas se oni od nas u ovom plemenitom zanatu suočavaju s ozbiljnom dilemom: Gdje započeti?

– Hoćemo li proslaviti djelomičnu pravdu danu američkom patriotu generalu Michaelu Flynnu, budući da je Ministarstvo pravosuđa prikladno povuklo kaznenu prijavu protiv njega?

– Hoćemo li se usredotočiti na sramotne akcije FBI-a Jamesa Comeyja ili Ministarstva pravosuđa Lorette Lynch pod Barackom Obamom koje su dovele do osvetoljubive vendete protiv generala?

– Hoćemo li razgovarati o dvoličnosti i korupciji Muellerovih istražitelja koju su koristili prljave taktike FBI-a kako bi zaprijetili Flynnovoj obitelji i u osnovi od njega iznudili lažno priznanje krivice?

– Hoćemo li se usmjeriti na ostale glavne vijesti tog dana i pozabaviti se glomaznim svjedočanstvom Odbora za obavještajne poslove Zastupničkog doma koje je konačno objavljeno zahvaljujući herkulovskim naporima vršitelja dužnosti direktora Nacionalne obavještajne agencije Richarda Grenella?

– Hoćemo li objasniti kako je zastupnik Adam Schiff u potpunosti razotkriven kao lažljivi, klevetnički šarlatan kakav uistinu jest, budući da svjedočanstvo dokazuje da nikada nije vidio izravne dokaze koji bi dokazali dosluh između Trumpa i Rusije kao što je to tvrdio posljednjih nekoliko godina?

Postajete svjesni izazova.

Kad bismo bacili pogled na sve te priče s visine od 10.000 metara i fokusirali svoje oči kao kad pokušavamo otkriti 3-D sliku u jednoj od onih upadljivih “magic eye” slika iz 90-ih, jedan lik se prilično jasno pojavljuje.

Predsjednik Barack Obama je u središtu svega ovoga. Doista, Obama je od samog početka sve nadzirao.

Istragu Flynna. Nadziranje Cartera Pagea i Georgea Papadopoulosa. Utjecaj Steeleovog dosjea na FISA sudove. Saslušanja pristranih sudova. Istragu specijalnog istražitelja koja se temeljila na poznatim izmišljotinama.

Ništa od svega ovoga se ne događa bez Obame.

Tijekom posljednjih nekoliko godina, većina poduzetnih novinara i komentatora, koji su odstupili od poslušnog stupanja iza establišmentskih medija i političara preispitujući nemarnu prijevaru o Trumpovom dosluhu s Rusijom, postavljala je temeljno pitanje vezano za ogroman politički skandal:

Što je točno Obama znao i kada je to znao?

To su osnove novinarstva pri istraživanju političkog skandala, a opet, Pulitzerima nagrađivane elite u CNN-u, New York Timesu i Washington Postu nisu nimalo zainteresirane. Čudno.

Za sad, usredotočimo se samo na dio o Flynnu. Evo što za sad znamo o Obaminoj umiješanosti u epizodu s Flynnom:

Sally Yates, kao vršiteljica dužnosti glavnog državnog tužitelja, ovlastila je agente FBI-a (uključujući osramoćenog Petera Strzoka) da obave razgovor s tadašnjim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Michelom Flynnom u početnim danima Trumpove administracije. Taj je razgovor doveo do progona Flynna od strane Muellerovih istražitelja. Kao glavni razlog ovog ispitivanja navodila se zabrinutost zbog kršenja arhaičnog Loganovog zakona koje se navodno dogodilo u telefonskom razgovoru između Flynna i ruskog veleposlanika Sergeja Kisljaka.

Loganov zakon je bio taj koji je pokrenuo Ministarstvo pravosuđa da jučer povuče optužbe protiv Flynna jer, kao što je to CBS News objasnio državni odvjetnik William Barr, “oni su u početku isprobavali neke teorije kako otvoriti istragu koja nije imala nikakvih temelja, da bi potom otkrili da tehnički nisu zatvorili raniju istragu te su je držali otvorenom izričito u svrhu pokušaja hvatanja, postavljanja zamke za krivokletstvo generalu Flynnu. Oni ga nisu unaprijed upozorili na način na koji to obično traži Ministarstvo. Oni su zaobišli Ministarstvo pravosuđa. Oni su zaobišli protokole u Bijeloj kući i tako dalje.”

U riznici jučer objavljenih dokumenata, otkriveno je zapanjujuće otkriće.

Yates je saznala o telefonskom razgovoru između Flynna i Kisljaka od samog predsjednika. Jasno je da je predsjednikovo obavještavanje glavnih dužnosnika u Ministarstvu pravosuđa o toj informaciji pokrenulo kriminalnu istragu. Kriminalnu istragu za koju sad sigurno znamo da je bila, u najboljem slučaju, neprimjerena, a u onom najgorem (i vjerojatnijem) kriminalna i korumpirana.

Čini se kako je ovo bila prva velika i izravna veza između neprimjerenog ponašanja Ministarstva pravosuđa i predsjednika Obame. Prva prava pukotina u brani. U normalnom novinarskom i političkom okruženju, ta brana bi sad pukla.

Novinari bi zahtijevali informaciju više o Obaminoj umiješanosti. O čemu je raspravljao s Comeyjem u vezi istrage o Trumpovoj kampanji i tranzicijskom timu? Što je saznao od direktora CIA-e Johna Brennana ili Nacionalne obavještajne službe Jamesa Clappera kako su se ti događaji odvijali?

Sad kad znamo da se nalazio usred pojačane istrage generala Flynna, mogli bismo saznati usred čega se još nalazio?

Da li bismo trebali vjerovati da su se Lynch, Comey, Yates, Clapper i Brennan svi odmetnuli i provodili ovu povijesno neviđenu i očigledno neprikladnu istragu bez ikakvog odobrenja Ovalnog ureda?

Ako je Obama znao o tim stvarima, mi zaslužujemo znati do koje je to mjere bilo i je li bio izravno uključen ili čak rukovodio ovom korumpiranom operacijom. Ako nije znao o njoj, mi zaslužujemo preispitati nedostatak kompetencije i odgovornosti svojstvene Obaminoj administraciji u kojoj su se pojedinci osjećali osnaženi i zaštićeni pri rukovanju moći nadziranja i istražnim alatima, koja je namijenjena zaštiti nacije od terorista, a ne u svrhu maltretiranja i kriminalizacije domaćeg političkog ponašanja.

Bilo kako bilo, Obama mora objasniti neke stvari.

Neka razračunavanje, konačno, započne.