LOTT: Pogledajmo stvarne činjenice o navodnom rasizmu policije

Prošli tjedan, policajac iz Minneapolisa Derek Chauvin optužen je za ubojstvo drugog stupnja Georgea Floyda, crnog muškarca. Snimke i fotografije Floydove smrti pokrenule su prosvjede i nerede diljem zemlje. Unatoč tome što nema dokaza da je policajac bio rasist, jednostavno se pretpostavlja da je rasizam to što je motiviralo zlostavljačke akcije bijelog policajca.

Službenici za provedbu zakona mogu biti neoprezni ili nasilni bez da su rasisti. U Dallasu, 2016. godine, bijeli muškarac je umro nakon što je uhićen na potpuno isti način. Policajci su se šalili da je muškarac zaspao, ali on je umro nakon što je zapomagao za pomoć “više od 30 puta”.

Ovaj prošli vikend, voditelj Fox News-a Chrisa Wallace spomenuo je nekolicinu slučajeva za koje je mislio da su pokazivali rasistički obrazac. Istaknuo je Ahmauda Arberyja, crnog muškarca kojeg je ustrijelio umirovljeni policajac u veljači dok je trčao u Georgiji. Također je spomenuo i nedavni uznemirujući incident u newyorškom Central parku, u kojem je bijela žena koja je šetala svog psa nazvala policiju kako bi prijavila da joj prijeti “afroamerički muškarac”. Muškarac joj je jednostavno rekao da zakon zahtijeva da drži svog psa na uzici.

Vrijedno je prisjetiti se da je nakon nacionalnih nemira koje je potaknulo ubojstvo Michaela Browna, otkriveno kako je aspekt priče “Ruke gore, ne pucaj” bio lažan.

Mediji su pomogli stvoriti pristranu percepciju koja je daleko od stvarnosti policijskih pucnjava. Istraživanje koje je proveo Istraživački centar za sprječavanje kriminala (u kojem služim kao predsjednik) pronašlo je da kad bijeli policajac ubije osumnjičenog, mediji obično spomenu njegovu rasu. Međutim, kad je policajac počinitelj crnac, vijesti vrlo rijetko spominju rasu.

Nadalje, postoje brojni dokazi da crni Amerikanci nisu toliko protiv policije. Anketa Sveučilišta Quinnipiac u New Yorku iz srpnja 2017. godine pronašla je da crni Amerikanci snažno podržavaju policiju u svojim vlastitim susjedstvima — 62 posto odobrava prema samo 36 posto onih koji neodobravaju. Ta ocjena odobravanja je viša nego za cijelu policijsku upravu New York Cityja. To ima smisla, budući da ljudi poznaju samo svoje lokalne policajce, a na medijska izvješća se oslanjaju kako bi stvorili dojmove o dijelovima grada koji su im manje poznati.

Nedavno je anketa Sveučilišta Monmouth istraživala nacionalni uzorak od 807 odraslih osoba između 28. svibnja do 1. lipnja 2020. godine i pronašla da Amerikanci svih rasa u velikoj mjeri podržavaju svoje lokalne policijske uprave.

Kroz svoja vlastita istraživanja, moja organizacija pronašla je 2.699 slučajeva policijskih pucnjava diljem nacije od 2013.-2015. godine. To je mnogo više nego što je utvrdio FBI, budući da su njihovi podaci ograničeni na samo 1.366 slučajeva koje su im dobrovoljno pružile policijske uprave.

Podaci FBI-a imaju i druge probleme: neproporcionalno uključuju slučajeve iz gustih manjinskih područja, što daje pogrešnu sliku o učestalosti crnih žrtava.

Naša baza prati karakteristike osumnjičenih i policajaca uključenih u svaku pucnjavu, lokalne stope nasilnog zločina, demografiju grada i policijskog ureda te mnoge druge čimbenike koji pomažu u utvrđivanju uzroka policijskih pucnjava.

Policajci ubijaju crne Amerikance po stopi koja je veća od njihovog udjela u populaciji: 25 posto ubijenih osumnjičenika su crnci, 45 bijelci, a 16 posto Latinoamerikanci. Ali to ne vrijedi na mjestima u kojima se događa najveća koncentracija smrti. Crni osumnjičenici uobičajeno umiru u velikim gradovima s prosječnim brojem stanovnika od oko 600.000 (koje nadmoćno kontroliraju demokrati), dok su bijelci ubijani u manjim gradovima s prosječnim brojem stanovnika od 250.000.

Za bijele osumnjičenike postoji malo veća vjerojatnost da će biti u posjedu oružja od crnaca (63 posto prema 61 posto). I za crne i za bijele osumnjičenike podjednaka je vjerojatnost da su bili uključeni u nasilni zločin kad su izgubili svoje živote, iako za crnce koji umiru postoji veća vjerojatnost da će biti umiješani u zločine povezane s drogom ili imovinom.

Međutim, važno je napomenuti da policija uglavnom ima izazovniji posao u gradovima u kojima se ubijaju crnci. Prosječni grad u kojem se ubijaju crnci ima 61 posto veću stopu nasilnih zločina i 126 posto veću stopu ubojstva od prosječnog grada u kojima se ubijaju bijelci.

Nakon što se uračunaju ovi i ostali čimbenici, uključujući prosječne razlike između policijskih uprava kako bi se riješile kulturne razlike u njima, pronašli smo da crni policajci imaju barem jednaku vjerojatnost da će ubiti crne osumnjičenike kao i njihovi bijeli kolege, ali da za crne policajce postoji veća vjerojatnost da će ubiti nenaoružane crnce od bijelih policajaca.

Podaci su ponudili neke savjete za smanjenje učestalosti ovih napada. Iako ne mogu objasniti sve slučajeve poput onog Georgea Floyda, izgledi da će osumnjičeni biti ubijen obično se smanjuju kad je više policije prisutno na mjestu sukoba s civilima. Za svakog dodatnog policajca, postoji otprilike 14 do 18 posto manje šanse da će osumnjičeni biti ubijen.

Ovo ima intuitivnog smisla. Policajci se osjećaju ranjivijima ako su na mjestu događaja sami, što ih čini vjerojatnijim da će pribjeći upotrebi smrtonosne sile. Također, osumnjičeni mogu biti osnaženi i oduprijeti se uhićenju u prisutnosti manje policajaca.

Opasna je fikcija da bijeli policajci zbog predrasuda neproporcionalno ubijaju crne muškarce. Ali to ne znači da se ne mogu poduzeti mjere za smanjenje učestalosti policijskih pucnjava. Najočitiji korak bio bi povećanje broja policijskih službenika, kako bi se izbjeglo prisiljavanje usamljenih, ranjivih policajaca na donošenje odluka o životu i smrti.