WALSH: Jedina stvarna privilegija u Americi je Ljevičarska privilegija

Tijekom posljednjih nekoliko dana, “prosvjednici” su srušili kipove u mnogim gradovima diljem zemlje. Spomenik Kolumbu je otrgnut sa svoje baze, zapaljen i bačen u jezero. U Minneapolisu je uništen još jedan Kolumbov kip, usprkos tome što ga je isklesao imigrant i dao na poklon talijansko-američkoj zajednici u gradu. Nekoliko drugih Kolumbovih kipova je također, kako to mediji bezazleno navode, uklonjeno. Konfederacijski spomenici su također srušeni. A sad je rulja usmjerila svoje poglede na spomenike Washingtonu i Jeffersonu. Rulja bi možda trebala pripaziti kad sječe te ogromne statue. Jedan njihov član je teško ozlijeđen u srijedu navečer nakon što je konfederacijski kip prizemljio na njegovu glavu.

Ipak, nešto prilično upadljivo nedostaje u svim tim videozapisima zaluđene rulje koja ruši kipove i spomenike: snage za provedbu zakona.

U ovom je trenutku ovo možda blesavo pitanje, ali, svejedno, gdje je policija dok ovi vandali uništavaju javnu imovinu i ruše neprocjenjiva umjetnička djela koja su, u nekim slučajevima, stajala stoljeće ili više? Gotovo da morate sami sebe podsjetiti da ljudi koji ruše imovinu zapravo nemaju zakonsko pravo na ono što rade.

Može vam se oprostiti ako mislite drugačije — znači li pojam “javno vlasništvo” da javnost može učiniti s njime što god želi? — međutim, uništavanje imovine vrjednije od 500 dolara u većini se država smatra krivičnim djelom. Ovi kipovi vrijedni su mnogo tisuća dolara, što ova “uklanjanja” koje predvodi rulja čini krivičnim djelima. To su također opasni zločini, kao što je to otkrio muškarac koji je u Virginiji zaradio razvaljenu lubanju.

Ali ovo je bila tema posljednjih tjedana. Policija stoji sa strane dok ljevičarski radikali rade, doslovno, što god žele.

U Seattleu, skupina radikala preuzela je kontrolu nad nekoliko gradskih blokova i proglasila suverenu državu. Uspostavili su kontrolne točne i barikade, a uniformiranim policajcima je zabranjen ulazak. Policija je, zapravo, bila dovoljno pristojna i napustila svoju stanicu na poziv izgrednika. Ovo je ponavljanje onoga čemu smo svjedočili u Minneapolisu, osim što je tamošnja stanica opljačkana i zapaljena. Na neki način je, u civiliziranoj zemlji kojom je nekoć vladao zakon, sve ovo postalo uobičajeni prizor. Divljanje rulje kroz naše gradove, paljenje zgrada, uništavanje policijskih automobila, uništavanje javne imovine, uništavanje privatne imovine, bacanje cigli, upadanje u vladine zgrade, pljačka, napadi i ubojstvo. I uložilo se vrlo malo napora da se ovi zločini zaustave ili kazne oni koji su ih počinili.

Postoji mnogo razgovora o “privilegijama” u našoj kulturi. Doista, koncept privilegije je jedna od stvari koje potiču ove rulje. Oni bi rekli da se privilegija daje na temelju rase i spola i da ja, kao bijeli muškarac, imam najviše privilegije od svih. A opet, prilično sam siguran da bih, kad bih se ovog trenutka odvezao u grad i bacio ciglu u izlog ili zapalio trgovinu ili opljačkao samoposluživanje ili napao policijsku stanicu ili pokušao uspostaviti svoju vlastitu “autonomnu zonu” ili srušio bilo koji kip koji osobno smatram nedopadljivim, bio uhićen na licu mjesta, s nimalo pompe. I kad bih se opirao uhićenju policije i bio premlaćen u tom procesu — na CNN-u ne bi bilo naslova o tome, ne bi bilo nikakvih nereda u moje ime ili složenih prikaza odglumljene tuge naših izabranih dužnosnika u Washingtonu. Što god mi dala moja bijela privilegija, ona mi ne daje to. I također mi ne daje propusnicu koja mi dozvoljava razulareno divljanje kroz grad, krađu, uništavanje, pljačku i palež.

Čini mi se kako je najveća privilegija koja se danas nudi u našoj kulturi potpuni imunitet od zakona. To je privilegija koju koriste mnogi “prosvjednici”. I iako su neki od njih bijeli muškarci, mnogi nisu. To je, dakle, privilegija koja se ne daje na temelju rase, već na temelju ideologije. Mogli bismo je nazvati Ljevičarskom privilegijom. Osoba s “ispravnim” svjetonazorom, osobito ako se nalazi u skupini drugih ispravno razmišljajućih ljudi, može učiniti gotovo sve što želi. Moćnici će se polomiti kako bi mu ugodili i udovoljili njegovim zahtjevima.

To uključuje dopuštanje kriminala, ali i još mnogo toga. Razmotrite sve korporacije i brendove koje padaju jedni preko drugih kako bi izrazili svoju podršku radikalnoj ljevičarskoj Black Lives Matter organizaciji. I nije uvijek potrebna rulja kako bi zaradili ovu vrstu kapitulacije od najmoćnijih sila naše kulture. Streaming usluga HBO-a povukla je ovaj tjedan “Zameo ih vjetar” sa svoje platforme nakon što je jedan ispravno razmišljajući pojedinac napisao članak u kojem im je poručio da to učine. To je bilo na isti dan kad je Websterov rječnik editirao svoju definiciju “rasizma” jer je mlada crna žena poslala e-mail i rekla da bi to trebali učiniti. Ovo su samo najnoviji primjeri Ljevičarske privilegije. Nismo još ni počeli razgovarati o mnogim ekstravagantnim ustupcima koje se rade za LGBT lobi, uključujući dozvoljavanje muškarcima ulaz u ženske toalete, svlačionice i sportske timove, dok posramljuju i ušutkavaju sve žene koje se usude izraziti nelagodu zbog ove invazije na njihovu privatnost.

Kao bijeli muškarac, ja nisam vidio vrata koja se otvaraju za mene ili iznimke koje su napravljene za mene ili prednosti koje su mi date, samo na temelju moje rase. Kako bih stekao te privilegije, moram demonstrirati svoju vjernost ljevičarskom plemenu. Moram imati “prave” poglede, govoriti “prave” stvari, držati “prava” mišljenja i uvjerenja. To je ono što sustav doista zahtijeva i način na koji daje privilegiju. Što nimalo ne čudi. Ljevičari su odavno preuzeli kontrolu nad sustavom. Privilegija je jednostavno jedan od pljenova pobjede.

Matt Walsh je pisac, govornik, autor i jedan od najutjecajnijih mladih pripadnika religijske desnice.