HANSON: Gorka ironija revolucija

Stari Grci stvarali su nove riječi poput “paradoksa” i “ironije” kako bi opisali široki jaz između onoga što ljudi ispovijedaju i pretpostavljaju te onoga što zapravo rade i pretrpljuju.

Sjetite se slijepog proroka Tirezija iz drevne drame. U pokolju atenske tragedije on obično bude taj koji predviđa opasnost bolje od onih oštroga vida.

Nakon katastrofalne kuge i beskrajnog rata, drevna Atena lišena je svojih veličanstvenih pretenzija. Uskoro je provodila masovna pogubljenja — podržana većinom glasova ljudi.

Tijekom povijesti, revolucije često ne završavaju onako kako su njihovi inicijalni arhitekti planirali. Idealisti koji su okončali francusku monarhiju mislili su da je mogu zamijeniti ustavnom republikom.

Umjesto toga, potaknuli su vladavinu terora, giljotinu i masovni gnjev. Ipak, radikali koji su preoteli izvornu revoluciju i započeli dekapitirati svoje neprijatelje, uskoro su i sami bili giljotinirani.

Nije demokracija bila ta koja je zaustavila francuske domaće nerede, već je to bio diktator Napoleon.

On je preuzeo više moći nego je to imao pogubljeni burbonski kralj Louis XVI., čija vlasti je i potaknula revoluciju.

Epidemija COVID-19, nacionalne masovne karantene i masovni prosvjedi, pljačke, neredi i palež koji su uslijedili nakon policijskog ubojstva Georgea Floyda rezultirali su sličnim paradoksima.

Socijalno distanciranje i obvezna zatvaranja mjesecima su bili izvor beskrajnih borbi između naroda i njihovih vlada. Crvene i plave države često su usvajale dijametralno suprotne politike.

Ali masovne demonstracije i neredi svjedočili su stotinama tisuća gusto zbijenih prosvjednika i to često bez maski. Ta masovna neposlušnost prema karanteni podučit će nas bolje od bilo kojeg sveučilišnog modela o tome je li virus ravnodušan ili nije prema tisućama ljudi okupljenim na ulicama.

Zatvaranja su bila politički motivirana tijekom ove izborne godine. Plave države su mislile da će potonuće ekonomije naštetiti šansama za ponovni izbor predsjednika Trumpa. Crvene države su se željele otvoriti što je brže moguće kako bi se ekonomija pokrenula i vratila na stari put prije studenog.

A opet, masovni progresivni prosvjedi i nasilje prisilili su neplanirani završetak masovnih karantena — i stoga nehotice pomogli da se zemlja brže vrati na noge. Oni koji preziru Trumpa možda su najviše učinili kako bi mu pomogli.

Plave države ponose se svojim liberalnim guvernerima, gradonačelnicima velikih gradova, šefovima policije i glavnim državnim odvjetnicima. Ali progresivni urbani bastioni poput Los Angelesa, New Yorka, Minneapolisa i Philadelphije su također epicentri paleži, nasilja i pljačke, mjesta u kojima su rasni odnosi najgori.

Dok je nasilje dosezalo vrhunac, došlo je do javnih i privatnih poziva na raspuštanje ili silno smanjenje policijskih snaga diljem Kalifornije, Illinoisa i New Yorka. Ali to su iste one države u kojima su bezbjednost i sigurnost najnesigurniji.

Ako gradska vijeća plavih gradova uspiju uskratiti sredstva i/ili raspustiti svoje policijske snage, kao što se to obvezala učiniti većina vijećnika u Minneapolisu, oni će podučiti Amerikance da li se socijalni problemi, kriminal i urbano propadanje poboljšava odsustvom njihove vlastite policije.

Naši nedavni prosvjedi započeli su idealistički, skrećući pozornost na rasizam koji je omogućio četvorici policajaca ubojstvo Georgea Floyda u policijskom pritvoru. Ali to je tragično ubojstvo nažalost zasjenjeno prosvjedima i nasiljem u kojima je obilovala okrutna ironija.

Bijeli piromani Antife povremeno su pomagali spaliti mala poduzeća u vlasništvu crnaca — u ime Black Lives Matter.

Liberalni stariji urednici New York Timesa proklinjani su kao prodane duše i rasisti jer su se na svojim stranicama usudili dozvoliti slobodno izražavanje — i to od vlastitih mlađih budnih kolega koji su tvrdili da moraju biti etičniji.

Pojavljivali su se videozapisi djece koja na okrutan način vrište da su njihovi vlastiti roditelji rasisti. Profesionalci su kleknuli na koljeno kako bi se pokajali za svoje navodne rasističke grijehe — u masovnim ispovjedaonicama maoističkog stila. NPR je od svojih slušatelja zatražio dekoloniziranje njihovih polica za knjige.

NFL sad priznaje da je bilo pogrešno tražiti od igrača da stoje tijekom intonacije nacionalne himne. Ali upravo su ti prosvjedi svojedobno uništili televizijsku gledanost, odvratili obožavatelje i smanjili posjećenost.

Vođa navale Drew Brees jedan dan izjavljuje da je uznemiren kad se vrijeđa američka zastava. Sljedeći dan, on se zbog pritiska ispričava zbog svog patriotizma — kao da je bio reprogramiran u reedukacijskom logoru.

Politike bez jamčevine puštale su nasilne prosvjednike nekoliko sati nakon što su bili uhićeni — često samo kako bi im dozvolili ponavljanje nasilje zbog kojeg su isprva i uhićeni.

Bez obzira na sve — nesvjesna, revolucija samo napreduje dalje.

Žene briju svoje glave kako bi obuzdale svoju “bjelinu”, režu svoju “ravnu” kosu kao da će, poput nekakve bajke, njihova samopriznata bijela privilegija nestati s njihovim šiškama.

Sve više je zahtijeva da koledži moraju trošiti više sredstava za rasne administratore i programe dok se suočavaju s nesolventnosti i otpuštanjem radnika.

Gradonačelnici koji nisu zaštitili supermarkete i trgovačke centre od paleži i pljačke sad zahtijevaju da takvi zastrašeni trgovački lanci ne napuštaju njihova središta gradova.

Dok se ove prirodne i mandatne katastrofe nastavljaju, gledamo sirovu ljudsku prirodu lišenu svojih pretenzija. Rezultat je tragično ironičan i često ne previše lijep prizor.

Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.