SPENCER: Vrhovni sud Turske: Sultan Mehmed pošteno je kupio Aja Sofiju

Nitko se ne bi trebao zabrinjavati zbog pretvaranja Aja Sofije, gotovo tisuću godina najistaknutije katedrale kršćanskog svijeta, u džamiju — barem prema Shahidu Qureshiju, koji je to ustvrdio u ponedjeljak u muslimanskoj publikaciji pod nazivom London Post. Zašto ne? Zbog toga što je Mehmed Osvajač, osmanski sultan koji je 29. svibnja 1453. osvojio Carigrad i uništio Bizantsko Carstvo, pošteno kupio to mjesto. Dakle, tko bi tome mogao prigovoriti? Jednom džamija, zauvijek džamija i, uostalom, kršćani su mu je prodali!

Qureshi tvrdi da je Mehmed “kupio imanje Aja Sofije sredstvima iz svog osobnog bogatstva prije nego što ga je pretvorio u mesdžid (džamiju bez minareta). Detalji ove transakcije još uvijek se čuvaju u Turskom muzeju” i čak susretljivo uključuje fotografiju kupoprodajnog ugovora u svom članku. “Ovo je glavni razlog”, objašnjava Qureshi, “zašto je sud naredio da se Aja Sofija ponovno pretvori u mesdžid”.

Vidite, kršćani nemaju pravo žaliti se na činjenicu da Aja Sofija više neće biti muzej, spomenik ljudskom duhu otvoren svim ljudima, nego će umjesto toga postati mjesto obožavanja samo za muslimane. Ako će se kršćani uzrujati zbog toga, oni za to mogu okriviti jedino kršćane koji su prodali katedralu Mehmedu. “Zasluga”, tvrdi Qureshi, “zapravo ide razmišljanju unaprijed sultana Mehmeda, osvajača Istanbula, za kupnju crkve i stvaranju vakufa (zaklade). Da nije bilo njegove mudrosti, odluka Kemala Ataturka [o pretvaranju džamije u muzej 1935. godine] se ne bi mogla zakonski preokrenuti .”

Tvrdnja da je Mehmed pošteno kupio Aja Sofiju kružila je ovaj tjedan među muslimanima na društvenim medijima i toliko se proširila da sam primio prilično e-mailova s pitanjima je li to istina, budući da su i muslimani i nemuslimani odbacivali kritike pretvaranja zgrade pozivajući se na ovaj navodni ugovor o nekretninama. No, bez obzira na to je li dokument o prodaji koji kruži naokolo i koji je reproduciran u London Postu autentičan, čitava tvrdnja je očigledan pokušaj zataškavanja čina kulturne aproprijacije i uništenja velikih razmjera.

Korisno je prisjetiti se kako je zapravo Aja Sofija postala džamija na dan 29. svibnja 1453. godine.

Povijest džihada: Od Muhameda do ISIS-a govori nam čitavu priču. Kad su jednom probili zidove Carigrada, muslimani su poharali samostane i manastire, ispraznivši ih od njihovih stanovnika i pljačkajući privatne kuće. Ušli su u Aja Sofiju, koja je gotovo tisuću godina bila najveća crkva Kršćanskog svijeta. Vjernici su se okupili unutar njezinih svetih zidina kako bi se molili tijekom posljednje agonije grada. Unutar velike katedrale, muslimani su ubili stare i nemoćne, a ostatak odveli u ropstvo.

Kad su pokolj i pljačka bili završeni, Mehmed je naredio islamskom učenjaku da se popne na visoku propovjedaonicu Aja Sofije i proglasi da nema drugog Boga osim Alaha i da je Muhamed njegov poslanik. Veličanstvena stara crkva pretvorena je u džamiju; stotine drugih crkava u Carigradu i drugdje doživjelo je istu sudbinu. Milijuni kršćana postali su dhimmiji, pokoreni narod, kojima su prema hegemoniji islamskog prava uskraćena osnovna prava. Ostali su porobljeni, a mnogi su ubijeni.

No, što je s tim kupoprodajnim ugovorom, koji je Vrhovni sud Turske navodno koristio kao opravdanje za pretvaranje katedrale u džamiju? Kakva slučajnost, kad je krv tekla u potocima unutar velike katedrale, njezini su je vlasnici odjednom odlučili prodati. Ovaj dokument je možda originalan, ali valja napomenuti da se o njemu do sad nije govorilo. Također, ako se ova “prodaja” dogodila, ona se očigledno odvijala pod prisilom. Muslimani su preuzeli Aja Sofiju 29. svibnja 1453. godine, dok su naveliko pljačkali Carigrad i ubijali i porobljavali kršćane. Smatra se da je zgrada postala džamija kad je Mehmed poslao mujezina na njezinu propovjedaonicu kako bi proglasio islamsku šahadu, a ne na osnovu nekakvog kupoprodajnog ugovora. Ekumenski patrijarh Carigrada ili bizantski car ili tko god se smatrao njezinim vlasnikom nije bio u poziciji odbiti prodaju.

Kad bi netko ušao u vašu kuću, ukrao vaš imetak, ubio vaše bake i djedove, porobio vašu ženu i djecu, javno proglasio da je kuća njegova i kasnije vam predao kupoprodajni ugovor, biste li to smatrali poštenom transakcijom?