TOTO: ‘Ask No Questions’ prikazuje užase komunističke Kine; LeBron James bi trebao obratiii pažnju

Hollywoodske zvijezde imaju malo toga za reći o Kini i to iz vrlo dobrog razloga.

Filmska industrija se oslanja na komunističku naciju kako bi podebljala svoje šanse na kino blagajnama. U doba kad skupi projekti temeljeni na intelektualnom vlasništvu nisu sigurna stvar, to je vrlo važno.

Konkretni slučaj: Obrada “Tomb Raidera” iz 2018. godine, s budžetom od 94 milijuna dolara. Film Alicie Vikander zaradio je kilavih 58 milijuna dolara u SAD-u. Njegova zarada u Kini? Impresivnih 78 milijuna dolara.

Franšiza bi se vratila natrag u hibernaciju bez podrške azijske zemlje. MGM sad priprema nastavak franšize do koje je stalo malobrojnoj američkoj publici.

Hollywood voli Kinu, sad više nego ikad prije s obzirom na neizvjesnost koja okružuje globalnu pandemiju. A ako to znači izbacivanje “uvredljivih” scena, umetanje kineske propagande u Marvelove filmove ili ignoriranje grubih kršenja ljudskih prava te zemlje, neka tako bude.

Sve ovo gore navedeno čini gledanje “Ask no Questions” (Ne postavljajte pitanja) razjarujuće.

Dokumentarni film redatelja Jasona Loftusa i Erica Pedicellija ispituje kritični događaj u modernoj kineskoj povijesti. Godine 2001., pet članova Falun Gonga zapalilo se na Tiananmenskom trgu, što je predstavljalo razoran udarac reputaciji meditacijskih vježbi.

No, je li se to zaista dogodilo onako kako nam je rečeno? Jesu li to bili stvarni članovi prakse koja je stavljena izvan zakona u Kini usprkos njezinoj miroljubivoj vanjštini?

Film sugerira da su dužnosnici kineske vlade inscenirali samozapaljivanje, predstavljanjem niza osuđujućih detalja koji ukazuju na propagandu, a ne na stvarni događaj.

Postaje još gore.

CNN-ova novinarka Lisa Rose Weaver, koja se našla na mjestu događaja tijekom tragedije samozapaljivanja, dovodi u pitanje vladin narativ. Film nas također upoznaje s insajderom kineske državne televizije, Chenom Ruichangom, koji misli da zna istinu u pozadini incidenta te odbija šutjeti.

Kineski stanovnik ispričao je kako ga je vlada zatvorila i mučila kako bi ga podvrgla svojim željama. To je pogled u nadrealni pristup autoritarnog režima u pokušaju zadržavanja svog preferiranog narativa. To je također portret čovjeka s bezgraničnom zalihom hrabrosti.

Nemoguće je gledati “Ask No Questions” i misliti pozitivno o kineskoj vladi, iznad i izvan svih ostalih kršenja ljudskih prava na njezinom kontu.

Da li bi George Clooney mogao pogledati “Ask No Questions” i nastaviti raditi na projektima s kineskim vezama? A što je s Benom Affleckom ili Chadwickom Bosemanom? Mogu li najveće hollywoodske zvijezde ostati šutjeti o kineskim zlostavljanjima — prošlim, sadašnjim i budućim? Da li bi košarkaški velikan LeBron James izašao na parket noseći dres s imenom Chena Ruichanga?

Sve to predstavlja “Ask No Questions” iskustvom koje gledatelju otvara oči.

Ovaj film, naravno, nije jedini koji prikazuje kineska kršenja ljudskih prava. Dokumentarac iz 2012. godine po nazivom “Ai Weiwei: Never Sorry” bilježi tekuću bitku herojskog kineskog umjetnika i njegove matične zemlje.

Ili biste mogli pogledati “Human Harvest”, još jedan projekt koji je Loftus pomogao dovesti u kina. Film istražuje kineske uspjehe na polju ljudskih organa, onom koje pokreće nehumano prakticiranje uzimanja organa od zdravih, živih stanovnika.

Osobna bilješka. Ovaj novinar intervjuirao je Loftusa za naslovnu priču na JustTheNews.com. Loftus je ispričao kako ga je Kina kaznila zbog “Ask No Questions”.

Tijekom razgovora, redatelj je objasnio kako kineski dužnosnici često zanemaruju reći ljudima zašto su postali mete vlade.

To je strateški potez, sugerirao je. Zadržavanje prekršaja u tajnosti tjera ljude na agresivniju samocenzuru. Ako niste sigurni što je potaknulo vladu na kažnjavajući odgovor, pokušat ćete izbjeći brojne radnje kako biste spriječili da se to ponovi.

Čini se da isto vrijedi kod tehnika cenzuriranja Big Tech kompanija u SAD-u.

Korisnici društvenih medija se često pitaju zašto je određena objava uzrokovala njihovu suspenziju s YouTube-a, Facebooka ili Twittera.

To je jednako razlog zašto PragerU još uvijek ne zna zašto je nekima od njihovih videozapisa, koji sadrže desne, ali besprijekorno čiste lekcije, “ograničen pristup” od strane YouTube cenzora. Ili koliko često konzervativni komičar Steve “Mudflap” McGrew završi u Facebookovom zatvoru bez vidljivog razloga.

Amerikanci (i ostali) bi trebali gledati “Ask No Questions” kako bi stekli bolji dojam o Kini u modernom svijetu. Film i njegova pozadinska priča daju dvostruko upozorenje na ono što bi se moglo dogoditi u Americi … i što se trenutačno događa ovdje.