IBRAHIM: Indoktrinirani u mržnju: Palestinske škole su tipične muslimanske škole

Indoktrinacija palestinske djece na mržnju i suprotstavljanje postojanju Izraela je raširena, pronašlo je nedavno istraživanje nakon pregleda gotovo 400 udžbenika i više od 100 priručnika za nastavnike koje je objavilo Ministarstvo obrazovanja Palestinske Samouprave između 2013. i 2020. godine.

Prema autoru istraživanja, dr. Arnonu Groissu iz Centra za obavještavanje i informiranje o terorizmu Meir Amit, u tom obrazovanju postoje tri aspekta:

[1] Delegitimizacija postojanja države Izrael i same prisutnosti Židova u zemlji Izraelu, uključujući poricanje postojanja židovskih svetih mjesta u zemlji Izraelu; [2] Demonizacija Izraela i Židova: “Cionistički neprijatelj, [“] prema opisu koji se pojavljuje u udžbenicima, je potpuno zao i predstavlja egzistencijalnu prijetnju Palestincima koji se opisuju kao krajnje žrtve, bez ikakve zajedničke odgovornosti za sukob; i [3] izobrazba za nasilnu borbu za oslobođenje zemlje Izraela (Palestine) bez izobrazbe za mir i suživot. Niti u jednom od udžbenika Palestinske Samouprave ne postoji poziv na mirno rješavanje sukoba ili bilo kakvo spominjanje suživota s Izraelom.

Izrazito vjerski element dodatno prožima, pa čak i dominira, palestinskim pogledima na Izrael. Prema ranijem izvješću na istu temu, također Groissa, “Židovi se također demoniziraju u vjerskom kontekstu, izvan konteksta sukoba. Oni se prikazuju kao pokvareni narod od samih svojih početaka i kao neprijatelji islama od njegovih najranijih dana.”

Citirajući Kuran i ostale islamske spise, palestinski udžbenici uče da je “korupcija Djece Izraela na zemlji bila i bit će razlog njihova uništenja; i, iako je bio njihov saveznik, Muhamed je “bio svjestan židovskog obmanjivanja i zavjera”.

Štoviše, “islamski tradicionalni ideali džihada i mučeništva se veličaju i dobivaju posebnu ulogu u oslobodilačkoj borbi. Zapravo, postoji jedna jezična vježba koja specifično potiče mučeništvo.”

Iako indoktriniranje palestinskih školaraca da mrze Židove možda izgleda specifično za izraelsko-palestinski sukob — to jest, može se činiti produktom politike i raznih pritužbi — to je, zapravo, dio šireg trenda: školski udžbenici u raznim drugim muslimanskim zemljama također uče mržnju prema “drugima” — čak i onima koji su daleko od toga da mogu “ugnjetavati” muslimane, već su zapravo ugnjetavani od njih samih.

Na primjer, 2018. godine, američko Povjerenstvo za međunarodnu vjersku slobodu objavilo je priopćenje u kojem govori da je “razočarano kad je pronašlo zapaljive sadržaje u saudijskim udžbenicima za koje se prethodno mislilo da su uklonjeni”, često u vezi s islamskom doktrinom “lojalnosti i neprijateljstva“, koja, na temelju Kurana (npr., 60:4), zahtijeva od muslimana da vole ono što Allah voli i mrze ono što Allah mrzi — što uključuje “nevjernike”, nemuslimane.

Odvojeno izvješće Human Rights Watch iz 2017. godine, dotaklo se postupka indoktrinacije: “Već u prvom razredu, učenici u saudijskim školama uče se mržnji prema svima za koje se smatra da su drugačijih vjera ili škola razmišljanja… Lekcije mržnje pojačavaju se svake sljedeće godine.” Ono što još zabrinjava jest da takvi tekstovi ispunjeni mržnjom nisu ograničeni samo na saudijske škole, već se naširoko distribuiranju u medrese diljem svijeta, uključujući i SAD.

Škole u Pakistanu također nastavljaju “podučavati svoju djecu da mrze kršćane i ostale vjerske manjine”, navodi se u izvješću iz 2017. godine:

U govoru 2019. godine, pakistanski kršćanski vođa rekao je da se “vjerske manjine smatraju nevjernicima i da se u udžbenicima prikazuju negativno, što promiče predrasude prema manjinama”. Zbog toga:

Školski udžbenici u Turskoj također demoniziraju nemuslimane. Govoreći o svojim iskustvima, bivša muslimanka koja se preobratila na kršćanstvo objasnila je kako je “njezino mišljenje o kršćanima bila vrlo nisko zbog stvari koje su ona i drugi njezini kolege učili o kršćanima u muslimanskom društvu.” Prema preobraćenici, koja sad živi u SAD-u i vodi se pod pseudonimom Derya Little, “Antikršćanski stav je veliki dio nacionalnog identiteta, stoga je bilo tko ili bilo što što promiče kršćanstvo automatski sumnjivo.”

Školski udžbenici su je učili da su “kršćani htjeli opljačkati zemlje i bogatstva muslimanskog svijeta” i da su Turci samo odgovorili “braneći ono što je s pravom bilo njihovo”. (U stvarnosti se moderna Turska sastoji od teritorija koji je dulje od milenija bio kršćanski prije nego što je brutalno osvojen u ime džihada.)

“Sve se koristi kako bi se kršćane prikazalo kao negativce”, rekla je, dodavši: “Ista stvar se događa u svim drugim muslimanskim zemljama.”

I u tome je stvar. Ako se palestinski školarci indoktriniraju da mrze Izrael i Židove zbog “krađe njihove zemlje” i zbog općenitog ugnjetavanja, što objašnjava činjenicu da se druga djeca diljem islamskog svijeta također indoktriniraju da mrze druge nemuslimane, osobito obespravljene kršćanske manjine koje se, daleko od toga da “gospodare” nad muslimanima, trenutačno progone od njihove strane?

Odgovor — ukorijenjeni islamski osjećaj nadmoći i mržnje prema “drugom” — trebao bi biti jasan sam po sebi.

Doista, mržnja prema obespravljenim vjerskim manjinama zapravo pomaže objasniti zašto se Izrael toliko kleveće. Ako, kako se podučavaju muslimanska djeca, nevjernici uvijek moraju biti pod njihovim nogama — “Muslimani su gospodari Jeruzalema i niti jedan glas neće biti više od njihovog glasa [tamo]”, kako uči palestinski tekst — svakako će ostati samo militantni bijes kad god se muslimani nađu pod vlašću “nevjernika”.