SPENCER: Švedska: Muslimanski neredi zbog paljenja Kurana

Agence France-Presse izvijestila je prošle subote da su “kasno u petak prosvjednici bacali kamenje na policiju i palili gume u južnoj Švedskoj, priopćile su vlasti, nekoliko sati nakon što je antimuslimanskom danskom političaru zabranjeno prisustvovanje na obližnjem skupu paljenja Kurana”. Jesu li “antimuslimanski danski političar” ili sudionici “skupa paljenja Kurana” bacali kamenje na policiju ili palili gume? Ne, ali što se švedskih vlasti tiče, oni su bili problem, a ne muslimanski izgrednici.

Prema AFP-u, “oko 300-tinjak ljudi okupilo se na ulicama Malmoa dok je nasilje eskaliralo kako je odmicala večer… Prosvjedi su bili povezani s incidentom ranije tog dana u kojem su prosvjednici spalili primjerak islamske svete knjige”, prema glasnogovorniku policije Rickardu Lundqvistu.

Danski političar Rasmus Paludan, koji je već prije palio Kuran, planirao je otići u Malmo kako bi održao govor na događaju, ali švedske su vlasti brzo reagirale i spriječile njegove planove, zabranjujući mu ulazak u Švedsku najmanje do 2022. godine. Paludan je navodno svejedno ušao u Švedsku, budući da je, kao što AFP primjećuje “kasnije uhićen u blizini Malmoa”.

Glasnogovornik policije u Malmou Calle Persson objašnjava: “Sumnjali smo da će prekršiti zakon u Švedskoj. Također je postojao rizik da će njegovo ponašanje predstavljati prijetnju društvu.” Policija je također upala na skup paljenja Kurana i tamo uhitila tri osobe zbog “poticanja rasne mržnje”.

Paludan je, razumljivo, bio zgrožen svim tim događajima i sasvim točno istaknuo da je u pitanju jasni dvostruki službeni standard. “Poslan natrag i zabrana ulaska od dvije godine u Švedsku”, napisao je na Facebooku (gdje, očigledno, još uvijek nije zabranjen, ali to sigurno dolazi s obzirom na u više navrata potvrđenu posvećenost giganta društvenih medija provođenju šerijatskih zakona o bogohuljenju pod lažnom krinkom “govora mržnje”). “Međutim”, dodao je Paludan, “silovatelji i ubojice su uvijek dobrodošli!”, napisao je.

Da, to je prilično točno. Švedske su vlasti jasno stavile do znanja koga smatraju stvarnom prijetnjom: ne kriminalne muslimanske migrante, već one koji se usude uvrijediti ih. Nisam za paljenje Kurana. Vjerujem da bi ga ljudi trebali pročitati i razumjeti njegov sadržaj, umjesto paliti. Ali u slobodnom društvu, spaljivanje knjiga nije ili ne bi smjelo biti ilegalno. To je dio slobode izražavanja; možda nam se ne sviđa, ali zabraniti to značilo bi ograničiti slobodu izražavanja na načine koji bi na druge načine imali negativne posljedice za društvo: skupina koju je zakonom zabranjeno kritizirati ili uvrijediti, uključujući paljenje njihove svete knjige, bila bi oslobođena svih ograničenja i sposobna izvršiti svoju volju neizazvana i bez ikakvog protivljenja.

Da je kojim slučajem Rasmus Paludin namjeravao otputovati u Švedsku i zapaliti Bibliju, da li bi ikoga bilo briga? Da li bi mu se zabranio ulazak u zemlju i da li bi bio uhićen? Kad je taj glasnogovornik policije, Calle Person, rekao: “Sumnjali smo da će prekršiti zakon u Švedskoj”, na koji zakon se pozivao? Je li paljenje Kurana protiv zakona u Švedskoj? Je li Švedska sad pod šerijatom?

A kad je Persson dodao da “postoji rizik da će njegovo ponašanje predstavljati prijetnju društvu”, primijetite da je riječ o istom triku koji su koristili britanski dužnosnici kad su Pameli Geller i meni zabranili ulazak u tu zemlju. Baš kao i u našem slučaju, Paludin ne predstavlja prijetnju društvu. Prijetnju društvu predstavljaju ljudi koji će nasilno i iracionalno reagirati na njegovo ponašanje, a Šveđanima nedostaje volje da djeluju protiv njih, stoga umjesto toga djeluju protiv Paludina.

A sad muslimani stvaraju nerede usprkos naporima švedskih vlasti da to spriječe. Policija nije palila Kuran, ali oni su ti na koje bacaju kamenje. Uništena imovina i ljudi ozlijeđeni u neredima vjerojatno nisu imali nikakve veze s ljudima odgovornima za spaljivanje Kurana, ali to je smrtna nelogičnost nereda svugdje. Sad vidimo to isto diljem Sjedinjenih Država.

Izgrednici su, naravno, vikali “Allahu akbar”. Za njih, Alah je veći od bogova Švedske, bilo da je to Bog kršćanstva ili bogovi sekularizma, hedonizma, socijalne države, što god već imate. Hoće li se Švedska prešutno složiti s njihovom deklaracijama o superiornosti i nadmoći? Ima li, u ovo kasno vrijeme, volju da to ne učini?