DRIESSEN: Bidenov Green New Deal

Otprilike 90% svih američkih bušotina sad je hidraulički frakturirano. Frakturirane bušotine u formacijama škriljevca otvaraju ogromne zalihe nafte, prirodnog plina i naftnih tekućina koje su prethodno bile zaključane i nepristupačne. Frakturiranje konvencionalnih bušotina proširuje i produljuje proizvodnju, ostavljajući manje energije u zemlji.

Joe Biden, Kamala Harris, AOC, Demokratska stranka i američki environmentalisti odlučni su učiniti klimatske promjene, Green New Deal i zamjenu fosilnih goriva s energijom vjetra, sunca, baterija i biogoriva središnjim djelom njihovih vanjskih i domaćih politika. Oni žele u potpunosti zabraniti frakturiranje — ili ga učiniti preskupim i ograničiti čitavo njegovo postojanje polaganom, bolnom smrću tisuću regulatornih rezova.

To bi koštalo 19 milijuna radnih mjesta i milijarde dolara godišnjih prihoda od tantijema i poreza, diglo cijene energije u nebo i okončalo novootkriveni status Amerike kao najznačajnijeg svjetskog proizvođača nafte i plina.

To bi također uništilo kvalitetu okoliša, osobito u sunčanim i vjetrovitim područjima, poput zapadnih, srednjozapadnih i obalnih država. Njihovi prihodi od fosilnih goriva bi nestali; koristio bi se njihov vjetar i sunce; njihovi otvoreni prostori, slikovita područja i staništa divljih životinja bili bi prekriveni vjetroturbinama, solarnim panelima, dalekovodima i skladištima ispunjenih s rezervnim baterijama.

No, neki bi imali velike koristi — uključujući one s financijskim i ostalim interesima u rudarstvu, preradi minerala i proizvodnji vezanoj uz tehnologiju iskorištavanja vjetra, sunca i baterija. Riznica e-mailova Huntera Bidena i rastuće kaskade drugih dokaza nastavljaju otkrivati fascinantne veze obitelji Biden s Kinom, Rusijom i Ukrajinom: zemljama koje bi snažno profitirale od američkog Green New Deala, budući da imaju zalihe većine metala, minerala i komponenti koje su apsolutno esencijalne za bilo koju viziju GND-a.

Mnogi informativni mediji, društveni mediji i pretraživači rutinski onemogućavaju, cenzuriraju ili zakopavaju priče koje bi mogle naštetiti Bidenovoj kandidaturi, posijati sumnju u vezi klimatskog kaosa uzrokovanog ljudskim djelovanjem ili potkopati tvrdnje da bi GND tranzicija bila laka, pristupačna, ekološka, održiva i bezbolna. Ne bi bila.

Vjetar i sunce su zasigurno čisti i obnovljivi. Njihovo korištenje za napajanje Amerike nije.

Fosilna goriva još uvijek osiguravaju 80% američke energije. U 2018. godini ona su proizvela oko 2,7 milijardi megavat-sati (MWh) električne energije. Još 2,7 milijardi MWh služilo je industrijskim, komercijalnim i stambenim potrebama — uključujući tvornice, sustave napajanja u slučaju opasnosti u bolnicama i peći, pećnice i grijače tople vode u restoranima i desecima milijuna američkih domova. Automobili, kamioni, autobusi, traktori, buldožeri i ostala vozila konzumirali su snagu ekvivalentnu dodatnih 2 milijarde MWh.

Sveukupno, to je 7,4 milijarde MWh godišnje koje bi Green New Deal trebao zamijeniti! Također bismo morali generirati dodatnih 142 milijuna MWh godišnje za punjenje baterija za svaki tjedan bezvjetrenih, oblačnih dana.

Što više to pokušavamo učiniti, to bismo više morali postavljati turbine i panele na lokacije niske vjetrene i solarne kvalitete, gdje bi proizvodili električnu energiju samo 15-20% godine: 80-85% manje od “nominalnog kapaciteta”.

To znači da bi za ovu transformaciju u potpuno električnu naciju bili potrebni milijuni kopnenih vjetroturbina, na tisuće vjetroturbina na moru, milijarde solarnih panela, milijuni baterijskih modula za automobile, milijarde modula za akumuliranje rezervne energije, tisuće kilometara novih dalekovoda, milijuni stanica za punjenje vozila, na desetke milijardi tona betona, čelika, bakra, plastike, kobalta, rijetkih zemnih metala i bezbrojnih drugih materijala — i iskopavanje stotina milijardi tona jalovine i ruda!

Čak i kad bi Sjedinjene Države i svijet mogli na neki način iskopati, preraditi i istopiti dovoljno metala i minerala — i proizvesti, transportirati i instalirati sve te turbine, panele i dalekovode — GND bi zahtijevao najveću ekspanziju rudarstva, proizvodnje i korištenja zemljišta u ljudskoj povijesti.

Budući da se demokrati i zeleni još uvijek odlučno protive rudarenju bilo gdje u SAD-u — iako SAD najvjerojatnije imaju sve te metale i minerale doslovno ispod naših nogu — Amerika bi bila ovisna o Kini, Rusiji i Ukrajini za kritične materijale koji omogućuju izradu turbina, solarnih panela i punjivih baterija. Američka vanjska i domaća politika bili bi taoci.

Gotovo sve to rudarenje, prerada i proizvodnja zahtijevali bi benzin, dizel, prirodni plin i ugljen … u stranim zemljama … budući da se te operacije ne mogu provoditi vjetrenom, solarnom ili baterijskom energijom. Globalna razina CO₂ i ostale emisije bi se povećale. Globalne razine atmosferskog ugljičnog dioksida nastavile bi rasti. One bi jednostavno dolazile s lokacija izvan SAD-a.

Štoviše, to bi se inozemno rudarenje, prerada i proizvodnja odvijalo prema gotovo nepostojećim zakonima o sigurnosti na radnom mjestu, pravednoj plaći i dječjem radu. Otprilike 40.000 kongoanske djece već radi zajedno sa svojim roditeljima, za nekoliko dolara dnevno i neprestano izložena toksičnom blatu, prašini, vodi i zraku, kako bi zadovoljila današnje potrebe za kobaltom. Zamislite koliko bi djece bilo porobljeno pod GND-om.

Nadomješćivanje nafte i plina petrokemijskim, farmaceutskim i plastičnim proizvodima zahtijevalo bi uvoz tih polaznih materijala ili sadnju milijuna hektara usjeva repice, soje i drugih usjeva za proizvodnju biogoriva. Potrebe za vodom, gnojivom, pesticidima, traktorima, kombajnima, preradom i prijevozom bile bi astronomske.

Postrojenja za vjetrenu, solarnu energiju i biogorivo utjecala bi na stotine milijuna hektara američkih obradivih površina, slikovitih područja i staništa biljaka i životinja. Grabežljivci, ostale ptice, šišmiši te šumske, livadske i pustinjske životinje pretrpjeli bi znatne gubitke, pa čak i dovedeni do izumiranja na mnogim područjima.

GND bi također značio istrgnuti i baciti kućanske uređaje koje sad posjedujete, zamjenjujući ih s električnim modelima, kao i instaliranje sustava za brzo punjenje u vaše automobile te nadogradnju kućanskih, kvartovskih i nacionalnih električnih sustava, kako bi podnijeli dodatna opterećenja. To bi zahtijevalo još više sirovina.

Hoće li Biden AOC & Co. tražiti “odgovornu nabavu” za sve GND materijale i komponente, što znači certificiranu usklađenost sa svim američkim zakonima o plaći, sigurnosti na radnom mjestu i ekološkim zakonima?

Hoće li zahtijevati da vjetrene i solarne kompanije prođu opsežne, višegodišnje postupke za usklađenost s okolišem za svaku industrijsku instalaciju i dalekovod? Zahtijevati poštivanje Zakona o ugroženim vrstama, Zakona o zaštiti ćelavog i zlatnog orla, Zakona o ugovoru s pticama selicama, Zakona o čistoj vodi i drugih zakona koji se desetljećima strogo provode u drugim industrijskim postrojenjima?

Ili će tvrditi da su sve te turbine, paneli, baterije i dalekovodi potrebni za “spašavanje planeta od neposredne klimatske kataklizme” i stoga moraju biti izuzeti od zakona o divljim životinjama i okolišu? Hoće li tvrditi da je ubijanje ptica, šišmiša i ostalih divljih životinja “nehotično” i “nenamjerno” pa bi stoga trebalo biti opravdano ili ozakonjeno — čak izuzimajući masovan pokolj povezan s instalacijama GND razmjera?

Obitelji, tvornice, bolnice, škole i poduzeća navikla plaćati 7-11 centi po kilovat-satu električne energije plaćale bi 22 centa po kilovat-satu, kao što je to već slučaj u “zelenim” američkim državama — ili čak 35 centi po kWh kao što to plaćaju obitelji u Njemačkoj. Cijene benzina i prirodnog plina također bi porasle u nebo, sve dok GND ne bi zauvijek protjerao ta goriva. Koliko će poduzeća opstati? Koliko će radnih mjesta nestati? Koliko će se ljudi morati pridružiti redovima onih koji moraju izabrati između grijanja i prehrane?

Kad opskrba električnom energijom ne može zadovoljiti potražnju ili kad počnu redukcije struje kalifornijskog stila, koga će prvo odsjeći? Političare koji su nametnuli GND i birokrate Duboke države koji njime upravljaju? Big Tech servere? Environmentalističke skupine i škole čiji su sindikati učitelja podržali Biden-Harris-AOC Deal? Ili nedužne bolnice, tvornice, radnike i obitelji? Tko će donositi takve odluke?

Ako su države ili okruzi prisiljeni podići vjetroturbine, solarne panele i dalekovode, mogu li odlučiti zadovoljiti svoje potrebe tijekom nestašice, prije nego izvezu električnu energiju u progresivne države i gradove?

Tko će dizajnirati i provoditi GND sheme oduzimanja i redistribucije dohotka, u ime “socijalne, envinromentalističke i ekonomske pravde” — redistribucije koja će velikim djelom završiti u rukama elita i njihovih korporativnih i aktivističkih saveznika? Želimo li doista dodatno obogatiti začetnike COVID-a?

Sva ta pitanja zahtijevaju otvorenu, robusnu raspravu — koju previše škola i sveučilišta, informativnih i društvenih medija, korporativnih i političkih lidera i Antifa nasilnika nastavlja cenzurirati i otkazivati. Amerika zaslužuje odgovore prije 3. studenog i prije nego se poduzmu bilo kakve akcije oko bilo kakvog Green New Deala.

Paul Driessen je viši savjetnik za politiku Odbora za konstruktivnu sutrašnjicu (www.CFACT.org) i autor mnogih članaka u vezi okoliša.