2016. godine nisam bio obožavatelj Donalda Trumpa. Na glasački listić planirao sam napisati nekakvo šaljivo ime ili što god drugo jer, pa, nisam vjerovao Trumpu. Nije bilo šanse da svoj glas ikad dam Hillary Clinton, a kandidati drugih stranaka su patetični. Živio sam u Marylandu, pa sam mogao sam sebe opravdavati da u toj situaciji moj glas zapravo nije važan — Maryland je toliko plava država da bi glasali za Staljina.
Također sam vjerovao, kao i većina svih ostalih, da će Clinton pobijediti. Na preliminarnim izborima izvorno sam podržavao Marca Rubia, a nakon toga, kako su kandidati otpadali, Teda Cruza. Nisam ni sanjao da bi ovaj lik, čiji sam televizijski show obožavao, mogao bilo što drugo učiniti osim osramotiti sebe i stranku. Bio sam u krivu.
Prije dana izbora, nakratko sam se pozabavio preispitivanjem savjesti. Moja supruga je bila u drugom stanju s našim prvim djetetom i znao sam da bi predsjedništvo Hillary Clinton bilo užasno za zemlju. Demokrati su imali velike planove za “temeljitu transformaciju” zemlje, uništavanje većine onoga na čemu je ostatak svijeta zavidio ovoj zemlji u ime “progresivnih” politika. Što bih rekao svom djetetu o nekadašnjem životu i nekadašnjoj zemlji? I što bih mu rekao o onome što sam učinio da to pokušam zaustaviti.
Promijenio sam svoje mišljenje u članku koji je postao viralan. Znao sam da moram učiniti sve što mogu, uključujući davanje svog glasa nekome za koga nisam mislio da će biti dobar predsjednik, ali je jedina realistična alternativa, kako bih registrirao svoje protivljenje nadolazećoj katastrofi.
Bio sam šokiran kao i svi ostali kad je Donald Trump pobijedio.
Nakon toga, mislio sam da će se naredne četiri godine uglavnom ublažavati šteta koju će nanijeti, popraćeno s nekoliko dobrih stvari. Bio sam u krivu.
Tri suca Vrhovnog suda, ukinute bezbrojne nepotrebne regulacije, porezni rezovi za sve, nezamislivo niska nezaposlenost, procvjetala ekonomija, bez novih ratova, mirovni sporazumi na Bliskom istoku, desetkovanje ISIS-a, ukinuta NAFTA i porast američkog ponosa. Bio sam prilično u krivu.
Naravno, bilo je tweetova za koje sam poželio da nisu poslani, točaka koje su mogle biti jasnije ili izravnije iznijete… Ali Donald Trump je, vrlo jednostavno, bio odličan predsjednik Sjedinjenih Država.
Ono što još više iznenađuje, a očigledno je u svim njegovim postignućima, jest činjenica da je bio jedan od najkonzervativnijih predsjednika koje smo ikad imali. Je li to sve bila gluma, kao što to prigovaraju neki Nikad-Trumpovci, nije me nimalo briga. Ono što je važno su rezultati, a ti rezultati su neosporni.
Što se tiče 2020. godine, da nije bilo koronavirusa predsjednik Trump bi lagano došao do pobjede. Demokrati i mediji bi i dalje koordinirali sve svoje laži i napade, ali na njih bi se jasno gledalo kao na patetična blaćenja karaktera.
Magla pandemije zamutila je svima moć vida, dajući snagu ljevičarskim lažima. Joe Biden, demokrati i mediji više nego radosno optužuju predsjednika da je odgovoran za 200.000 smrtnih slučajeva.
To je laki napad i niski udarac. No kad mediji u potpunosti “zaborave” činjenicu da je dr. Deborah Birx još u ožujku rekla da ćemo doživjeti 200.000 smrtnih slučajeva “ako gotovo savršeno odradimo stvari”, kao što je to učinio NBC News, to čini tu laž još lakšom za izreći.
Ti ljudi, koji iskorištavaju bol zbog gubitka američkih obitelji u svoju političku korist, bolesno obećavajući da bi njihovi voljeni još uvijek bili živi da su demokrati bili na vlasti, zaslužuju sav prezir koji ljudska bića mogu sručiti na njih.
Kad se tome doda demonizacija liječenja, omalovažavanje cjepiva i prezir prema bilo kakvoj nadi, ostaje mi samo gnušanje. Tim se ljudima ne smije dopustiti ni blizu bilo kakve moći.
Stoga ću ovaj put glasati protiv demokrata s jednakim žarom i još većom hitnošću sad kad je njihova stranka otišla još više ulijevo i prigrlila još luđe, antiameričke vrijednosti. Razlika je u tome što ću ovaj put glasati za Donalda Trumpa s onom razinom entuzijazma koju nisam imao 2016. godine, s razinom entuzijazma s kojom nikada prije nisam glasao niti za jednog kandidata. Njegova postignuća su predobra, ulozi su prokleto previsoki, a alternativa je previše luda i korumpirana da bih učinio bilo što drugo.
Pridružite mi se i dovedite svoje prijatelje.
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…
U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…
Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…
Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…
Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…
Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…