O’NEILL: Populizam živi

Toliko o plavom valu. Toliko o nadmoćnoj pobjedi Bidena. Toliko o konačnom i čvrstom odbacivanju trumpizma. Gotovo sve ankete predviđale su da ćemo se danas probuditi i svjedočiti uzbudljivoj pobjedi “zdravog razuma” nad “kaosom”, nadmoćnoj pobjedi pristojnosti Bidenovog kampa nad ludilom masa koje su se prije četiri godine kockale s Trumpom. Medijski komentatori govorili su o malo čemu drugom. Anketari i stručnjaci govorili su da je pobjeda sigurna. Svi ćemo se moći vratiti našim normalnim životima bez stresa, rekli su Trumpovi kritičari s previše slobodnog vremena iz više srednje klase u akademiji i na Twitteru. I čini se da su bili u krivu. Svi oni.

To je priča ovih izbora. Možda još uvijek ne znamo tko je pobijedio. Još uvijek je potpuno moguće da Biden preuzme Bijelu kuću. Ali bez obzira na to, očigledne pogreške stručnjaka, zablude onih visokoobrazovanih, nemogućnost anketara da pročitaju javnost (što je njihov posao), predstavljaju najupečatljiviju stvar ovih izbora do sad. To nam govori o nastavku najznačajnijeg trenda Zapadne politike u ovom trenutku: golemi jaz između inteligencije i masa, između samozvanih “pametnih” koji vladavinu nad ljudima koji razmišljaju drugačije — prilično drugačije — smatraju svojim pravom i tih ljudi. Iz svojih samopotkrepljujućih, samoveličajućih eho komora budnog baljezganja i identitarne miopije, nove elite ne mogu vidjeti niti shvatiti mnoštvo ljudi koji drže drugačija politička i moralna stajališta.

Sad se čini prilično sigurnim da plavi val ne dolazi. To je zasigurno spoznaja koja je u nekoliko posljednjih sati pogodila elite. Njihova se fantazija sudarila sa stvarnošću. Riječima zaprepaštenog pisca Slatea, koji je zvučao poput viktorijanskog antropologa koji je upravo naletio na dotad neotkriveno pleme u Africi, “Veći dio zemlje nego što smo mislili u redu je sa stvarima kakve jesu. I oni žele još više toga.” Od kapitalističkih biblija poput The Economista i FT anketara te komentatora poput FiveThirtyEight, ono što su ti ljudi mislili da će se dogoditi i ono što se čini, barem dosad, da se događa su upadljivo različite stvari. Živimo pod vladajućim klasama koje malo ili nimalo ne razumiju svoje sugrađane i ono o čemu razmišljaju.

Postoje razni razlozi za ovakvu provaliju između predviđanja stručnjaka i izborne stvarnosti. Tu je onaj fenomen sramežljivog Trumpovog glasača, gdje, kao što su potvrdile neke ankete, mnogi ljudi koji su namjeravali dati svoj glas Trumpu nisu smatrali da o tome mogu reći drugim ljudima, uključujući, čini se, i anketare. To samo po sebi svjedoči o netrpeljivosti novih elita i njihovom stvaranju političke klime u kojoj se Trumpov pristaša smatra fašistom ili poricateljem Covid-a ili ubojicom bake — to jest, Lošom Osobom. Ovakvo histerično demoniziranje određenog stajališta potaknulo je šutnju, pa čak i osjećaj srama među nekim Trumpovim glasačima, što je nevjerojatno loše za demokraciju i za ono u čemu prosperira: slobodnu, otvorenu raspravu. Drugi su čimbenik pogrešnosti elita, naravno, njihove vlastite dogmatske tendencije: njihova nemogućnost toleriranja postojanja više populističkog, manje budnog svjetonazora koji je više usmjeren na zajednicu od njihovog vlastitog. Pretvorivši politiku u moralnu pantomimu u kojoj su oni dobri, a svatko tko se ne slaže s njima loš, sami su sebe oslijepili na savršeno normalno i dobro postojanje različitih političkih pogleda.

Čini se kako san elita o propadanju populizma ustupa mjesto oštroj spoznaji — populizam živi. Čini se kako se stvara nova populistička koalicija. Prividni pomaci u biračkom ponašanju među različitim društvenim i etničkim skupinama u SAD-u su fascinantni. Prema jednoj izlaznoj anketi, jedina društvena skupina koja se značajno preusmjerila na demokrate su bijeli muškarci, dok su bijele žene, crni muškarci, crne žene i, ono najupadljivije, Latinoamerikanci, preusmjerili prema Trumpu. To je samo izlazna anketa, stoga treba daljnju potvrdu. No, čini se da politika identiteta prima prilične batine. Kreštavi narativ o Trumpovoj “bijeloj supremaciji” masovno se dovodi u pitanje. Latinoamerikanci, kojima su pametni, uglavnom bijeli likovi iz redova elita istočne i zapadne obale rekli da ih Trump prezire, čini se kako su na nekim mjestima naginjali prema Trumpu. Naravno da već postoje budna osuđivanja latinoameričkih Čiča Toma koji se dodvoravaju “bijeloj supremaciji”, itd., itd. Sljedećih dana možemo očekivati još takvih izljeva neo-rasističkog bijesa.

A onda je tu i klasa. Još uvijek je nejasno i nije sasvim ujednačeni fenomen, ali čini se vjerojatnim da značajni dijelovi radničke klase Amerike glasaju za Trumpa. To su bijelci, crnci i Latinoamerikanci iz radničke klase. Analiza Bloomberg Newsa o tome koja su zanimanja dominirala u donacijama Trumpovoj kampanji, a koja Bidenovoj kampanji bila je nevjerojatno otkrivajuća. Biden je dobio gomilu donacija od zaposlenika banaka, Big Tech-a i sveučilišta, dok su se Trumpovi koferi daleko više oslanjali na donacije kamiondžija, građevinskih radnika, poljoprivrednika i policajaca. Čini se da svjedočimo nastanku populističke koalicije iz dijelova radničkih klasa društva koja je još uvijek spremna oduprijeti se establišmentu i njegovoj kulturnoj supremaciji.

Na ovim izborima u eri Covid-a, dobili smo autentičnu satiru buržoaskih dijelova društva. Dok su oni sjedili u udobnosti svojih domova, skrivajući se od virusa, tweetali kako je sve užasno i kako će Trump ubiti sve, čini se kako su ljudi koji su nastavili raditi — ljudi koji su nastavili proizvoditi njihovu hranu, dostavljati njihovu robu kupljenu na Amazonu, popravljati njihove terase i kupaonice — glasali za Trumpa. Ne biste mogli poželjeti bolji uzorak trenutačnog sukoba elita protiv masa koji ovog trenutka prožima američku i Zapadnu politiku. Što god će se sljedećih nekoliko dana ili tjedana dogoditi u SAD-u, jedna stvar se čini potpuno jasnom: populizam je preživio. On se i dalje bori. Obični ljudi se možda osjećaju omalovaženima ili ušutkanima od strane budnih elita, ali oni još uvijek imaju svoj glas. I uvijek će ga imati.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.