WILLIAMS: Crnci u prošlosti i danas

Bio sam tinejdžer, odrastajući u stambenom projektu Richard Allen u Sjevernoj Philadelphiji, kad je Emmett Till bio linčovan u Moneyju, državi Mississippi, 28. kolovoza 1955. godine, a njegovo brutalizirano, neprepoznatljivo tijelo izvađeno iz rijeke Tallahatchie. Od 1882.-1968. godine, u Sjedinjenim Državama dogodila su se 4.743 linčovanja. Otprilike 73%, ili 3.446, bili su crnci, a 27%, ili 1.297, bijelci. Mnogi bijelci su linčovani jer su bili republikanci koji su podržavali svoje crne sugrađane i pritivili se protuzakonitzom činu linčovanja. Sveučilište Tuskegee posjeduje najbolju dokumentaciju o tim događajima. Ona je zabilježila 1892. godinu kao rekordnu, u kojoj je linčovano 69 bijelaca i 161 crnac. Do 1940-ih godina, slučajevi linčovanja pali su na jednoznamenkasti broj ili su u potpunosti nestali.

U vrijeme moje mladosti, današnje mogućnosti za društveno-ekonomski napredak crnih ljudi nisu postojale. Za ogromnu većinu, pohađanje fakulteta nije dolazilo u obzir zbog financija i rasne diskriminacije. Ako niste bili primljeni na crne koledže Sveučilišta Lincoln ili Državni koledža Cheyney, zaboravite na fakultet. Ne znam za niti jednog učenika moje generacije philadelphijske srednje škole Benjamin Franklin koji je pohađao fakultet. Iako je kvaliteta obrazovanja u Benjaminu Franklinu samo sjena njegove prošlosti, danas je otprilike 17% njegovih maturanata primljeno na fakultet. Ona istinska nada za mladića koji je završio srednju školu tijekom 1950-ih godina bila je dobro plaćeni i stalni posao. Svoj prvi dobro plaćeni posao imao sam kao vozač taksija kompanije Yellow Cab.

Mlađi crni ljudi u današnje doba nemaju pojma i nisu iskusili siromaštvo i diskriminaciju ranijih generacija. Također, problemi s kojima se suočavaju današnji crni ljudi imaju malo ili nimalo veze sa siromaštvom i diskriminacijom. Politički prevaranti vole okrivljavati siromaštvo i rasizam dok ignoriraju činjenicu da su siromaštvo i rasizam bili mnogo rašireniji u prošlosti, ali nije bilo ni približno jednake količine kaosa.

Stopa izvanbračnih rođenja među crncima 1940-ih godina iznosila je oko 11%; danas je to 75%. Crne žene su 1950-ih godina vodile samo 18% kućanstava, za razliku od današnjih 68%. Zapravo, od 1890. do 1940. godine, stopa brakova među crncima bila je nešto viša nego ona bijelaca. Čak i tijekom ropstva, kad je brak bio zabranjen, većina crne djece živjela je u obiteljima s dva biološka roditelja. U New York Cityju su, 1925. godine, 85% crnih kućanstava bila s dva roditelja. Istraživanje obiteljske strukture 1880. godine u Philadelphiji pokazalo je da su tri četvrtine crnih kućanstava bila kućanstva s dva roditelja.

Malo je prosvjeda protiv užasnih i opasnih uvjeta pod kojima moraju živjeti mnogi siromašni crnci koji poštuju zakon. Nerijetko je slučaj da je tijekom jednog vikenda u Chicagu ustrijeljeno 50 crnih ljudi — i to ne od strane policajaca, već od drugih crnih ljudi. Svake godine ubijeno je oko 7.300 crnih ljudi, a počinitelji su u ogromnoj većini slučajeva drugi crni ljudi, a ne bijelci ili rasistički policajci. Naša povijest viktimizacije rasističkim linčovanjima blijedi u usporedbi s tim brojkama.

Rješenja za mnoge probleme s kojima se crni Amerikanci suočavaju moraju doći unutar naših crnih zajednica. Ona neće doći iz političke arene. Crnci obnašaju visoke funkcije i dominiraju politikom u gradovima poput Philadelphije, Detroita, Baltimorea, Chicaga, Washington D.C.-a i New Orleansa. A opet, ti isti gradovi imaju najgore škole, najviše stope kriminala, najviše stope nepismenosti, najslabiju obiteljsku strukturu i druge oblike socijalne patologije.

Ne govorim da su crnci koji imaju političku moć uzrok tih problema. Ono što govorim jest da se rješenja za većinu glavnih problema s kojima se crnci suočavaju neće pronaći u političkoj areni ili izborom još više crnaca na visoke funkcije.

Jedan važan korak za crne Amerikance jest da prestanu biti “korisni alati” za ljevičarsku agendu mržnje prema Americi. Bijeli ljudi ispunjeni osjećajem krivnje pogoršavaju mnogo crnih problema. Oni često prihvaćaju ponašanje i standarde crnih ljudi koje ne bi prihvaćali od bijelih ljudi. U tom je smislu bijela liberalna krivnja oblik nepoštovanja u njihovim odnosima prema crnim Amerikancima. Jednako tako, bijeli ljudi bi trebali prestati iskorištavati krivnju bijelaca. Podsjetimo se da je povijest jedna od onih nepromjenjivih životnih činjenica.

Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.