Do ovog bi trenutka čak i konzervativcima trebalo biti jasno da smo u ratu. Riječ je o sukobu koji je započeo prije gotovo pedeset godina nakon što su se ulični revolucionari šezdesetih pridružili Demokratskoj stranci. Njihov neposredni cilj bio je pomoći komunističkom neprijatelju pobijediti u Vijetnamskom ratu, ali su se zadržali kako bi proširili svoj utjecaj u Demokratskoj stranci te naposljetku stvorili radikalnu silu s kojom se danas suočavamo. Rat koji vode današnji demokrati odražava vrijednosti i metode tih radikala. To je rat protiv nas — protiv individualne slobode, protiv američkog ustavnog poretka i protiv kapitalističkog motora našeg prosperiteta.
Demokratski radikali znaju što žele i kuda idu. Kao rezultat toga, oni su taktički i organizacijski godinama ispred patriotskih Amerikanaca koji tek počinju shvaćati da su u ratu. Demokratski plan za krađu izbora 2020. godine bio je izrađen prije mnogo godina kad su demokrati pokrenuli svoje prve napade protiv biračkih osobnih iskaznica, a potom i svih ostalih pokušaja osiguravanja integriteta izbornog sustava. Ti su napadi metastazirali u sveobuhvatni napad na Izborni dan s razdobljima odgode za rano i kasno glasanje te poplavom 92 milijuna glasačkih listića poslanih poštom, od kojih je na stotine tisuća isporučeno usred noći i prebrojano iza leđa republikanskih promatrača nakon završetka Izbornog dana.
Rezultat tih napora jest to što Izborni dan više ne postoji kao dan na koji se daju i broje glasovi. To je činjenica koja izbornim saboterima nudi više nego izdašne mogućnosti da obave svoj posao. Mogućnosti tih sabotera ove su godine bile uvelike poboljšane postavljanjem glasačkih mašina u države bojišnice, specifično dizajniranih za izračunavanje broja glasova potrebnih za krađu izbora, a zatim i za mijenjanje već poslanih listića i njihovo izručivanje odabranoj stranci. Glasački listići poslani poštom bili su neophodni za ostvarenje ovog plana.
Neću se zadržavati na godinama koje su bile potrebne Republikanskoj stranci, a i američkim patriotima, da prepoznaju ono što je Demokratska stranka postala ili prijetnju koju ona predstavlja našoj zemlji kao unutarnji neprijatelj. Dovoljno je reći da republikanci još uvijek nazivaju demokrate “liberalima”, usprkos tome što je čak i njima očito da u njihovim načelima ili metodama ne postoji ništa liberalno. Oni su osvetoljubivi bigoti koji aktivno uništavaju Prvi amandman na našim sveučilištima, internetu i u našem svojedobno slobodnom tisku. Dovoljno je napomenuti da je odgovor republikanaca na optužbe demokrata da su oni i predsjednik rasisti i izdajice, “Ah, demokrati se samo igraju politike.”
Ovo nije “igranje”, ljudi. Ovo je rat. Oni nas pokušavaju politički ubiti i mi moramo reagirati u skladu s tim, boriti se vatrom protiv vatre. Današnja Demokratska stranka je stranka ubojica karaktera i rasista. Republikanci to znaju, ali to nerado govore. To je razlog zašto patološki lažljivac i korumpirana politička kurva poput Joea Bidena može optuživati izbor 73 milijuna Amerikanaca da je bijeli supremacist i također ubojica 220.000 pacijenata koronavirusa. To je razlog zašto Biden i njegovi revolveraši mogu to učiniti bez posljedica — bez ijedne packe — od “umjerenih” i neovisnih, koji bi trebali biti pametniji. Sposobnost demokrata u zastrašivanju dobronamjernih Amerikanaca toliko je velika.
Je li ovo presveobuhvatna osuda? Pokažite mi, onda, demokrata koji je bio ogorčen četverogodišnjom prijevarom o dosluhu s Rusijom i neuspjelim pokušajima puča i opoziva — od kojih su svi optuživali predsjednika, bez imalo dokaza, za izdaju? Pokažite mi demokrata koji se suprotstavio javnom linču uzoritog javnog službenika, suca Bretta Kavanaugha, zbog incidenta koji se nikad nije dogodio prije 37 godina u vrijeme kad je bio srednjoškolac? Pokažite mi demokrata koji je osudio nasilne ulične kriminalce Antife i Black Lives Matter koji su se izvukli s provođenjem najdestruktivnije građanske pobune u američkoj povijesti, organizirajući kaos i ne poštujući zakon što je dovelo do ubojstva mnoštva ljudi koji su slučajno bili uglavnom crni?
Ono što slijedi jest osnovni rječnik za razumijevanje političkog rata koji nas okružuje. Kad će ga koristiti dovoljan broj Amerikanaca koji vole svoju zemlju, to će poništiti nadrealni svemir koji su nam nametnule demokratske laži i naći ćemo se na dobrom putu prema pobjedi.
Demokrati nisu demokrati; oni su totalitarci. Oni su objavili rat Prvom amandmanu, Drugom amandmanu, Izbornom kolegiju, Senatu, Vrhovnom sudu, izbornom sustavu i ideji građanskog poretka. Oni su pozivali na deplatformiranje i zatvaranje predsjednika Sjedinjenih Država. Njihov je očigledan cilj jednostranačka država koja kriminalizira neslaganje. Njima podrška takvim osnovnim potrepštinama kao što su granice i provedba zakona predstavlja rasizam. Ako se suprotstavite njihovim naporima za legalizaciju čedomorstva, osudit će vas kao neprijatelje žena, a ako snimite video zapise u kojima priznaju prodaju dijelova tijela ubijene novorođenčadi, oni će vas — poput Kamale Harris — baciti u zatvor.
Progresivci nisu progresivni; oni su reakcionari. Oni žele ukinuti liberalne sustave vrijednosti i stvoriti statusnu hijerarhiju u kojoj vas rasa, spol i seksualna orijentacija definiraju i ograničavaju na nepromjenjivo mjesto u njihovom novom društvenom poretku. Ako ste bijelac ili muškarac ili heteroseksualac ili vjernik — sudac Kavanaugh je bio sve četvero — vi ste unaprijed krivi.
No, ako ste član određene (ali sve više imaginarne) skupine “žrtava”, vi ste nevini čak i kad činjenice pokazuju da ste krivi — poput prijekora vrijedne žene koja je lagala Kongresu u proračunatom pokušaju uništenja Kavanaughova života i karijere. Ako ste član skupine “žrtve” vi imate neograničenu dozvolu za progon drugih. Stoga se LGBTQ lobi trenutačno nalazi u pozadini nacionalno vođenog križarskog rata za oduzimanje kršćanima njihovog prava na Prvi amandman i kriminaliziranje njihove religije. Oni koriste svoj status žrtve kako bi iskoristili svoju mržnju prema ljudima koji ne prihvaćaju njihove agende i pokušali ih slomiti — a čini se da je za to briga samo republikance.
Politika identiteta predstavlja čisti oblik rasizma, a opet, Trump je jedini republikanac kojeg znam koji je imao političke hrabrosti nazvati demokrata rasistom. Identitetska “budnost” je totalitarna politika jer obuhvaća sve aspekte života, sve do osobnih zamjenica koje nam naređuju da koristimo. Progresivna policijska država neće ostaviti niti jedan prostor slobodnim.
Demokrati su postali rasistički i slavoljubivi totalitarci. Jedino moralno načelo kojim se vode jest stara boljševička izreka “ciljevi opravdavaju sredstvo”. Oni će reći baš sve, koliko god to bilo lažno i oprostiti bilo što, koliko god to kriminalno bilo, tako dugo dok to unaprjeđuje njihov cilj dosezanja maksimalne moći.
Budući da je rasa glavno oružje demokrata, to je najočitije u njihovoj tvrdnji da u Americi postoji “sustavni rasizam” koji treba iskorijeniti, čak i ako to znači uništenje samih temelja zakona i reda. Kad su dvojica republikanskih agitatora odbila certificirati izborne rezultate u Detroitu — svojedobno najbogatijem gradu u Americi, a danas uglavno crnom i siromašnom zahvaljujući pedeset i devet godina loše vladavine demokrata — oni su optuženi za “sustavni rasizam”. Ova optužba i prateće prijetnje demokratske rulje bile su toliko zastrašujuće da je dvojac povukao svoje prigovore. Ali ako je u Detroitu zapravo bilo izborne prijevare, prigovoriti tome ni na koji način ne predstavlja “sustavni rasizam”. Vjerovati drugačije znači vjerovati da crnci zbog svoje boje kože nisu u stanju počiniti izbornu prijevaru. Koliko je samo to rasističko?
“Sustavni rasizam” je tvrdnja koju demokrati refleksno iznose i koja nikad nije popraćena dokazima. I to iz dobrog razloga. Sustavni rasizam je stavljen van zakona u Americi još od Zakona o građanskim pravima iz 1964. godine. Kad bi postojali stvarni slučajevi sustavnog rasizma 2020. godine, postojale bi tužbe — i to mnogo njih. Vi nikad ne čujete o masovnim tužbama zbog sustavnog rasizma jer je “sustavni rasizam” mit. Taj mit živi jer je on nužno oružje koje demokrati koriste u promicanju svoje antidemokratske agende i u svojoj težnji za moći.
Ali jedini razlog zašto su demokrati u stanju to učiniti toliko uspješno — čak idući tako daleko da opravdavaju palež, pljačku i opće razaranje u više od 600 američkih gradova ovog ljeta — jest taj što su republikanci i konzervativci uglavnom previše kukavički kako bi im se suprotstavili. Ovaj će se rat nastaviti tako dugo dok patriotski Amerikanci ne skupe hrabrosti i ne nazovu demokrate rasistima, lažovima, ubojicama karaktera i slavoljubivim totalitarcima kakvi zapravo i jesu. I to reći upravo tim riječima. Uzvraćanje djeluje.
David Horowitz je američki konzervativni aktivist, novinar i autor, osnivač Slobodarskog centra David Horowitz (DHFC) i urednik časopisa FrontPage.
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…
U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…
Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…
Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…
Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…
Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…