WILLIAMS: Jesmo li jednaki?

Jesu li žene jednake muškarcima? Jesu li Židovi jednaki nežidovima? Jesu li crnci jednaki Talijanima, Ircima, Poljacima i drugim bijelim ljudima? Odgovor je jedno veliko ne, a pretvaranje ili pretpostavka da smo jednaki — ili da bismo trebali biti jednaki — je suluda i uzrokuje štetu. Razmotrimo to.

Muški geniji brojčano nadmašuju ženske genije 7:1. Ženska inteligencija je više nabijena na sredinu Bellove krivulje, dok muška inteligencija ima daleko veću varijabilnost. To znači da iako ima mnogo više muških genija, također ima i mnogo više muških idiota. Ovo potonje bi moglo djelomično objasniti zašto u zatvorima ima više muškaraca nego žena.

Pogledajte bilo koju subotnju sveučilišnu košarkašku utakmicu i postavite si pitanje koje je fiksirano u svijesti liberala posvuda: “Izgleda li ovo poput Amerike?” Od 10 igrača na terenu, u najboljem slučaju tamo će biti dva bijela igrača. A ako želite vidjeti bijele igrače u momčadi, morate pogledati na klupu. Japanski ili kineski igrač je gotovo potpuno izvan slike, čak i na klupi. Profesionalna košarka nije nimalo bolja, s 80 posto crnih igrača, ali barem postoji kineski igrač. Profesionalni američki nogomet također nije ništa bolji, s crncima čiji udio u igračima iznosi 65 posto. U oba sporta, crnci su među najbolje plaćenim igračima i imaju najveći broj nagrada za izvrsnost. Crnci koji vuku korijene iz zapadne Afrike, uključujući crne Amerikance, drže više od 95 posto najboljih vremena u sprintu.

Za razliku od toga, crnci predstavljaju samo 2 posto NHL-ovim hokejaša. Ali nemojte se nervirati zbog nedovoljne crne zastupljenosti u NHL-u. Nedovoljna zastupljenost što se tiče saveznih država je još gora. Većina američkih profesionalnih hokejaša je rođena u Minnesoti, koju slijedi Massachusetts. Niti jedan jedini američki profesionalni hokejaš ne može se pohvaliti rođenjem i odrastanjem na Havajima, u Mississippiju ili Louisiani. Kako god gledali na to, jednostavno nema rase proporcionalnosti ili raznolikosti u profesionalnoj košarci, američkom nogometu i hokeju.

Ono emocionalno nabijenije pitanje glasi imamo li jednaku inteligenciju. Uzmite, na primjer, Židove. Oni čine samo 3 posto američkog stanovništva. Glupave teorije rasne proporcionalnosti bi nagovijestile da su samo 3 posto američkih dobitnika Nobelove nagrade Židovi, ali to je daleko od stvarnosti. Židovi čine nevjerojatnih 39 posto američkih dobitnika Nobelove nagrade. Na međunarodnoj razini, taj disparitet je još izraženiji. Židovi ne čine ni 1 posto svjetske populacije, ali čine 20 posto svjetskih dobitnika Nobelove nagrade.

Postoji još mnogo drugih nejednakosti i neproporcionalnosti. Azijski Amerikanci rutinski postižu najviše rezultate u matematičkom djelu SAT ispita, dok crnci postiži najniže. Muškarci čine 50 posto stanovništva, isto kao i žene; a opet, muškarce pogađa grom šest puta češće od žena, Osobno se pitam što onaj koji je zadužen za gromove ima protiv muškaraca. Statistike stanovništva za Južnu Dakotu, Iowu, Maine, Montanu i Vermont pokazuju da niti jedan posto njihove populacije nisu crnci. Suprotno tome, u Georgiji, Alabami i Mississippiju, crnci su prekomjerno zastupljeni u smislu svog postotka u općoj populaciji. Indijanci Pima iz Arizone imaju najviše stope dijabetesa na svijetu. Rak prostate je gotovo dvostruko češći među crnim muškarcima nego među bijelim muškarcima. Stope raka grlića maternica su pet puta veće među vijetnamskim ženama u Americi nego među bijelim ženama.

Naivni i traljavi akademici, odvjetnici i suci gaje predodžbu da bismo, kad ne bi bilo diskriminacije, bili proporcionalno zastupljeni prema rasi u prihodima, obrazovanju, zanimanjima i drugim ishodima. Ne postoji i nikad nisu postojali apsolutno nikakvi dokazi da je proporcionalnost norma bilo gdje na ovom svijetu; međutim, mnogi naši zakoni i velik dio naše javne politike temelji se na proporcionalnosti kao normi. Možda se ova vizija održava jer ljudi vjeruju da je jednakost zapravo neophodna za jednakost pred zakonom. Ali jedini uvjet za jednakost pred zakonom jest da je osoba ljudsko biće.

Walter E. Williams je profesor ekonomije na Sveučilištu George Mason.