PERAZZO: BLM-ova nominacija za Nobelovu nagradu za mir

Ovo su uzbudljiva vremena za Black Lives Matter (BLM) i njihove drugove. Prvo su proveli veći dio 2020. godine sakupljajući nebrojene milijune dolara u donacijama kao kompenzaciju za pretvaranje desetina američkih gradova u ratne zone — aktivnost koju opisuju kao aktivizam “rasne pravednosti”. Nakon toga su pomogli da se dvoje njihovih najutjecajnijih pristaša na Zemlji, Joe Biden i Kamala Harris, postave u Bijelu kuću. A sad su nominirani za Nobelovu nagradu za mir.

Nominaciju je predstavio norveški parlamentarac Petter Eide, koji hvali BLM zbog njegove plemenite “borbe protiv rasizma i rasno motiviranog nasilja”. U svjetlu činjenice da gosp. Eide od 2017. godine u Parlamentu predstavlja Socijalističku lijevu stranku, nije nikakvo iznenađenje što ga impresioniraju agende i taktike BLM-a, organizacije koju su osnovale tri samoidentificirane revolucionarke, “obučeni marksisti“: Patrisse Cullors, Alicia Garza i Opal Tometi. Pod njihovim vodstvom, BLM je usavršio dugogodišnju marksističku strategiju prikazivanja SAD-a kao rasističke septičke jame kojoj je očajnički potrebna temeljita transformacija. Gosp. Eide vjerojatno vjeruje da će takva poruka, ako se dovoljno učestalo i strastveno ponavlja, promicati “mir”.

Možda također vjeruje da će još jedan marksistički ideal BLM-a — poništavanje “Zapadnjačke strukture nuklearne obitelji — također unaprijediti cilj “mira”.

Iako priznaje da mu “ljudi šalju poruke i govore da je BLM nasilna organizacija”, gosp. Eide poslušno objašnjava da “ako su neki elementi pokreta možda bili nasilni, to nije razlog za okrivljavanje cijelog pokreta.”

Prema tome, očigledno ništa nije značilo kad je u lipnju 2020. godine predsjednik newyorškog ogranka BLM-a, Hawk Newsome poticao Afroamerikance da se naoružaju te otvoreno proglasio “mi oponašamo Crne pantere” — marksističko-lenjinističku bandu koja je 1960-ih i 1970-ih godina vodila oružani rat protiv policije i bavila se svim vrstama kriminalnih aktivnosti: trgovinom droge, svodništvom, iznudama, napadima, paleži i ubojstvom. Pohvalivši BLM izgrednike koji su uništavali grad za gradom, Newsome je objasnio: “Ljudi žele uništavati jer su ljuti i frustrirani. Oni žele izaći i ugrabiti sve one stvari koje im Amerika govori da trebaju, ali ne mogu imati.” “Ako nam ova zemlja ne pruži ono što želimo”, rekao je kasnije u lipnju, “onda ćemo spaliti ovaj sustav do temelja i zamijeniti ga.”

Gotovo možemo zamisliti gosp. Newsoma kako u ime BLM-a suznih očiju steže Nobelovu nagradu za mir uz svoje grudi.

Do kraja srpnja 2020. godine, uhićeno je najmanje 14.000 prosvjednika u 49 različitih američkih gradova zbog nereda tijekom pet tjedana od smrti Georgea Floyda. Čak 26 milijuna ljudi već je sudjelovalo u BLM prosvjedima od obale do obale, što je navelo New York Times da objavi članak pod naslovom: “Black Lives Matter je možda najveći pokret u američkoj povijesti”. Štoviše, procjenjuje se kako su neredi 2020. godine bili — u smisli gubitaka zbog krađe, požara, vandalizma i drugih oblika uništavanja — najskuplji pretrpljeni činovi građanskog nereda u američkoj povijesti. Povrh toga, usred kaosa 2020. godine ubijeno je otprilike 25 ljudi.

Sve to nasilje, u kombinaciji s neodgovornošću demokratskih političkih lidera koji su odbili osuditi BLM i njegove aktivnosti i retoriku, imalo je više nego užasnih posljedica. Kako je postajalo jasnije da demokrati širom zemlje nemaju nikakvih namjera stati u zaštitu policije i nikakvih namjera odbiti BLM inicijativu “ukidanja financiranja policije” koja je dobivala sve više podrške na ljevici, policijski su službenici diljem nacije shvatili da su prepušteni sami sebi; da bi se njihove karijere, njihove mirovine, doista njihovi sami životi, mogli odjednom rasplinuti kad bi se našli u situaciji u kojoj bi trebali upotrijebiti smrtonosnu silu protiv osumnjičenog crnca. Stoga je policija postajala sve nesklonija intervenciji protiv kriminalaca osim kad je to bilo prijeko potrebno. Sve to, u kombinaciji sa sve većim bijesom, samopravednošću i osjećajem nepobjedivosti među nasilnim kriminalcima, rezultiralo je masovnim porastom u ubojstvima diljem urbane Amerike.

Osobito je teško pogođen Chicago. “Nikad nismo vidjeli ništa slično”, rekao je Max Kapustin, viši direktor istraživanja kriminalističkog laboratorija na Sveučilištu Chicago. “Ne znam ni kako bih to stavio u kontekst. To nadmašuje sve što smo dosad vidjeli.”

Na sličan način, BLM mržnje pretvorila je New York u kotao nasilja. Lipanj 2020. godine, mjesec koji je neposredno uslijedio mjesecu u kojem je umro George Floyd, postao je najkrvaviji mjesec u New Yorku od 1996. godine.

Stope ubojstva diljem nacije skočile su nevjerojatnih 30 posto u odnosu na 2019., što predstavlja statistički nezabilježenu pojavu. Analitičar kriminala sa sjedištem u New Orleansu Jeff Asher nazvao je trend “simptomom ovog koncepta policijskog legitimiteta, u kojem se policija povlači jer su ljudi uznemireni i preispituju njihov legitimitet.”

U važnom izvješću iz rujna 2020. godine, Podatkovni projekt lokacija i događaja oružanih sukoba (ACLED), neprofitne organizacije koja prati sukobe u svim dijelovima svijeta, identificirao je 1.143 prosvjeda nakon smrti Georgea Floyda koji su sadržavali neku vrstu fizičkog nasilja, poput pljačke, oružanih napada, paleži, bacanja kamenja, sukoba s policijom, uporabe spreja za samoobranu, itd. Od tih nasilnih incidenata, 84 posto je uključivalo BLM.

Od spomenutih 1.143 incidenata, 582 su označena kao čisti neredi čiji lideri i sudionici definitivno mogu biti identificirani. Punih 95 posto od 582 nereda uključivalo je BLM. Jedan od njih dogodio se tijekom održavanja židovskog festivala Shavout (Blagdan Sedmica) na dan 30. svibnja 2020. godine, kad su BLM članovi izvršili pogrom u Fairfaxu, zajednici Los Angelesa koju uglavnom nastanjuju ortodoksni Židovi. Tog dana BLM-ovci nisu samo vandalizirali pet sinagoga i tri židovske škole, već su također opljačkali većinu židovskih trgovina duž Fairfax avenije. Štoviše, skandirali su “Je*eš policiju i ubij Židove”.

Niti jedna od ovih činjenica, naravno, ne znači previše Petteru Eideu i drugim braniteljima Black Lives Matter koji se trude podsjetiti nas da su BLM događaji bili “uglavnom mirni”. To je vraški trik: “uglavnom mirni” pokret koji je slučajno odgovoran za uništenje imovine tijekom 2020. godine u većim razmjerima od bilo koje druge pobune u američkoj povijesti, plus nekoliko desetaka smrtnih slučajeva.

No, kako bismo privrženost “miru” Black Lives Matter mogli uistinu staviti u odgovarajuću perspektivu, moramo se sjetiti da na svim BLM događajima sudionici odvoje vrijeme kako bi formalno prizvali riječi priznate heroine organizacije, Assate Shakur. Ovo su riječi koje je Shakur svojedobno napisala u pismu pod nazivom “Mojim ljudima“: “Vaša je dužnost boriti se za svoju slobodu. Naša je dužnost pobijediti. Moramo voljeti i podržavati jedan drugoga. Ne možemo izgubiti ništa osim svojih lanaca.” (Shakur je četvrtu rečenicu izvukla iz Komunističkog manifesta Karla Marxa i Friedricha Engelsa.)

Shakur je cjeloživotna, predana marksistička revolucionarka, bivša članica Crnih pantera, osuđena ubojica policajca i nekadašnja članica odsjeka Crnih pantera poznatijeg kao Crna oslobodilačka vojska (BLA), organizacije koja je bila povezana s ubojstvima više od deset policajaca između 1970. i 1973. godine. Kao što je Jordan Schachtel napisao u Conservative Review, Shakur je “bila vođa zloglasne newyorške ćelije BLA koja je lovila i brutalno ubijala policajce “. Bivši pomoćnik direktora FBI-a opisao je Shakur kao “dušu Crne oslobodilačke vojske”.

Najveća slava Shakur došla je kao rezultat onoga što je učinila 2. svibnja 1973. godine, oko otprilike 12:45. Tog je jutra dva put pucala u državnog policajca iz New Jerseyja Wernera Foerstera prije nego joj se zaglavio pištolj. S Foersterom na zemlji, ranjenim i bespomoćnim, Shakur je zgrabila njegov vlastiti pištolj i usmrtila ga s dva fatalna hica u glavu, u egzekucijskom stilu. 34-godišnji Foerster je iza sebe ostavio suprugu i trogodišnjeg sina. Shakur pak je, nakon bijega iz zatvora 1979. godine, posljednje 42 godine proživjela kao bjegunka u komunističkoj Kubi, pod kontinuiranog zaštitom Fidela i Raula Castra. A danas je ona — i samo ona — osoba koju Black Lives Matter cijeni više od bilo koje druge u ovom velikom, prostranom svijetu. Assata Shakur je duša BLM-a, baš kao što je bila duša BLA.

I tako, imajući to na umu, čestitajmo Black Lives Matter i njegovim odanim sljedbenicima za njihovu nominaciju za Nobelovu nagradu za mir. Ako naposljetku osvoje nagradu, njihovih se postignuća možemo zauvijek prisjećati u istom dahu s onima Nobelovca iz 1994. godine, Yassera Arafata, plodnog ubojice Židova koji je svoj život također posvetio poticanju mržnje, kaosa i patnje u masovnim razmjerima — sve u dobro ime “mira”, naravno.