PragerU | Što se događa u našim školama?

Je li ljevičarska indoktrinacija koja je toliko zastupljena na sveučilištima došla i u naše osnovne i srednje škole? Ako je to slučaj, što zabrinuti roditelji mogu učiniti po tom pitanju? Jill Simonian, direktorica PragerU Resursa za edukatore i roditelje, ima odgovore.

Fakulteti su postali ljevičarski centri za indoktrinaciju. To nije novi problem. To traje već desetljećima — najprije iza kulisa, a sad otvoreno. Tako se odvija radikalna promjena. Ona nam se prikrada. I kad konačno shvatimo što se događa, prekasno je.

Ono što se događalo na sveučilišnim kampusima sad se događa u osnovnim i srednjim školama. Znam to. Majka sam dvoje djece školske dobi. Vidjela sam to svojim vlastitim očima. To također vidi sve više i više roditelja. Zahvaljujući zatvaranjima i Zoomu, mi smo dobili prozor u učionice naše djece.

To nije lijep prizor. Djecu — stvarno mladu djecu — podučavaju tako radikalnim stvarima, toliko su lišena onoga što je pravo obrazovanje, da bismo svi trebali biti uznemireni.

Evo nekoliko primjera.

Nedavno su javne škole u Chicagu usvojile kurikulum američke povijesti koji se temelji na Projektu 1619., koji je objavio i promovirao New York Times. Projekt 1619. tvrdi da osnivanje Amerike nije obilježila Deklaracija o neovisnosti 1776. godine, već dolazak prvih afričkih robova u Jamestown 1619. godine.

Povjesničari diljem političkog spektra osudili su to kao laž gigantskih razmjera. New York Times povukao je mnoge izvorne tvrdnje svog projekta. Pa ipak, ovu zlonamjernu klevetu Amerike sad podučavaju u školama kao istinu. A što je ta “istina”? Da je Amerika bila, i još uvijek je, u osnovi rasistička zemlja i da današnji bijeli Amerikanci snose odgovornost za sav trenutačni i povijesni rasizam.

To se savršeno uklapa u još jedan obrazovni debakl: “Raznolikost, pravičnost i inkluzivnost”. Sad, ovo bi moglo zvučati sasvim nevino, ali nemojte se zavarati — to je opasni eufemizam za nešto što se naziva kritička teorija rase. Kritička teorija rase govori da je rasizam utkan u samo tkivo američkog društva. Kako to izgleda u školskom okruženju? Učenici osnovnih i srednjih škola u Wellesleyju, državi Massachusetts, uče da moraju obratiti pažnju na nesvjesne rasne predrasude svojih kolega iz razreda. “Trebamo vašu pomoć!”, piše u e-mailu poslanom učenicima. “Vaši školski čelnici će surađivati s vama ove godine na tome kako biti proaktivan u sprječavanju incidenata pristranosti i kako ih prijaviti u slučaju ako se dogode.”

Ova iskrivljena vizija Amerike ne zaustavlja se na rasi. U Coloradu, učenici prvih razreda uče da samo zato što netko izgleda poput dječaka ne znači da je dječak. Samo oni znaju tko su oni uistinu. Rod je nešto što biraju za sebe na temelju toga koliko se muževno ili ženstveno osjećaju. Ili, možda nisu u potpunosti dječak ili djevojčica, već nešto između — što god to bilo. Da ponovim, to je ono što djeca uče u prvom razredu. Zamislite što uče u drugom i trećem razredu.

I, naravno, svijet se suočava s neposrednom katastrofom zbog globalnog zatopljenja. Američki savez učitelja u potpunosti je podržao najradikalnije aspekte Green New Deala, koji se već nalazi u kurikulumu kalifornijskih škola.

Ukratko, mnoge naše škole podučavaju djecu da je naša povijest užasna i da nemaju nikakvu budućnost. Da su ona, ako su bijeli, rasisti, znali oni to ili ne. Ako su crna, onda su žrtve, bilo da su to iskusila ili ne. Da bi konstantno trebala preispitivati svoj seksualni identitet. Uz sve to što im utuvljavaju u glavu, nije ni čudo što današnja djeca imaju više psiholoških problema od bilo koje prethodne generacije.

Možda mislite da je probirem primjere kako bih preuveličala svoju poantu. Ili ste možda jedan od onih sretnika koji svoju djecu šalju u škole koje još nisu zaražene ovom radikalnom agendom. Možda.

Dakle, saznajte što se uči u školi vaše djece. Pažljivo pogledajte kurikulum. Pitajte administratore podržavaju li Projekt 1619. Zagovaraju li agendu “raznolikosti, pravičnosti i inkluzivnosti”? Ako je to slučaj, zahtijevajte vidjeti koje materijale škola koristi.

U najmanju ruku upoznajte učitelje i ravnatelje svoje djece. Pridružite se Udruzi roditelja i učitelja, pohađajte sastanke lokalnih školskih odbora, potražite saveznike među razumnim roditeljima koji dijele vaše mišljenje. Ne morate se međusobno slagati u svemu. Morate se samo složiti da ispiranje mozga našoj djeci ovdje prestaje. Prestaje ovog trenutka.

Amerikanci znaju što bi naša djeca trebala učiti: Da moraju preuzeti odgovornost za svoje ponašanje. Da je rasa najmanje važan aspekt kod druge osobe. Da su naporan rad i razumne misli stvari koje cijenimo. Da nema ništa pogrešno s tijelima u kojima smo rođeni. I da Amerika nije osnovana kako bi promicala rasizam, već kako bi svojim građanima jamčila svete slobode i mogućnosti.

I da ne bi škodilo kad bi također učila čitati, pisati, zbrajati i oduzimati.

Ja sam Jill Simonian, osnivačica TheFABMom.com, za Sveučilište Prager.