BILLINGSLEY: ‘Veći problem ropstva’ u Africi

Prošle je godine Joe Biden rekao da Afroamerikanci koji ga ne podržavaju “nisu crni“, a ove je godine demokrat iz Delawarea otvoren za reparacije za ropstvo, američki “izvorni grijeh“, prema predsjedniku miješanog karaktera kojeg je David Garrow opisao u Zvijezda u usponu: Stvaranje Baracka Obame. Zanemareno povijesno izvješće predočava nam istinsko podrijetlo ropstva i njegove najtrajnije praktičare.

Godine 1856., časnik britanske vojske John Hanning Speke krenuo je u istraživanje izvora Nila. Spekeov masivni Dnevnik istraživanja izvora Nila dokumentira afrička društva koja je pronašao, kao i široko rasprostranjeno prakticiranje ropstva. “Uhvatiti robove prva je pomisao svakog poglavice u unutrašnjosti”, napisao je Speke, “stoga borbe i ropstvo osiromašuju zemlju”.

Mnogi Afrikanci su “uhvaćeni u ratovima, kao što se to svakodnevno može vidjeti u Africi, porobljeni i prodani Arapima za nekoliko metara obične tkanine, mesingane žice ili perli. Potom bi ih otpremili u Zanzibar, preprodali poput konja onome tko najviše ponudi, nakon čega bi ih njihovi novi gospodari držali u ropstvu.”

Kao robovi, Afrikanci su bili “obrezani kako bi od njih napravili muslimane, da bi njihove ruke mogle biti ‘čiste’ za ubijanje stoke njihovog gospodara i širenje njegove vjeroispovijesti. Jer Arapi vjeruju da će doći dan kad će Muhamedova načela prihvatiti svi ljudi.” Predvidljivo, “rob se oporučno ostavlja njegovom nasljedniku”.

Na arapskim brodovima s robljem, “starice su, gole golcate, umirale u najodvratnijoj atmosferi ‘kutija za tvorove’. Suprotno tome, “ropstvo je već zadobilo težak udarac zahvaljujući oštrim mjerama koje je pukovnik Rigby poduzeo dajući naloge za emancipaciju svim onim robovima koje su naši indijski podanici Baniani potajno čuvali.”

Speke je pronašao glavnog saveznika u poglavici Mbumiju, koji je “znao da su Englezi vladajuća sila u toj zemlji i da se oni protive ropstvu”. U nekim dijelovima Afrike, Speke je otkrio da se “krave, ovce, robovi moraju dati ocu u vrijednosti njegove kćeri”. Pleme Wahuma držalo je robove i “nije dopuštalo svojim kćerima da onečiste njihovu krv udajom izvan klana.”

Crni Afrikanci nisu bili jedina meta arapskih trgovaca robljem. Kao što Roger Crowley primjećuje u Carstvima mora, muslimani su napadali Europu u potrazi za robovima duboko u 1800-im godinama. Muhamed nije osudio ropstvo, koje je bilo uobičajena praksa u Africi stoljećima prije nego je bilo koji Europljanin zakoračio ondje. Stoga, suprotno predsjedniku miješanog karaktera, “izvorni grijeh” nije bio američki.

Ljevičarski demokrati, toliko željni osuđivanja Sjedinjenih Država, čine se nimalo svjesnima da se ropstvo u Africi nastavlja do današnjih dana u afričkim nacijama poput Mauritanije, gdje je porobljeno oko 20 posto populacije. U siječnju je Ahmed Salem Bouhoubeyni iz mauritanijske komisije za ljudska prava rekao za Africa Report, “neki od naših susjeda imaju veći problem ropstva od nas”. Na primjer, u Maliju se “ropstvo čak ni u knjigama ne navodi kao kazneno djelo”.

U Africi, ropstvo ustraje 158 godina nakon Proglašenja emancipacije Abrahama Lincolna, 188 godina nakon što su Britanci ukinuli ropstvo i 165 godina otkad je John Speke krenuo u otkrivanje izvora Nila. “Veći problem ropstva” u Africi je važnija briga od reparacija u Sjedinjenim Državama.

Glavni pokretač priče o reparacijama je demokratkinja iz Teksasa Sheila Jackson Lee, koja je 2000. godine podržavala prisilno vraćanje kubanskog izbjeglice Eliana Gonzaleza u komunističku diktaturu Fidela Castra. Jackson Lee navodno ima 173 ko-sponzora za svoj zakon o reparacijama, ali novoizabrani republikanski zastupnik iz Utaha Burgess Owens zauzima drugačiji stav.

“Iako je nepraktično i nemoguće da vlada Sjedinjenih Država plaća reparacije, također je nepravedno i bezosjećajno davati crnim Amerikancima nadu da je to stvarnost”, rekao je Owens, čiji je pra-pradjed pobjegao iz ropstva Podzemnom željeznicom i postao uspješan poduzetnik.

Za Larryja Eldera, “reparacije su izvlačenje novca od ljudi koji nikad nisu bili robovlasnici kako bi se dali ljudima koji nikad nisu bili robovi”. Elder citira sociologa s Harvarda Orlanda Pattersona koji navodi da je Amerika, iako nesavršena u rasnim odnosima, “danas najmanje rasističko društvo s bijelom većinom na svijetu; ima bolju pravnu zaštitu manjina od bilo kojeg društva, bijelog ili crnog; nudi više prilika većem broju crnih osoba od bilo kojeg društva, uključujući sva ona u Africi.”

Trideset godina nakon što je Patterson dao tu izjavu, ropstvo još uvijek cvjeta u nekim dijelovima Afrike. Kad je John Speke otišao tamo 1856. godine, Afrikanci su porobljavali jedni druge, a Arapi su porobljavali Afrikance. Suprotno tome, Britanci su oslobađali robove, a afrički pomagači Johna Spekea su bogato nagrađeni. Kao što je Speke primijetio u svom Dnevniku, “svi oni su se dobrovoljno prijavili da ponovno pođu sa mnom, ako pokušam prijeći Afriku od istoka prema zapadu kroz plodnu zonu”.