MAC GHLIONN: Je li Klaus Schwab najopasniji čovjek na svijetu?

Međunarodno, razina osobnih sloboda nastavlja se smanjivati; COVID je, naravno, odigrao ulogu u tome, ali silazna spirala započela je puno prije pandemije.

Kako bi sloboda mogla prosperirati, potrebne su demokracije. Međutim, diljem svijeta, uspostavljene demokracije su u padu. Ponovno, taj pad započeo je puno prije pandemije.

Demokracija, govore nam, umire u mraku. Ne, demokracija umire u Davosu.

Ako sumnjate u to, molim vas pročitajte sljedeće:

“Dobrodošli u godinu 2031. Dobrodošli u moj grad — ili bolje da kažem, ‘naš grad’. Ne posjedujem ništa. Ne posjedujem automobil. Ne posjedujem kuću. Ne posjedujem bilo kakve uređaje ili odjeću. To vam se možda čini neobičnim, ali za nas u ovom gradu to ima savršenog smisla. Sve što ste smatrali proizvodom, sad je postala usluga.”

Ovo nije odlomak iz epizode “Crnog ogledala”. Ne, ovo dolazi izravno s web stranice Svjetskog ekonomskog foruma. Osnovan 1970. godine, Svjetski ekonomski forum (WEF) vjerojatno je najutjecajnija platforma na svijetu. Svake godine, neke od najutjecajnijih ličnosti u politici i tehnologiji okupljaju se na sastanku u Davosu. Posljednji se takav sastanak održao u siječnju, a teme o kojima se razgovara od velike su važnosti.

Kao što upozorava Anthony P. Mueller, profesor ekonomije: “Glavni smisao ovog foruma je globalna kontrola. Slobodna tržišta i individualni izbor ne smatraju se glavnim vrijednostima, već su to državni intervencionizam i kolektivizam. Pojedinačne slobode i privatno vlasništvo nestat će s ovog planeta do 2030. godine.”

Ne za mene, govorite. Ja se nisam prijavio za ovo. U svijetu biopolitike, gdje granice između ljudske biologije i politike postaju neprimjetne, vaš glas zapravo nije važan. Zapravo, uopće ga nemate. To nije isti gubitak slobode poput, recimo, onoga kakvog trenutačno doživljava Aleksej Navaljni. Ne, ovaj gubitak slobode je atritičan u svojoj prirodi; smrt tisuću rezova.

Sad, prije nego budem optužen za zavjereničko razmišljanje, dopustite mi da vas usmjerim u smjeru Projekta zajedničkog interesa (Commons Project). Uz potporu WEF-a, taj Projekt je u procesu izrađivanja obveznih zdravstvenih putovnica. Prema web stranici projekta, kako bi se “putovanje i trgovanje vratilo na razinu prije pandemije, putnicima će trebati siguran i provjerljivi način dokumentiranja zdravstvenog stanja dok putuju i prelaze granice. Zemlje će morati biti u mogućnosti vjerojvati da je zapis putnika o COVID PCR testu ili cjepljenju provedenom u drugoj zemlji valjan.” Kako bi putovali u inozemstvo, milijuni ljudi neće imati druge mogućnosti nego pristati. Postaju li ljudi ništa drugo do algorimatskih primisli?

Natpis na zidu je prilično vidljiv i on glasi: Poslušajte svog gospodara.

Moglo bi se tvrditi da je ime tog gospodara Klaus Schwab, osnivača i izvršnog predsjednika Svjetskog ekonomskog foruma.

Kad razmišljamo o opasnim ljudima, obično mislimo na muškarce s oružjem ili Charles Manson tipove sa manijakalnim smješkom na licu. Međutim, ako nas je COVID bilo što naučio, one najveće opasnosti su nevidljive. Mi ih nikad ne vidimo da dolaze, a kad konačno stignu, ne možemo previše učiniti. Najopasniji ljudi nisu oni naoružani oružjem; to su ljudi naoružani idejama.

Na web stranici WEF-a, kao dopinositelji agendi navode se Bill Gates i Eric Schmidt, bivši čelnik Googlea. Agendu je postavio Klaus Schwab.

Što uključuje ta njegova agenda?

Godine 2018., Nijemac je napisao knjigu pod nazivom Oblikovanje četvrte industrijske revolucije.

Spajanjem fizičkih, digitalnih i bioloških svijetova, ova revolucija nije nalik ničemu prethodnom. Sve druge revolucije oslanjale su se na ljudski doprinos. Međutim, ova revolucija uklanja milijune, ako ne i milijarde, iz jednadžbe zaposlenosti.

Ako ste skeptični, slobodno pogledajte robot Stretch, najnoviji Amazonov plan. Može premjestiti do 800 kutija na sat. Nadalje, ne zahtijeva plaću, potvrđivanje, bolovanje ili zdravstveno osiguranje. On je hiper učinkovit. Ne proturječi. I nije mu potrebna pauza za WC.

Iako tehnološki gurui redovito raspravljaju o načinima na koje će tehnologija pomoći ljudima (umjesto da nas zamijeni), postoji pregršt razloga za zabrinutost. Kad je riječ o pitanju zaposlenosti, čini se kako su psihijatri, odvjetnici, znanstvenici i druge top profesije zaštićeni, ali oni koji rade u proizvodnji, maloprodaji, dostavi i općem prijevozu (vozači autobusa, taksija, kamiona) zasigurno nisu. Drugim riječima, ljudi kojima općenito nedostaje fakultetska diploma. S obzirom na činjenicu da je fakultetski obrazovano samo 6,7 posto svjetske populacije, budućnost izgleda tmurno.

Iako je iskorjenjivanje nekih poslova i nužno i pohvalno, većina poslova nije inherentno opasna. Oni daju ljudima osjećaj svrhe, a taj je osjećaj presudan za življenje života u njegovoj potpunosti. Univerzalni osobni dohodak (UBI) će vam možda pomoći staviti hranu na stol, ali on nikad ne može riješiti problem svrhe. Odakle će nam doći svrha kad nestane toliko poslova?

Niti neiskreni argumenti o “prekvalifikaciji masa” jednostavno ne funkcioniraju. Prekvalifikacija za što? U budućnosti, s rekurzivnim samopoboljšanjima, sustavi umjetne inteligencije moći će učiti na svojim pogreškama i naposljetku postati pametniji. Nema potrebe za ljudskim doprinosom. Zapravo, nema potrebe za ljudima.

Koji je konačni cilj? Govore nam da je to utopija. No zapamtite, Grci utopiju nisu definirali kao nebesko carstvo, već kao “mjesto koje ne postoji”.

I to se čini prikladnim, jer u budućnosti jednostavno neće biti mjesta na koje ljudi mogu otići. Ako sumnjate u to, samo pitajte Klausa Schwaba, najmoćnijeg — i, vjerojatno, najopasnijeg — čovjeka na svijetu.