ZITELMANN: Kako se obogatio svijet

Osvrt na knjigu “Ostavi me na miru i učinit ću te bogatim“, autora Deirdre Nansen McCloskey i Arta Cardena.

Svojedobno je jedan socijalist navodno posjetio ured čeličnog magnata Andrewa Carnegieja na vrhuncu njegove moći i bogatstva 1890-ih godina te zahtijevao da bogati podijele svoje bogatstvo siromašnima na zemlji. Carnegie je, ide priča, tražio od svog pomoćnika da procjeni njegovo bogatstvo i potom ga podijeli s brojem ljudi na ovom svijetu. Pomoćnik se ubrzo nakon toga vratio s brojkama, nakon čega mu je Carnegie rekao: “Dajte ovom gospodinu šesnaest centi. To je njegov dio bogatstva.”

Nitko ne može sa sigurnošću reći da se to stvarno dogodilo. U određenom smislu, to zapravo nije ni važno. Ali to je jedna od nekoliko zabavnih anegdota koje ovu knjigu čine toliko zanimljivom. Evo još jedne: Tridesetih godina prošlog stoljeća, stari prijatelj prišao je Groucho Marxu i rekao mu: “Groucho, očajnički mi treba posao. Ti imaš veza.” Prijatelj je bio komunist i, s komunističkog gledišta, svaki oblik zaposlenja bio je ujedno i oblik eksploatacije. Groucho Marx mu je, pokazujući svoj britki smisao za humor, odgovorio: “Harry, ne mogu. Ti si moj dragi komunistički prijatelj. Ne želim te ‘iskorištavati’.”

Knjiga je prepuna sličnih anegdota, ali svejedno obrađuje ozbiljno pitanje: Kako je prosperitet stigao na svijet? Nakon duljeg razdoblja u kojem se životni standard nije mnogo promijenio u društvima koja su tisućljećima ostala statična, u 18. i 19. stoljeću pojavio se kapitalizam i doveo to dramatičnog poboljšanja životnih uvjeta ljudi. Međutim, autori izbjegavaju riječ “kapitalizam”, koji smatraju polemičkim terminom koji koriste ljevičarski intelektualci. Umjesto toga, autori govore o “liberalizmu” i “inovizmu” jer smatraju da su ti pojmovi znanstveno precizniji.

Ropstvo i kolonijalizam nisu korijeni kapitalizma

Usprkos njihovim prigovorima, ja ću ovdje koristiti riječ “kapitalizam” jer, u svojoj srži, ova knjiga govori o tome kako je kapitalizam nastao. Autori ukazuju na brojna uobičajena objašnjenja, ali zaključuju da niti jedno od njih nije previše uvjerljivo. Na primjer, vlasnička prava i vladavina zakona postojala su stotinama godina prije kapitalizma, stoga su ona nužan, ali ne i dovoljan preduvjet. Slično tome, razvitak znanosti, iako vrlo važan, bio je posljedica, a ne uzrok ekonomskog bogaćenja: “Visoka je znanost bila više rezultat ekonomskog rasta, nego njegov uzrok.” Znanstvena dostignuća tog vremena, primjećuju autori, bila su više posljedica nego uzrok tehnoloških inovacija.

Autori nastavljaju demonstrirajući da čak ni trenutačno aktualno objašnjenje da je kapitalizam ukorijenjen u ropstvu i kolonijalizmu nije uvjerljivo. Ropstvo ni na koji način nije moderni izum, budući da je postojalo tisućljećima prije i, pitaju se autori, ako su dobiti od ropstva bili pokretač pojave kapitalizma, zašto se onda pojavio u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, a ne u Kini ili možda u portugalskom Brazilu, koji je primio daleko više afričkih robova nego je to slučaj sa Sjevernom Amerikom. Kao što je ekonomist Thomas Sowell primijetio: “14 milijuna robova prevedeno je preko pustinje Sahare ili je Perzijskim zaljevom i drugim plovnim putevima brodovima prebačeno u zemlje Sjeverne Afrike i Bliskog istoka u usporedbi s oko 11 milijuna Afrikanaca koji su prebačeni preko Atlantika.”

U svakom slučaju, zašto bi dobiti, osobito iz ropstva, trebale biti toliko presudne za financiranje industrijalizacije? “Ako se dobit, kakva je bila, od trgovine smatra presudnom, zašto to nije slučaj s mnogo većom dobiti od, recimo, keramičke industrije ili od trgovine na malo, slične veličine? Što čini sramotnu dobit učinkovitijom za Veliko bogaćenje od one časne? (Čini se da je razlog želja da se na “kapitalizam” gleda kao na rođenog u grijehu.)

Danas popularno objašnjenje da kapitalizam ima svoje korijene u kolonijalizmu također je lažno. Portugal i Španjolska, prve imperijalističke sile s kolonijama od Meksika do Macaoa, bile su u doba nastanka kapitalizma najsiromašnije u Zapadnoj Europi. A zemlje poput Švedske i Austrije postale su bogate čak i bez ikakvih značajnih prekomorskih kolonijalnih teritorija.

Autori također razbijaju mnoge mitove oko pojave kapitalizma, uključujući one koji se bave nesnošljivim uvjetima u najranijim fazama kapitalizma. Oni tvrde da su industrijalizacija i urbanizacija učinili više za prevladavanje siromaštva nego za njegovo stvaranje. Uzimajući kao primjer Francusku, pokazali su koliko je u ruralnoj Francuskoj bila raširena glad prije početka industrijalizacije. A autori također opovrgavaju mit da su poboljšanja životnih uvjeta ljudi u 19. i 20. stoljeću prvenstveno bila rezultat radničkog pokreta, sindikata i socijalne države. Životni su se uvjeti, tvrde oni, poboljšali prvenstveno zbog povećane produktivnosti, a ne zbog redistribucije bogatstva socijalne države.

Velika je zasluga autora što svoje tvrdnje ne iznose teoretski, kao što je to slučaj s mnogim modernim ekonomistima, već povijesno: S nevjerojatnim bogatstvom činjenica i pronicljivim razumijevanjem povijesti, oni pobijaju mnoge raširene mitove — i to na toliko zabavan način da ovu knjigu čine stalnim užitkom za čitanje.