SPENCER: Kritička teorija rase nije kompatibilna s kršćanstvom. Crkve to moraju reći.

Kritička teorija rase je optužnica Sjedinjenih Država kao sustavno rasističkog društva, ali je također i nešto gore: sveobuhvatni svjetonazor, vodeća životna filozofija kojoj je namjera objasniti svijet na zapanjujuće jednostavan način. S rasizmom, ropstvom, imperijalizmom, kolonijalizmom i još više toga, bijeli ljudi su svijetu nanijeli neprocjenjivu štetu i zapravo su izvor zla u svijetu. Nacija islama je desetljećima to izražavala na zastrašujuće jezgroviti način, koristeći jezivo izravnu frazu: “Bijeli čovjek je vrag.” S dužnosnicima širom zemlje koji nam nameću kritičku teoriju rase u našim školama i na radnim mjestima, Nacija islama brzo postaje de facto službena religija Sjedinjenih Država. Zbog čega ovo pitanje postaje još hitnije: zašto je crkve nisu osudile?

Onaj neposredni odgovor je, naravno, da se crkve više ne bave osuđivanjem hereza; to se ugasilo u doba kad su se Sjedinjene Države prestale boriti u ratovima kako bi u njima pobijedile. Ali bez obzira na to, kritička teorija rase jest hereza i to ona koja izravno proturječi temeljnoj kršćanskoj doktrini. Amerikanci su daleko manje kršćanski nego u prošlosti, ali ovo je jedna kršćanska doktrina koju lako mogu potkrijepiti gomile empirijskih dokaza: ideja da nitko nije savršen ili se savršeno ponaša sve vrijeme, već da su “svi zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja” (Rimljanima 3:23).

Monumentalno hrabri sovjetski disident Aleksandar Solženjicin, pobožni pravoslavni kršćanin i trajni heroj slobode, izrazio je istu ideju na ovaj način: “Kad bi barem bilo sve tako jednostavno! Kad bi barem negdje bili zli ljudi koji podmuklo čine zlodjela, a jedino ih je potrebno odvojiti od nas ostalih i uništiti ih. Ali linija koja dijeli dobro i zlo presijeca srce svakog čovjeka. A tko je spreman uništiti djelić vlastitog srca?”

U vrijeme kad je Solženjicin to izjavio, to se podrazumijevalo kao aksiomatično na cijelom Zapadu, među kršćanima i nekršćanima. Ali sad se to zaboravlja ili odbacuje frapantnom brzinom. Osnovna pretpostavka kritičke teorije rase jest da postoje zli ljudi koji podmuklo čine zlodjela, a to su bijeli ljudi. Rasizam, ili bjelina, je izvorni grijeh. Taj se grijeh manifestira na čitav niz “sustavnih” načina, ponajviše u dvostrukom policijskom standardu za crnce i bijelce. U kršćanskoj se misli Isus podčinio smrti kako bi je uništio i omogućio ljudima uživanje u vječnom životu; sad se (kao što je Nancy Pelosi nedavno sugerirala) George Floyd podčinio rasizmu i policijskoj brutalnosti kako bi ih uništio i omogućio Amerikancima uživanje u rasnoj pravdi. Sad sve što preostaje jest odvojiti bijele ljude od ostalih i uništiti ih. Tada ne-bijeli svijet može ući u mesijansko doba otkupljenja, sa zlom iskorijenjenim s planeta.

To je vrsta razmišljanja koja je u prošlosti dovela do genocida. Hitler i njegovi nacionalsocijalisti učili su da su Židovi uzrok svih nevolja koje trpe Njemačka i svijet u cjelini, a kad se jednom iskorijene, Njemačka i svijet će ući u novo doba mira i prosperiteta. Tamo 1937. godine, u enciklici Mit Brennender Sorge, istaknuto napisanoj na njemačkom umjesto na uobičajenom latinskom jeziku, papa Pio XII. je rekao da je nacionalsocijalizam “bezobzirno otpadništvo od Isusa Krista, poricanje Njegove doktrine i Njegovog djela otkupljenja, kult nasilja, idolopoklonstvo rase i krvi, rušenje ljudske slobode i dostojanstva.”

Papa Pio XII. je bio optužen da se nije izjasnio protiv ni djelovao dovoljno snažno što se tiče nacizma. Koliko god ove optužbe bile osnovane, Rimokatolička crkva se barem izjasnila protiv “idolopoklonstva rase i krvi”. Za usporedbu, danas se kritička teorija rase podučava u katoličkim crkvama i školama.

Zašto Katolička crkva ne ustane u obranu temeljne kršćanske doktrine da niti jedna određena rasa, nacionalnost, nacija ili skupina ljudi nema monopol nad zlom, dok je ostatak svijeta čist? Zašto to ne čine ostale crkve? Ova pogubna teorija, koja bi lako mogla uzrokovati i opravdati sve vrste ugnjetavanja i nasilja, uspjela je dobiti na snazi samo u post-kršćanskom SAD-u, u kojem je velik broj ljudi spreman prihvatiti ideju da svi problemi svijeta izviru iz jedne skupine, koju bi trebalo eliminirati za dobrobit svih ne-zlih ljudi.

Koliko će ljudi morati umrijeti prije nego što se nacija probudi na činjenicu koliko je kritička teorija rase zapravo zla i opasna?