PRAGER: Zamislite da nema velikih gradova

Sjećate li se budalaste pjesme Johna Lennona, “Imagine”?

Pa, evo moje (mnogo kraće) verzije.

Zamislite da su se neki od velikih gradova u Americi odcijepili od svojih država. Zamislite Illinois bez Chicaga, Pennsylvaniju bez Philadelphije, Kaliforniju bez Los Angelesa ili San Francisca, državu New York bez New York Cityja ili Teksas bez Houstona, Dallasa ili San Antonija.

Te bi države izgubile veliku poreznu bazu i neke od svojih najboljih orkestara i drugih umjetničkih institucija. No, dobici u kvaliteti života u potpunosti bi nadoknadili sve financijske ili umjetničke gubitke.

Veliki su gradovi bili i nastavljaju biti središta destruktivnih ideja, a ljudi koji žive u njima općenito su grublji i često jednostavno zlobniji. Naravno, postoje pristojni pojedinci u velikim gradovima i odvratni ljudi izvan velikih gradova. No, veći udio pristojnog u odnosu na odvratno vjerojatniji je u manjim gradovima i drugim neurbanim područjima. Svi koji ovo čitaju znaju da je veća vjerojatno da će se prema vama toplo ponašati pri ulasku u trgovinu ili restoran u Cooperstownu, državi New York, nego u Brooklynu, državi New York; u Laramieju, državi Wyoming, nego u Philadelphiji, državi Pennsylvaniji.

Što se tiče loših i destruktivnih ideja, veliki gradovi gotovo imaju monopol.

Koja loša moderna ideja nije nastala u velikom gradu? A kojoj lošoj ideji vjerojatnije vjeruju u Laramieju nego u Philadelphiji? Između stanovnika grada i stanovnika malih gradova i seoskih zajednica, koja će skupina vjerojatnije prihvatiti uvjerenje da muškarci mogu rađati? Koja skupina vjerojatnije vjeruje u laž da je Amerika “osnovana” 1619. godine kako bi ovjekovječila ropstvo? Koja populacija će vjerojatnije zagovarati da se ljudi vjenčaju prije nego dobiju djecu? Koja će skupina vjerojatnije roditi tetošenu, razmaženu djecu? Koja skupina će vjerojatnije vrednovati slobodu?

Popis razlika između američkih Laramieja i velikih gradova Amerike je zaista dug. Istraživanje Centra o filantropiji Sveučilišta Indiana zaključilo je da su “Ruralni donatori donirali statistički veći postotak svojih prihoda u dobrotvorne svrhe u odnosu na donatore iz gradova”.

Nije iznenađujuće da su mnogi veliki izraelski proroci bili pastiri, uglavnom najruralniji ljudi. Mojsije, čovjek koji je svijetu donio Deset zapovjedi, najutjecajniji moralni kodeks u povijesti, bio je pastir. Profesor sa Sveučilišta Rutgers, Leonardo Vasquez, napisao je da je američki osnivač Thomas Jefferson “bio jednoglasan u pogledu gradova: mrzio ih je…” “Iako je Jefferson tulumario u Parizu i imao prste u oblikovanju Washington D.C.-a, smatrao je da su gradovi jazbine korupcije i nepravde koje bi pokvarile mladu američku republiku.”

Hitler je svoj antisemitizam naučio u Beču; Marx je svoj odrasli život proveo u Londonu, pišući svoje totalitarne sveske u Londonskoj knjižnici; Pol Pot, genocidni krvnik Kambodže, postao je posvećeni komunist u Parizu; Lenjin se svojim marksističkim aktivnostima bavio u St. Peterburgu, Münchenu, Londonu i Ženevi; Staljin, rođen u Gruziji, postao je poznat u najvećem gradu Gruzije, Tbilisiju, dok je ostatak svog života proveo u St. Peterburgu i Moskvi.

Ideja da je grad izvor zla je drevna. Prvi grad ikada sagrađen pripisuje se Kainu, prvom ubojici u Bibliji (Postanak 4:17). Knjiga Postanka sadrži poznatu priču o Babilonskoj kuli, kuli izgrađenoj tako da je sezala do neba kako bi, govori nam Postanak, “graditelji postali slavni”. Oni što je manje poznato jest da svaki put kad Biblija spominje Kulu, spominje i “grad” izgrađen uz nju: “Onda rekoše: ‘Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba.'” (Postanak 11:4).

Biblijski učenjak Patrick D. Miller, profesor emeritus starozavjetne teologije bogoslovnog sjemeništa na Princetonu, napisao je da bi priču zapravo trebalo nazvati “Grad Babilon”, a ne “Babilonska kula”. Drugi je učenjak, profesor Robert Alter sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyju, napisao: “Polemički smisao priče je protiv urbanizma…”

A paradigmatička biblijska mjesta zla su gradovi: Sodoma i Gomora.

Zašto su gradovi jazbine bezakonja i inkubatori destruktivnih ideja?

Jedan odgovor na prvo pitanje je anonimnost: što je veći grad, to je veća anonimnost pojedinca. Ljudi se puno bolje ponašaju kad su poznati svojim susjedima. Samo se sjetite koliko se bolje ljudi ponašaju kad nose iskaznicu, kao što to, na primjer, rade kad prisustvuju konvencijama.

I kao što smo mi sve anonimniji u gradu, tako su i svi ostali. Ljudi se osjećaju više odgovornima prema onima koje poznaju nego prema anonimnim strancima.

Što se tiče moronskih ideja, ruralni ljudi dobivaju smisao radeći rukama i u interakciji s prirodom, što ih prizemljuje u stvarnosti i nameće pragmatizam, dok je kod urbanih ljudi veća vjerojatnost da će dobiti smisao, uz nedostatak bilo kakvih posljedica, u radu s apstraktnim idejama. Stoga je urbani intelektualac često budala. Da je Karl Marx bio poljoprivrednik, svijet je mogao biti pošteđen neviđenih masovnih progona i ubojstava izazvanih marksističkim idejama. No, Marx je bio klasični urbani intelektualac koji u životu nije radio pošten posao, a pisao je o proletarijatu.

Stoga je sasvim logično da bi naše države bile daleko bolje bez svojih najvećih gradova. Nisam rekao da je to praktično. Ali je vrijedno zamišljanja.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.