PRAGER: Kako je Amerika postala sekularnija, postala je i manje slobodna

Evo nečeg što svaka iskrena osoba mora priznati: kako je Amerika postala sekularnija, postala je i manje slobodna.

Pojedinci se mogu ne slagati po pitanju jesu li ove dvije činjenice povezane, ali niti jedna iskrena osoba ne može poreći da su to činjenice.

Čini mi se neospornim da su povezane. Kako bi ovo porekli, trebali biste ustvrditi da je samo slučajnost što je sloboda govora, najveća od svih sloboda, ugrožena ozbiljnije nego ikad prije u američkoj povijesti, dok sve manji postotak Amerikanaca vjeruje u Boga ili redovito pohađa crkvu.

Sjedinjene Države postale su najslobodnija država na svijetu, slatka zemlja slobode, primateljica Kipa slobode, država čiju su zastavu često vijorili borci za slobodu širom svijeta. Ova sloboda bila je ukorijenjena u duboko religioznoj prirodi njezinih utemeljiteljskih ideala. Ameriku su osnovali pojedinci usredotočeni na Boga kako bi bila zemlja usredotočena na Boga. Tvrdnje da su osnivači Amerike uglavnom bili deisti i da je Amerika osnovana kako bi bila bezbožno sekularno društvo nisu istinite.

Neki od Osnivača nisu bili ortodoksni kršćani, tj., nisu vjerovali u kršćansko Sveto trojstvo ili u Kristovo božanstvo. No, nitko od njih nije bio deist (s mogućim izuzetkom Jeffersona). Deisti su vjerovali u Boga stvoritelja koji ne samo da nije bio uključen u svoje kreacije, već ih također nije ni poznavao, a kamoli se brinuo o njima. Nakon stvaranja svijeta, deistički ga je Bog napustio. Deistički Bog bio je Aristotelov “nepomični pokretač”.

Svaki od Osnivača (ponovno, s mogućim izuzetkom Jeffersona) vjerovao je u biblijskog Boga koji je čuo molitvu, djelovao u povijesti, sudio ljudima na onom svijetu, zahtijevao etičko ponašanje i bez Koga moral nije objektivno postojao. Što je najvažnije, svi oni vjerovali su da je za funkcionirajuću demokratsku republiku slobodu bilo potrebno vezati s Bogom, kako ne bi pala u tiraniju.

Kakav god pogled Jeffersona na Boga bio, na njega je utjecala Biblija jednako kao i na svakog drugog Osnivača. On i Benjamin Franklin predložili su da veliki pečat Sjedinjenih Država prikazuje Mojsija koji vodi Židove iz Egipta; Mojsija koji podiže svoj štap kako bi razdvojio more; Faraona, u njegovoj kočiji, kojeg preplavljuje voda; i božanski vatreni stup koji je Izraelce vodio noću. Predloženi moto pečata: “Pobuna tiranima je poslušnost Bogu.” Jefferson i Franklin su vjerovali da su sloboda i poslušnost Bogu sinonimi. Nema Boga, nema slobode.

Osnivači su slobodu neraskidivo povezivali s Bogom. Zbog toga je natpis na Zvonu slobode iz Biblije: “Proglasite slobodu u zemlji svima koji žive u njoj.” Stih dolazi iz Levitskog zakonika, treće knjige Biblije. Osnivači su poznavali svoju Bibliju. Sadašnja odrasla generacija Amerikanaca manje poznaje Bibliju od bilo koje druge u američkoj povijesti. A većina mladih ljudi zna još manje. Pretpostavljam da većina studenata na Harvardu ne bi mogla identificirati Levitski zakonik, a kamoli citirati bilo koji njegov stih.

Zvono su abolicionisti nazvali “Zvonom slobode”. Njihovo protivljenje ropstvu u potpunosti se temeljilo na Bibliji. Njihovo motivirajuće načelo, “Svi ljudi su stvoreni jednakima”, potječe iz Biblije. Oni ga nisu dobili od starih Grka, koji bi se narugali takvoj ideji.

Sloboda prožima Stari zavjet: Biblija započinje s pričom o Adamu i Evi, priči o težnji čovjeka za svojom Bogom danom slobodom… slobodom čak i da proturječi Bogu. Primarna priča Starog zavjeta je Izlazak, priča o Bogu koji oslobađa robove.

Za Osnivače, najočitiji razlog zašto sloboda ovisi o vjeri u Boga bio je taj što je ljudi ne mogu s pravom oduzeti samo ako se Bog smatra izvorom te slobode. Ako su ljudi izvori slobode, ljudi je mogu s pravom i oduzeti. To je upravo ono što se događa danas. Slobodu prvenstveno uništavaju oni koji se gnušaju ideje da sloboda dolazi od Boga.

Pravilo da kraj religije znači kraj slobode ne znači da sekularizam ne bi bila dobrodošla zamjena za totalitarne teokracije poput Irana. Ali u konačnici bi i taj, sekularni Iran, doveo do tiranije. Gdje god je Bog odvojen od slobode, sloboda naposljetku vene. Kad je kršćanstvo umrlo u Europi, zamijenili su ga fašizam, nacizam i komunizam.

Sloboda je od središnje važnosti Bibliji. To je osobito očigledno u Americi, koja je sve do sad svoju neusporedivu predanost slobodi povezivala s Bogom i Biblijom. Ali sloboda je od perifernog značaja ljevičarstvu. To je razlog zašto je sloboda u Americi ugrožena kao nikada prije: Temelji na kojima počiva sloboda — Bog, Biblija, judeo-kršćanske vrijednosti — ugroženi su kao nikada prije.

Svaki američki novčić nosi dva natpisa: “U Boga vjerujemo” i “Sloboda”. Svaka generacija Amerikanaca do 1960-ih godina shvaćala je zašto. Kod većine Amerikanaca danas, uključujući sekularne konzervativce, to više nije slučaj.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.