BREGGIN: Ubijanje pacijenata kako bi jeftini lijekovi ispali loši

Ovo poglavlje započinjemo citatom jednog od najistaknutijih znanstvenika na svijetu na području COVID-19:

Dr. McCullough je svjedočio pod prisegom da je učinkovito liječio sve svoje rizične COVID-19 pacijente kod kuće sa suosjećanjem kako bi postigao ciljeve smanjenja intenziteta i trajanja simptoma, hospitalizacije i smrti. Tijekom krize, izravno je liječio i savjetovao na stotine slučajeva diljem svijeta. Puni utjecaj dr. McCullougha na svijet nikad neće biti poznat; međutim, on je, zajedno sa Zevom Zelenkom, možda spasio milijune ljudskih života.

POKUŠAJ ZAUSTAVLJANJA LIJEKA ZA SPAŠAVANJE ŽIVOTA

Istraživačka i znanstvena zajednica, u službi farmaceutske industrije i globalnih predatora, provodila je jednu studiju za drugom u kojoj su COVID-19 pacijentima davali toksične, pa čak i smrtonosne doze klorokina i hidroksiklorokina. Često su koristili stariji lijek, klorokin, dok je hidroksiklorokin “manje toksični metabolit klorokina”.

Kako bi dodatno diskreditirali ove dobre lijekove, često su ih davali pacijentima na samrti, iako je njihova dokazano učinkovita upotreba u vidu profilaksa ili u ranoj fazi liječenja virusnih bolesti, uključujući COVID-19. Ukratko, liječnici su ubijali pacijente kako bi diskreditirali hidroksiklorokin, a medicinski/znanstveni establišment ih je uzdizao i objavljivao njihove članke i mišljenja. Ovo je toliko zastrašujuća optužba da ćemo ispitati i navesti primjere.

Nažalost, stariji, jeftiniji i učinkovitiji lijekovi se potiskuju upravo iz razloga što rezultiraju bržim, kućnim izlječenjem, ukidanjem potrebe ili opravdanja za Odobrenjem za hitnu upotrebu (EUA) i požurivanjem cjepiva na tržište. EUA ovlašćuje vladine agencije da vrtoglavom brzinom proguraju nove lijekove i cjepiva bez redovnog odobrenja FDA-a (američka Agencija za hranu i lijekove) i uz ogromnu financijsku pomoć farmaceutskim kompanijama — ali samo ako ne postoje drugi dostupni sigurni i učinkoviti tretmani.

MEGADOZA ILI MASIVNO UBOJSTVO

Toliko nas je raspalila jedna od smrtonosnih studija o predoziranju da smo naše izvješće nazvali “Istraživačka studija — Ili megadozno masovno ubojstvo”. Bili smo među prvima koji su objavili ovu užasnu medicinsku izdaju, ali nikad nismo očekivali odgovor koji je studija o predoziranju dobila od establišmenta.

Brazilski autori studije zacijelo su znali da hodaju po trusnom području namjerno uzrokujući smrtne slučajeve. Dolazeći iz siromašnih dijelova zemlje, možda su smatrali da se mogu izvući žrtvujući svoje pacijente bez lokalne odmazde. Oni su jednostavno pacijentima davali smrtonosne doze klorokina kako bi dokazali da su lijek i njegov derivat, hidroksiklorokin, preopasni za liječenje COVID-19.

Ugledni izvori, poput svih nedavnih izdanja klasičnog udžbenika Goodman & Gilman’s Farmakološka osnova terapije (2011., str. 1405), navode isto osnovno zapažanje o izvanrednoj sigurnosti klorokina, kao i njegovog još sigurnijeg derivata hidroksiklorokina:

Brazilska studija koristila je enormne, ponovljene doze klorokina: 1200 mg dnevno tijekom deset dana. Ova doza je toliko velika da autori nisu bili u stanju citirati niti jednu drugu kliničku studiju koja bi se približila ovom megadoznom rasponu, uz iznimku jedne studije u kojoj je hidroksiklorokin davan u pokušaju suzbijanja raka.

Potencijalno smrtonosna pojedinačna doza klorokina počinje od 30 mg/kg za pacijenta od 40 kilograma. Budući da su pacijenti u ovoj studiji bili krajnje bolesni, mnogi su imali komorbiditete, a neki su bili stariji, stoga je vjerojatnost da su neki vjerojatno bili ispod 40 kilograma. Pacijent od 40 kilograma kojemu je dano 1200 mg hidroksiklorokina već je u rasponu smrtonosne doze od 30 mg/kg. Doista, pacijent s normalnom težinom, ali s ozbiljnim komorbiditetima, također bi bio unutar raspona smrtonosne doze.

Nadalje, ta potencijalno smrtonosna doza, kako je opisano u Goodman & Gilmanovom udžbeniku, izračunava se na temelju jednokratnog unošenja 1200 mg. Brazilskim pacijentima je ta potencijalno smrtonosna doza davana deset uzastopnih dana!

Osim toga, potencijalno smrtonosni raspon doza izračunat je za ljude koji su prilično dobrog zdravlja, dok su svi pacijenti u brazilskoj studiji bili krajnje bolesni od COVID-19, neki su bili stariji, a mnogi su imali komorbiditete, uključujući bolesti srca. Smrtonosna doza za njih bila bi znatno ispod 30 mg/kg. S obzirom na njihovo fizičko stanje i slabosti, svi pacijenti u ovoj studiji bili su u opasnosti od smrti od megadoza klorokina koje su im davali deset uzastopnih dana.

Osim svih ovih razmatranja, ove doze u razdoblju od deset dana veće su nego što se uopće čine. Klorokin ima izrazito dugi poluvijek, mjeren u danima i tjednima, a ne satima. Također postoje dokazi da se poluvijek povećava s dozom.

Sveukupno, to znači da bi se u deset dana visoke doze akumulirale u sve većim koncentracijama koje bi postojale i nakon završetka tretmana lijekovima — što bi dovelo do povećanja koncentracije u krvi i još veće smrtnosti. Ova medicinska studija bila je ubojita.

Mnogi od pacijenata vjerojatno su bili previše bolesni da bi pravilno metabolizirali ili razgradili lijek, povećavajući učinak doze kroz njegovu povećanu koncentraciju u krvi, a time i pojačavajući njegovu smrtnost. Još gore, pacijenti su već bili na pragu smrti u “jedinicama intenzivne njege” za “liječenje teških pacijenata s COVID-19”. Oni su bili opisani kao “kritično bolesni” (str. 1). Neki su bili “bez svijesti”, prema predobjavljenoj verziji.

Uopće ne čudi što je umrlo 39% pacijenata. Umrlo je šesnaest od 41 pacijenta. Bilo bi još gore da odbor za nadzor nije intervenirao kako bi zaustavio to ludilo. Bila je potrebna intervencija neovisne skupine za praćenje kako bi se spriječio daljnji pokolj istraživača. U svojoj konačnoj verziji rada, autori su na popis autora stavili neovisnu skupinu za nadzor, vjerojatno kako bi lažno tvrdili da su oni sami, autori, prekinuli studiju, dok to nije bio slučaj.

Što se dogodilo kad su New York Times i Američko medicinsko udruženje (AMA) dobili predobjavljenu verziju ove nemarne i ubojite studije? Jesu li pozvali na građansku ili kaznenu istragu?

Evo kako je studija dočekana. Objavljena je u predobjavljenom izdanju na internetu 11. travnja 2020. godine. Globalistički New York Times je bio toliko sretan što je mogao napasti lijek predsjednika Trumpa da je 12. travnja, dan nakon što se predobjavljeno izvješće pojavilo na internetu, objavio veliku priču kako bi reklamirao brazilsku studiju. Članak je potom žurno objavio časopis Američkog medicinskog udruženja (JAMA) na svojoj web stranici JAMA Network Open. Časopis je čak davao online priznanje za Kontinuiranu edukaciju o lijekovima (CME) liječnicima koji su ga pročitali.

Ni JAMA ni New York Times nisu dali bilo kakvu naznaku da su liječnici učinili nešto loše, poput ubijanja svojih pacijenata prevelikim dozama. Umjesto toga, New York Times i JAMA, u ime svojih pohlepnih globalnih gospodara, pohvalili su studiju jer je pokazala koliko je hidroksiklorokin zapravo opasan.

Do danas je ova studija u uglednom časopisu AMA-e vjerojatno najviše pridonijela tome da mnogi liječnici rade grimasu kad pacijent zatraži hidroksiklorokin. Njihova dva najcjenjenija izvora informacija, JAMA i NYT, pogrešno su ih naučila da jedan od najsigurnijih lijekova na svijetu zapravo ubija pacijente.

Istodobno, 24. travnja 2020. godine, FDA je pojačao napad na hidroksiklorokin, ograničivši njegovu uporabu na bolnice. Naposljetku je agencija rekla liječnicima da ga uopće ne koriste. Koordinirana nastojanja poput ovog koji uključuje JAMA-u, NYT i FDA — koja trenutno podižu opskurnu brazilsku studiju na razinu od globalne važnosti — govori o današnjoj moći globalističkih predatora.

Brazilski liječnici su zakuhali ovu studiju ne samo kako bi diskreditirali hidroksiklorokin, kao i predsjednika Trumpa koji ga je ispravno podržao, već su također željeli diskreditirati vlastitog predsjednika Jaira Bolsonara, pristašu predsjednika Trumpa i hidroksiklorokina.

Kad je FDA udružio snage protiv hidroksiklorokina, koristio je lažne studije poput brazilskog primjera kako bi lijek proglasio preopasnim za kliničku upotrebu — iako su klorokin i hidroksiklorokin među najsigurnijim lijekovima na svijetu s višedesetljetnim iskustvom u liječenju desetaka milijuna pacijenata od malarije, reumatoidnog artritisa, lupusa i drugih tegoba.

Brazilska studija nije bila jedina koja je koristila megadoze klorokina i hidroksiklorokina, doslovno žrtvujući ljudske živote kako bi dokazala da je “narodni lijek” preopasan. Druge studije u Velikoj Britaniji su također naišle na optužbe uglednih znanstvenika zbog korištenja prevelikih doza hidroksiklorokina u svrhu postizanja negativnih rezultata, uključujući prekomjernu stopu smrtnosti.

Isječak iz knjige dr. Petera R Breggina i Ginger Ross Breggin COVID-19 and the Global Predators: We are the Prey.