MOREFIELD: Zagovornici prisilnog cijepljenja su moralna čudovišta

Prošlog tjedna sam na Twitteru kao misaoni eksperiment objavio sljedeću izjavu:

“Osim ako niste 100% sigurni da je cjepivo 100% sigurno za 100% onih koji ga primaju (a niste), nemate NIKAKVO moralno pravo nametati ili prisiljavati ga NIKOME. Zapravo, odlučiti se na to je zao čin.”

Kako bih pojasnio, dodao sam sljedeće:

“Možete ga toplo preporučiti. Možete objasniti zašto mislite da su njegove prednosti vrijedne nedostataka i/ili rizika. Ali ono što ne možete — to jest, ako želite ostati na pravoj strani moralnosti — jest nametnuti negativne posljedice za “pogrešan” izbor. TO je prisila.”

Po gotovo svim standardima, osobito mojem, tweet je prošao iznimno dobro, dosegavši stotine tisuća ljudi i prikupivši stotine reakcija. A naročito je zanimljiva činjenica bila da mu je to uspjelo bez retweetanja bilo kojeg većeg korisnika, barem koliko sam to mogao zaključiti. To posebno znači da je ovo pitanje i gore navedeno razmišljanje snažno odjeknulo kod ljudi koji su dovoljno strastveni prema njemu da na neki način komuniciraju s njim.

Ako imate nekoliko minuta, možete i trebali biste pročitati komentare. Iako se većina slaže sa mnom, oni koji ne govore što trebate znati o trenutačnoj situaciji u vezi tjelesne autonomije i Covid-19 cjepiva u Americi. Bit većine usredotočena je na prividnu pretpostavku da necijepljeni automatski aktivno šire virus na sve oko sebe samo na temelju činjenice da su necijepljeni. “Pravo vašeg zamahivanja šakom završava ondje gdje počinje tuđi nos” ili nešto slično, uobičajeno je išla logika.

Osim što, kao što sve češće vidimo, činjenica je li netko cijepljen ili nije nema nikakve veze s tim da li netko širi ili se zarazi ovim virusom. Da, vjerojatno će vaši simptomi biti manjeg intenziteta i možda ćete imati manje šanse za hospitalizaciju ili smrt — barem nekoliko mjeseci koliko cjepiva zapravo “rade” — ali to nema apsolutno nikakve veze s bilo kim oko vas, koji su svi donijeli vlastite odluke o tome hoće li ili ne uzeti cjepivo. Drugim riječima, ova odluka jest i mora biti osobna i isključivo osobna.

Ali što ako nije? Što ako cjepivo doista sprječava zarazu i širenje Covid-19? Bi li u tome slučaju zagovornici obaveznog cijepljenja imali pravo? Prije nego se dublje pozababimo ovim pitanjem, razmotrite ovaj misaoni eksperiment koji je jedan od korisnika objavio kao odgovor na gore navedeni tweet:

“Otkriveno je da spinalna tekućina domorodačkih muškaraca liječi rak u bilo kojem stadiju. Ali u 1 od 1.000.000 ekstrakcija prouzročit će trenutnu smrt. Zakon koji ih prisiljava na doniranje je nemoralan.”

Njegov zaključak: “Ne možete nikoga moralno prisiliti da preuzme rizik bilo koje razine iz bilo kojeg razloga.”

Doista, teško je raspravljati o bilo čemu od toga iz moralne perspektive. U tom scenariju, mogli bismo zamisliti mnoštvo načina koji poštuju slobodu kako bismo potaknuli “domorodačke muškarce” da doniraju svoju spinalnu tekućinu, kad bi navedena spinalna tekućina doista liječila rak. Čak i u nedostatku poticaja ili novčane naknade, mnogi bi nedvojbeno odlučili donirati za dobrobit čovječanstva. No, mogli bismo i zamisliti tiransku vladu koja nasilno uzima spinalnu tekućinu, narušavajući slobodu i tjelesnu autonomiju tih ljudi i izlažući ih riziku — iako minimalnom — od smrti. Zasigurno, vlada koja poštuje slobodu i štiti prava svojih građana nikad ne bi dopustila potonji scenarij — nešto što bi svatko od nas lako mogao zamisliti na mjestima poput Kine ili Sjeverne Koreje.

Vratimo se ovoj specifičnoj vrsti cjepiva, koja se trenutačno mogu pohvaliti s najstrašnijim profilom nuspojava u modernoj povijesti cjepiva i više povezanih smrtnih slučajeva od svih drugih cjepiva zajedno, da ne spominjemo probleme sa srcem i druge nuspojave koje mijenjaju život. Čak i ako je jedan od milijun umro nakon uzimanja ovog cjepiva (zapravo je MNOGO više od toga), želite li VI biti taj koji će odlučiti koje dijete će ostati bez roditelja ili koji će roditelj morati izgubiti svoje dijete?

Sročio sam svoj tweet na način na koji sam to učinio — zahtijevajući 100-postotnu sigurnost — znajući da je taj broj nemoguće dosegnuti čak i najboljim programom cijepljenja. Doduše, kad bi profil nuspojava bio bolji, kad bi bolest bila strašnija i kad bi cjepiva doista sprječavala prijenos i zarazu, možda bi moralni ljudi mogli opravdati svoje mandate. Ne bih se složio s tim na temelju onoga što sam iznio gore, ali mogao bih razumjeti argument i respektirati one koji ga iznose.

Međutim, kad bi svi ti čimbenici bili prisutni, mandati ne bi bili potrebni niti vjerojatno traženi. Osim onih koji ih medicinski ne mogu primiti, zajedno s onim malim brojem tvrdokornih antivaksera, procijepljenost bi lako bila veća od 90%, više nego dovoljno za stjecanje imuniteta krda, pod pretpostavkom da se imunitet krda može steći cijepljenjem protiv virusa prehlade.

Većina ljudi koji su odlučili ostati necijepljeni — poput mene — to ne čini zato što želimo širiti virus drugima ili smo općenito protiv cijepljenja, već zato što imamo prirodni imunitet i/ili ozbiljna pitanja utemeljena na podacima u vezi ovog konkretnog cjepiva. Moralni argument za izbor, a protiv mandata cjepiva, jasan je kao dan i apsolutan kao što bi svaki argument u korist dobra i protiv zla mogao ikad biti. Ako nalogodavci cijepljenja protiv Covid-a nisu zli ljudi (počinjem vjerovati da većina njih jesu), oni se zasigurno upuštaju u zao čin. Kao takvima, treba im se suprotstavljati korištenjem svih nenasilnih mjera koje su nam na raspolaganju.