PRAGER: Razlike između sekularnog i religioznog — židovskog ili kršćanskog — odgoja

Svatko tko razmišlja o trenutačnom građanskom ratu u Americi dolazi do spoznaje da je to, u velikoj mjeri, rat između religioznih i antireligioznih. Ljevica s dobrim razlogom prezire evanđeoske protestante, tradicionalne katolike i ortodoksne Židove: Oni predstavljaju sve što ljevica mrzi; i dok, naravno, postoje sekularni konzervativci koji se bore protiv ljevice, najveća i najučinkovitija oporba dolazi od konzervativnih kršćana i Židova.

Razlike počinju u djetinjstvu. Većina religiozne djece — osobito one koja pohađaju tradicionalne kršćanske i židovske škole — odgajaju se s drugačijim vrijednostima od većine sekularne djece.

Evo nekoliko primjera:

Broj 1: Religiozni odgoj: Bori se protiv sebe. Sekularni odgoj: Bori se protiv društva.

Pohađao sam ješivu (ortodoksnu židovsku školu, u kojoj sam pola dana učio Bibliju i druge vjerske predmete na hebrejskom, a pola dana sekularne predmete na engleskom) od vrtića do 12. razreda. Rano sam naučio da je najveći problem u životu Dennisa Pragera bio Dennis Prager. U gotovo svim sekularnim i liberalnim religioznim školama, djeca uče da je najveći problem u njihovim životima američko društvo — zapravo, sve osim njih samih.

Što mislite što proizvodi samokritičnije, samokontroliranije i općenito bolje ljudsko biće?

Što mislite što proizvodi ljuće i manje sretno ljudsko biće?

Broj 2: Religiozni odgoj: Učite se mudrosti. Sekularni odgoj: Ne prenosi se ništa od mudrosti.

Nimalo ne sumnjam da većina djece odgojene uz Bibliju i druga židovska i kršćanska djela posjeduje više mudrosti od gotovo bilo kojeg sekularnog profesora ili drugih sekularnih intelektualaca. Da, postoje sekularni pojedinci koji imaju mudrost (židovsko-kršćansko tijelo mudrosti ponekad nastavlja imati utjecaja na generaciju ili dvije), ali ne mogu se sjetiti niti jedne sekularne institucije s mudrošću. Zbog toga su institucije s najmanje mudrosti i koje vjeruju i podučavaju najviše gluposti, sveučilišta — ona su, uostalom, najsekularnije institucije u našem društvu.

Broj 3: Religiozni odgoj: Ljudi u osnovi nisu dobri. Sekularni odgoj: Ljudi su u osnovi dobri.

“Mudrost započinje”, kako uče Psalmi i Poslovice, “sa strahom od Boga”. Drugim riječima, nema Boga, nema mudrosti. Ali postoji još jedan način kako bismo potvrdili kako i gdje započinje mudrost. Mudrost započinje s priznavanjem manjkavosti ljudske prirode. Ili, da se izrazim što je moguće jasnije, ne možete biti mudri ako mislite da su ljudi u osnovi dobri. Možete biti draga, ljubazna i dobronamjerna osoba ako vjerujete da su ljudi u osnovi dobri, ali ne možete biti mudri. Doista, vjerojatnije je da ćete biti naivna budala.

Vjerovanje da su ljudi u osnovi dobri, vjerovanje koje ni judaizam ni kršćanstvo nikad nisu držali, glavna je prepreka stvaranju dobrog društva. Kao prvo, roditelji koji to vjeruju neće disciplinirati svoju djecu onoliko koliko je to potrebno. Oni će pretpostaviti, kao što je to slučaj s tri posljednje generacije američkih roditelja, da je ljubav sve što je djetetu potrebno. Drugo, ljudi koji vjeruju da je ljudska priroda dobra daleko su manje skloni kažnjavanju zločinaca jer će za ubojstvo, krađu, silovanje i druga zla okriviti ekonomske okolnosti, roditelje i društvo — bilo što osim neuspjeha zločinca da kontrolira svoju manjkavu prirodu.

Broj 4: Religiozni odgoj: Sveti dani. Sekularni odgoj: Nema svetih dana.

Religiozna djeca slave svete dane — sabat svaki tjedan i druge svete dane u svojim vjerskim kalendarima. Redovito vrijeme posvećeno Transcendentnom ima velikog utjecaja na razvoj djeteta. Sekularno dijete ima sekularne blagdane, ali oni malo znače većini američkih mladih ljudi. Četvrti srpanj je slobodan dan uz roštilj. Besmislena Noć vještica postala je važnija od smislenog Božića. Dan predsjednika ne znači ništa. A Dan zahvalnosti se sve više proglašava Danom genocida nad domorodačkim narodima.

Broj 5: Religiozni odgoj: Prijatelji plus zajednica. Sekularni odgoj: Prijatelji, ali bez zajednice.

Usamljenost je veća pandemija u modernom svijetu od COVID-19, takvih razmjera da Velika Britanija sad ima ministra za usamljenost koji će se pokušati boriti s tim problemom.

To je, u velikoj mjeri, još jedna posljedica sekularizma. Religiozna židovska i kršćanska (uključujući mormonsku) djeca odrastaju uz obilje prijatelja i čitavu vjersku zajednicu zahvaljujući vjerskoj školi i svojoj sinagogi ili crkvi. Što je ekvivalent crkve, sinagoge i religijske škole u sekularnom svijetu? Osim sporta (koji je, ionako, dostupan samo nekolicini mladih ljudi koji igraju u timu), ne postoji niti jedan.

Broj 6: Religiozni odgoj: Obaveza poštivanja roditelja. Sekularni odgoj: Nema takve obveze.

Religiozna židovska i kršćanska djeca uče Deset zapovijedi, od kojih je jedna “Poštuj svoga oca i majku”. Podrazumijeva se da mnoga sekularna djeca poštuju svoje roditelje, ali to čine samo ako žele. Religioznoj djeci se govori da poštuju svoje roditelje željeli to oni ili ne — što je važno jer vrlo malo djece želi izraziti poštovanje svojoj majci i ocu.

U Americi postoji još jedna pandemija — ona odrasle djece koja su odlučila nikad ne razgovarati s jednim ili oba roditelja. Kladio bih se za ozbiljnu svotu novca da su vrlo malo te djece religiozni Židovi ili kršćani.

Ima još puno stvari koje razlikuju religiozni i sekularni odgoj. Ali jedno se ističe: Religiozna djeca su općenito sretnija.

Je li jedan odgoj bolji od drugog? Vi odlučite.

Dennis Prager je američki radijski voditelj i publicist te jedan od istaknutih predstavnika američkih konzervativnih intelektualnih krugova početkom 21. stoljeća. Najpoznatiji je po pokretanju obrazovne zaklade “Prager University”, koja u petominutnim videozapisima proučava i razjašnjava brojna politička, povijesna i ekonomska pitanja s konzervativnog gledišta.