O’NEILL: Nepodnošljiva samodopadnost Netflix elita

Ne gledaj gore (Don’t Look Up) je najmanje suptilna alegorija modernih vremena. To je malj metafore. To je najtuplja prispodoba koja se probija iz televizijskih ekrana i tableta diljem svijeta i vrišti gledateljima: “Ovo je film o kometu, ali je U STVARI O KLIMATSKIM PROMJENAMA”. A oni stvarno i vrište, osobito Leonardo DiCaprio, koji glumi pametnog, seksi znanstvenika dr. Randalla Mindyja koji, za razliku od dentalno poremećenih seljačina koje na njegovu žalost mora nazivati svojim sugrađanima, zna da je komet stvaran i da će doista udariti u Zemlju. Siroti Mindy je konstantno apoplektičan zbog hirovitog, tupog čovječanstva te u jednom trenutku zaurla: “SVI ĆETE VI JE*ENO UMRIJETI.” Leo, i sam zeleni fanatik, prilično razigrano izgovara ove riječi, očigledno uživajući u ovom ludom, moralno infantilnom scenariju koji daje oduška njegovim apokaliptičkim eko-uvjerenjima. Sljedeći put kad gledate Povratnika, vjerojatno ćete navijati za medvjeda.

Teško je opisati apsurdnost Ne gledaj gore. 145-minutno predavanje Adama McKaya prerušeno u film može se pronaći na Netflixu (a gdje drugdje?). Govori o dvoje nižerazrednih astronoma — Mindyju i njegovoj pankerskoj kandidatkinji za doktorat Kate Dibiasky (Jennifer Lawrence) — koji uočavaju komet koji juri prema našem velikom glupom planetu. Oni pokušavaju upozoriti čovječanstvo, ali bez previše uspjeha. Predsjednica Sjedinjenih Država — Meryl Streep u ulozi ženskog Trumpa — previše je zauzeta razmišljanjem o predstojećim izborima za Kongres i medijskom otkriću da je svojedobno poslala fotografiju svoje vagine svom kandidatu za Vrhovni sud kako bi brinula o nečem toliko beznačajnom kao što je izumiranje sveg života na Zemlji. Pričekajmo, veli ona. Poduzetnici se pitaju je li dolazak kometa možda dobra stvar. Zamislite sve te minerale koje će sadržavati! Zamislite koliko bi samo mobilnih uređaja mogli napraviti! Zli, pohlepni kapitalisti? Vrlo originalno. Što se tiče plebejaca: oni su daleko više zabrinuti za tračeve slavnih osoba i zarađivanje za život — kako vulgarno! — nego za izumiranje čovječanstva.

I stvarno je toliko nesuptilno. Izgleda kao da je netko posegnuo u glavu friško politiziranog 16-godišnjeg TikTokera i sadržaj njegove glave pretvorio u film. Otvaranje očiju neuke gomile zadatak je Stručnjaka (Mindy) i Cool osobe (Dibiasky). To su u očima Netflix elita heroji našeg doba — ljudi s poslijediplomskim studijima i smiješno obojenom kosom. Lawrence u ulozi Dibiasky nosi jarko crvenu obojenu kosu — kako bi je razlikovali od milijarde normieja koje boli briga za komet koji će ih izbrisati s lica Zemlje — i odlazi na TV plakati i naricati o uništenju planeta, kao što je to nedavno učinio George Monbiot. Jedna dobra rečenica je kad predsjednica Streep kaže da bi Dibiasky trebali češće koristiti u medijima jer će se povezati s “nezadovoljnom mladeži i mentalno bolesnima”. Svaki put kad su likovi DiCaprija i Lawrence na ekranu, osjećao sam se kao da se pomalo pretvaram u Betjemana. “Dođi, ti prijateljski kometu…” Bit će slatko olakšanje kad oni umru. (Dajte, ovo se ne računa kao spoiler — već znate da ovo sranje neće imati sretan završetak.)

Čitava dva i pol dana, ili sati, ili bilo čega, koliko traje ovaj film, osjećate kako vas scenaristi Adam McKay i David Sirota bodu u rebra i govore: “Zapravo se radi o klimatskim promjenama! Vidite li? Da, vidimo! Kužimo — komet su klimatske promjene, političari koji govore ‘Ne gledaj gore’ su poricatelji istih, a znanstvenici koji govore ‘Sranje, svi ćemo umrijeti’ su herojski aktivisti klimatskih promjena, Bla, bla, bla, kako bi Greta znala reći. Naravno da je upravo taj element filma — njegova destilacija problema klimatskih promjena u moralno reduktivnu komičnu bajku — ono što je zapalilo mnoge kritičare. Oni vole ovakve gluposti. I fakat je glupost. Upravo je nesuptilna eko-poruka Ne gledaj gore najbesmislenija stvar od svega.

Njezinu pogrešnost ne možemo prenaglasiti. Ozbiljno, na kojem planetu žive Netflixovi rukovoditelji i scenaristi ako misle da znanstvenici koji upozoravaju na smak svijeta riskiraju progon političkog establišmenta? I Mindyja i Dibiasky progoni CIA i prisiljava “izvan mreže” zbog njihovih upozorenja o Sudnjem danu. LOL. CIA je super-zelena, vi glupani. Ona voli apokaliptična sranja. Tko može zaboraviti prošlogodišnji članak New York Timesa koji je hvalio CIA-u zbog njezinog “ispitivanja okoliša”, zbog “špijuniranja za planetu Zemlju”? Priznajem, malo se razlikuje od uobičajenog planiranja atentata na neposlušne strane državnike. U stvarnom svijetu, daleko od kalifornijskog mjehurića u kojem žive Netflixove elite, znanstvenici koji sumnjaju u ideju da će nas klimatske promjene uskoro dovesti do Sudnjeg dana su ti koji se proganjaju, deplatformiraju, cenzuriraju. Ovaj blesavi film je čista suprotnost istini.

A onda je tu i klasizam. Klasizam doista nije prejaka riječ za to. Ne gledaj gore prožet je elitističkim prezirom prema masama. Predsjednica Streep podiže idiokraciju crvenih kapa na novu razinu. Kad Dibiasky neposredno prije dana izumiranja posjeti svoje roditelje, oni joj kažu kako su optimistični u vezi nadanja poslovnog svijeta da bi komet mogao biti razbijen i iskorišten za rudarenje minerala. “Tvoj otac i ja smo za radna mjesta koja će komet pružiti”, kaže njezina majka iz radničke klase, a uloga publike u tom trenutku je vrlo, vrlo jasna — trebali bi ismijati, izrugivati, oplakivati postojanje takvih šupljoglavih stvorenja koja se više brinu o svojim plaćama na kraju mjeseca nego o smaku svijeta koji zabrinjava pametne glavice bogatih kalifornijskih filmaša. Ako je Streep imitacija Trumpa, ti su likovi karikature glasača iz Pojasa hrđe koji žele dobra, poštena radna mjesta u rudarenju, proizvodnji i transportu. Jonah Hill glumi uobraženog sina predsjednice (Hill je jasno najbolja stvar u filmu, jednako smiješan koliko je i zabavan) i u jednom trenutku otvoreno govori o uspješnoj koaliciji glupih koju je stvorio od “radničke klase i cool bogatih”.

Slogan manipulativnih trumpističkih elita koje ispiru mozak neukom mnoštvu je doslovno “Ne gledaj gore”. Oni su ga isprintali na kape i majice. Oni govore “Ne gledaj gore” i radnička klasa poslušno odbija podignuti svoj pogled. Što znati da ne vide komet čak ni kad je blizu. Ne izmišljam ovo. McKay i Sirota vas ponovno bodu u rebra: “Obični ljudi su glupi k’o noć — vidite li?” Momci, vidimo. Postoji scena u kojoj jedan od robota iz radničke klase odluči, konačno, dignuti pogled i, gle, spazi komet. “Lagali su nam”, kaže on. Bože, kad bih samo mogao vidjeti bilješke kastinga za ovaj bitan lik. Mora biti debeo. Mora izgledati dobro s fudbalerkom. Mora također zvučati glup k’o ku*ac. Snobizam ovog filma jednako je nesuptilan kao i njegove metafore. Šamaraju vas njime od početka do kraja. Osjećate se jednostavno depresivno nakon dvije i pol godine. Ili sati. Koliko god već traje ova stvar.

Ne gledaj gore sažima nepodnošljivu samodopadnost Netflix elita, onih kulturnih pokretača i moćnika na Zapadnoj i Istočnoj obali koji “podizanje svijesti” malih ljudi smatraju svojom odgovornošću. Tvorci ovog filma doista su uvjereni da su oni hrabri proroci koji riskiraju progone CIA-e i samog kapitalizma zbog svog bezobzirnog propagiranja Istine, dok su u stvarnosti oni sami nova korporativna elita s izuzetnim utjecajem na javni život u 21. stoljeću. Ovih dana problem nije “poricanje” — već katastrofizam, gledanje na sve, osobito na klimatske promjene, kao na nesreću koju je naša hubristička vrsta nanijela sama sebi. To je trenutačno konsenzusno mišljenje elita, dok je, nimalo iznenađujuće, Netflix, kulturno utjelovljenje novih elita, prožet ovom dekadentnom, neumjerenom histerijom Kraja svijeta. Ozbiljno, nisam valjda jedina osoba koja je više navijala za skorojeviće iz radničke klase koji su skandirali “Ne gledaj gore” nego za DiCapriovog kreštavog, samozadovoljnog proroka propasti.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.