O’NEILL: Roditeljska pobuna protiv budne indoktrinacije

Nešto stvarno ne valja u našim školama. Svaki novi dan donosi nam izvješća o nekakvim ideološkim ludostima koja se nameću djeci. Samo prošli tjedan mogli smo čuti o planovima u Walesu da djecu u dobi od tri godine uče o seksualnoj privlačnosti i rodnom identitetu. Čuli smo da se odjel za obrazovanje u australskom Sjevernom Teritoriju naglas pita trebaju li škole odbaciti opresivne fraze poput “dječaka i djevojčica” kako ne bi uvrijedili djecu koja možda “dovode u pitanje svoj rodni identitet”. Čuli smo za školu u Južnoj Karolini koja je planirala razdvojiti djecu po rasnim osnovama kako bi ih vanjski govornik mogao savjetovati o tome “kako se nositi s učenicima u pretežno bijeloj školi”. Super, rasna segregacija se vratila.

Diljem Anglosfere, škole su postale žarišta budne indoktrinacije. Djeca više nisu samo izložena “Tri-R” — odnosno čitanju, pisanju i aritmetici (reading, writing, ’rithmetic) — već čitavoj abecednoj juhi politike identiteta, rodne ideologije i neorasnog razmišljanja. U Denveru postoji škola koja djecu vrtićkog uzrasta i učenike prvog razreda — petogodišnjake i šestogodišnjake — želi podučavati o rasi i spolu. Organizirala je “Black Lives Matter u Školskom tjednu akcije” gdje su, između ostalog, djeca podučavana o “trans-antagonističkom nasilju”. Znaju li ona uopće što “antagonistički” znači? Također postoji srednja škola Nonsuch u engleskom Surreyju, čiji su učenici, očito uz odobrenje njihovih učitelja, nudili savjete rodno zbunjenim djevojčicama u dobi od 11 godina kako vezati svoje grudi za taj “ravniji, muževniji izgled”. Što je sljedeće, vezanje stopala na satovima tjelesnog? Nije ni čudo što se danas u Velikoj Britaniji jedan od 15 učenika identificira kao trans ili nebinarni.

Učenici prvog razreda u New Jerseyju dobili su 30-minutne lekcije pod nazivom “Roza, plavo i ljubičasto” u kojima ih podučavaju o “rodu, rodnom identitetu i stereotipima u rodnim ulogama”. U britanskim školama navodno “obiluje” podučavanje o “bijeloj privilegiji”, kao da je to neosporna činjenica. Jedna je britanska škola podijelila “Vodič za pojmove socijalne pravde prilagođen djeci”. Druga je navodno svojim bijelim učenicima rekla da su “privilegirani jer su bijeli”. I zanemarite prosvjede američke liberalne elite koja inzistira da se kritička rasna teorija ne podučava u američkim školama. Naravno da se komplicirana akademska teorija CRT-a ne podučava, već njezina osnovna načela. Kao što stoji u jednom izvješću, sad je prilično uobičajeno da američke škole podučavaju o “sustavnom rasizmu, bijeloj privilegiji, bijeloj krhkosti i predatorskoj bijeloj mašti”. Bijeli ljudi loši, crni ljudi žrtve — takvo je prostodušno, hiperpolitizirano obrazovanje recept za društvene razmirice između onih koji još uvijek nisu dosegli odraslu dob.

Novi oblik indoktrinacije se naočigled širi školskim sustavima. Ona je postala najvidljivija — i najuznemirujuća — u TikTok videozapisima uglavnom američkih učitelja u kojima se hvale kako educiraju svoje učenike o nebinarizmu, o tome kako je ljigavo dati zakletvu vjernosti, o problemu liječnika koji “pogađaju” spol novorođene djece samo na temelju njihovih genitalija kad je ono što bismo trebali raditi zapravo čekati dok ljudi ne postanu dovoljno stari kako bi iz rodnog kataloga odabrali jedan od 72 spola — ili ih je sad i više? Izlaganje ovih TikTok videozapisa učitelja koji uživaju u svojoj moći guranja pod nos izrazito ekscentričnih ideoloških uvjerenja sljedećoj generaciji izazvalo je buru u establišmentskim medijima, koji bi nesumnjivo više voljeli da buđenje obrazovanja ostane njihova mala tajna.

Ciljanje na djecu s vrlo neprikladnim, navodno budnim uvjerenjima doseglo je svoju najnižu točku u određenom izvannastavnom “obrazovanju” koje je posljednjih nekoliko tjedana razotkriveno. U Sjedinjenim Državama postoji Seksi ljetni kamp za tinejdžere, koji navodno podučava o seksualnom oslobađanju, rodnom istraživanju, BDSM-u, kako biti seksualni radnik (!) i “samoupravljanim pobačajima”. Prijavite svoje 16-godišnje dijete! U Velikoj Britaniji podigla se velika bura oko Obiteljske seksualne priredbe, navodno obrazovne kazališne stvari koja se trebala održati u Norfolk i Norwich festivalu u svibnju. Njihov cilj bio je naučiti djecu od samo pet godina o “tijelima, spolu i odnosima” i rekli su da će prikazivati punu frontalnu golotinju. Njihova web stranica poticala je djecu da googlaju masturbirajuće životinje, kako bi mogli vidjeti koliko je masturbacija prirodna. Traženje “drkajućih životinja”? Što bi ipak moglo poći po zlu?

Odrasle osobe koje se skidaju gole pred djecom i govore o masturbirajućim psima očigledno predstavljaju krajnji rub savijanja obrazovanja na “seks-pozitivu” i druge rodne ideologije. A opet se također čini i kao sumorno logični zaključak. Ako je u redu učiti malu djecu da je rod fluidan i da je seksualna privlačnost cool i da bi djevojčice u pubertetu koje misle da su zapravo dječaci trebale bolno vezati svoje grudi u metre restriktivne tkanine, zašto onda ne biste imali nekog golog lika na pozornici koji maloj djeci u publici govori o tijelima i osjećajima? Sve je otišlo predaleko, zar ne? Mnogi ljudi sad imaju vrlo snažan osjećaj da su djeca izložena stvarima kojima vjerojatno ne bi trebala biti izložena, od informacija o spolu neprikladnima za njihovu dob do otvoreno zbunjujućeg komentara o rodnoj fluidnosti i opasno razdornih ideja o bijeloj privilegiji, crnom stradalništvu te općoj rasnoj napetosti. Zbog čega — napokon — imamo sve veću pobunu roditelja protiv sve ove budne indoktrinacije.

Od Floride do Walesa, Južne Karoline i Sjeverne Australije, roditelji se okupljaju kako bi rekli: “Dosta.” Nedavne vijesti o planovima velške vlade da djecu od pet godina podučavaju o spolu i rodu podigle su mnoge roditelje na noge. Roditelji su se žalili da ne mogu “tražiti informacije” o onome što se podučava ili “tražiti da njihovo dijete ne sudjeluje [na satu]”. Stoga roditelji pokreću sudski postupak, tužeći velšku vladu zbog njihovog plana za uvođenje obavezne nastave o spolu i rodu. U SAD-u, skupina pod nazivom Roditelji u obrani obrazovanja, grassroots, neprofitna organizacija, ima za cilj povratiti obrazovanje od “aktivista koji promiču štetne agende”. Ona se zalaže za “nepolitičko obrazovanje naše djece”, što je u potpunosti razuman zahtjev. I naravno da su izbori u Virginiji krajem prošle godine, na kojima je pobijedio republikanac Glenn Youngkin, u velikoj mjeri bili potaknuti bijesom roditelja zbog budnog socijalnog inženjeringa u školama. Youngkin je privukao glasove mnogih majki i očeva sa svojom izjavom da “politička indoktrinacije nema mjesta u našim učionicama”.

Političar koji je najstručnije dao glas roditeljskom nezadovoljstvu probuđenom budnom indoktrinacijom je Ron DeSantis, republikanski guverner Floride. Njegov Zakon 1557 — kojem su njegovi protivnici melodramatično nadjenuli ime “Nemoj reći gay” zakon — propisuje da u školama na Floridi ne bi trebalo postojati “osposobljavanje u učionici” o pitanjima “seksualne orijentacije ili rodnog identiteta” za djecu mlađu od 10 godina. Najnoviji potez DeSantisa je potpisivanje “Zakona o zaustavljanju budnosti” (službeno Zakon 7), koji ograničava način na koji se rasna pitanja podučavaju na sveučilištima i fakultetima. Prilikom predstavljanja zakona bio je okružen pristašama koji su držali plakate na kojima je pisalo “Sloboda od indoktrinacije” i “Stop budnosti”. Štogod mislili o DeSantisu, nema nikakve sumnje da je sasvim opravdano pretpostavio da će obrazovanje i njegova transformacija u oruđe moralnog i društvenog reinženjeringa od strane budnih elita uskoro postati jedna od glavnih tema američkog javnog života. Tko će se iznenaditi ako se DeSantis kandidira za predsjednika 2024. godine i vodi svoju kampanju na upravo tim pitanjima spašavanja škola i, šire, Amerike od novih indoktrinacija?

Pobuna protiv buđenja obrazovanja nije bez svojih problema. Na primjer, zakonska zabrana podučavanja CRT-a u školama i fakultetima nalikuje autoritarnom rješenju. I dok se svi možemo složiti da je pogrešno podučavati petogodišnjake da mogu birati svoj rod ili ih poticati da googlaju masturbirajuće životinje, svakako bismo trebali priznati da u određenoj dobi — od 11 godina nadalje — seksualno obrazovanje može igrati važnu ulogu u učenju mlade osobe. Stoga nemojmo zgaziti sve što se čini “budnim”. A opet, roditeljski gnjev zbog politizacije obrazovanja je stvaran i prikladan te bi mogao postati vrlo dinamična sila u političkom životu Anglosfere. Roditelji znaju što se ovdje događa — elite zaobilaze suverenitet obitelji i nagovaraju djecu na ekscentrične i štetne načine razmišljanja koje većina običnih ljudi, uključujući njihove obitelji, ne odobrava. To je antidemokratski, autoritarno i protiv duha obrazovanja, koji bi trebao biti usmjeren na učenje i razumijevanje, a ne na ciničan socijalni inženjering. Svaka čast na roditeljskoj revoluciji.

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.