HUNTER: Muškarci nikad neće biti žene u sportu niti bilo gdje drugdje

Ne događa se često da osoba koja je u središtu kontroverze ostaje šutjeti. U većini slučajeva to bi bilo daleko bolje od suprotnog, ali privlačnost medijske pažnje i uvjerenje da će, ako samo ispričaju svoju stranu priče, svi razumjeti i da će čitava stvar biti ostavljena po strani, jednostavno je previše snažna. Najnoviji primjer toga je plivač(ica) Lia Thomas, “trans žena” ili muškarac koji se pretvara da je žena koji je ove godine oborio sve vrste rekorda plivajući protiv studentica.

Muškarci su snažniji i brži od žena. To je važno iznijeti na početku. Nije svaki muškarac brži od svake žene, ali u prosjeku između njih nema nikakvih dvojbi — na primjer, ženski svjetski rekord u trčanju na 100 metara ne bi bio dovoljan za ulazak u 2. rundu natjecanja na Olimpijskim igrama u muškoj konkurenciji (10.49 naspram 10.21 2020. godine). Samo glupi ljudi i lažljivci bi tvrdili drugačije.

Kad već govorimo o glupim ljudima, sad vidim zašto je Lia Thomas šutjela do ovog trenutka, lik je glup. Umjesto da prizna realnost (ili čak mogućnost) da njegovo tijelo ne samo da trenutačno proizvodi testosteron (manje nego prije, ali je još uvijek tu), već i utjecaj prethodna dva desetljeća testosterona koja su mu pomogla u stvaranju njegovog fizičkog bića do točke u kojoj mu to daje prednost, on tvrdi da je sad sretan. Da, stvarno.

Gledajte, ja nikome ne zamjeram njihovu sreću i ne želim vidjeti da su ljudi općenito jadni, iako postoje iznimke. Lia Thomas nije jedna od njih. Nadam se da je sretan, stvarno. Ali to ga ne čini pametnim niti je ispravno to što se natječe protiv žena.

Na pitanje kako da to je Thomas, koji nije bio ni blizu uspjeha kao plivač, uspio postati jedan od najboljih “ženskih” plivača u zemlji, Lia je izvukla jedan od najglupljih odgovora ikad. “Postoji mnogo čimbenika koji utječu na utrku i koliko dobro radite, a najveća promjena za mene je to što sam sretna, a na drugoj godini, kad sam imala najbolja vremena u natjecanju s muškarcima, bila sam jadna”, rekao je Thomas. “Dakle, to mi je nevjerojatno olakšanje i omogućuje mi da uložim sve od sebe u treninge i utrke.”

U sportu mnogo ljudi sami sebi govore laži. “Mogao sam dobiti stipendiju za igranje na koledžu da sam imao bolje ocjene” ili “mogao sam biti na draftu na nisam ozlijedio lakat”. Ponekad je to istina, ali to su najčešće priče koje govorimo sami sebi kako bismo se osjećali bolje — na kraju krajeva, svaki je heroj svoje priče.

To je ono što Thomas pokušava ovdje. “Will Thomas je bio gubitnik kao plivač jer je bio nesretan, zapravo jadan, jer se još nije pomirio sa ‘svojom istinom’ da je zapravo ona.”

OK, u redu. Iskreno, ne zanima me laži koje Thomas ili bilo tko drugi govori sebi kako bi prebrodili dan. Ali ako je samo biti sretan čimbenik koji stvara razliku, x-faktor koji nekome omogućava da više trenira i postiže bolje rezultate, to na neki način ignorira neke sjajne nastupe ljudi u trenucima tragedija ili neke jadne ljude koji su bili nevjerojatno uspješni na natjecanjima.

Međutim, najvažnija je činjenica to što se Thomas nije nastavio natjecati protiv muškaraca, već se promijenio kako bi se natjecao protiv žena. U NCAA pravilima ne postoji ništa što ženi uskraćuje mogućnost natjecanja protiv muškaraca. Biološka stvarnost stvorila je dva odvojena sporta. Ako je Thomasa njegova sreća što je postao trans oslobodila da bolje trenira, trebao je ostati natjecati se s muškarcima jer bi dominirao, zar ne?

Niti jedna žena se ne natječe s muškarcima u sportu, osim u slučaju marketinškog trika, jer su muškarci u prosjeku snažniji i brži. Will Thomas je snažniji i brži od plivačica, ali nije ni blizu najboljih kao plivač.

“Trans ljudi ne rade tranziciju radi sporta. Mi radimo tranziciju da budemo sretni i autentični i svoje pravo ja. Tranzicija radi dobivanja prednosti nije nešto što ikad utječe na naše odluke.” Vjerujem u to. Bila bi potrebna posebna vrsta ludosti kako biste kemijski izmijenili svoje tijelo, čineći trajnu štetu, samo da biste osvojili neke trofeje.

Svejedno, muško tijelo ostaje muško tijelo bez obzira na to koliko se promjena ili hormonskih tretmana napravilo ili koliko strastveno vlasnik tijela vjeruje u suprotno. Stvarnost ne ovisi o vašem vjerovanju u nju. Lia Thomas može živjeti kao žena od sad pa do vječnosti, nije me nimalo briga i ne želim mu poželjeti ništa osim zadovoljstva i sreće. Ali nikad neće biti pošteno ili ispravno za muškarca da se natječe sa ženama u sportu, koliko god ljevičarski novinari ili trans sportaši inzistirali na suprotnom. Spol je stvarnost, inače bi postojala barem jedna žena koji bi se ne samo natjecala protiv muškaraca, već bi i dominirala u njihovom sportu. Dok se to ne dogodi, i dogodi često, ja ću se držati stvarnosti.