BEPPLER-SPAHL: Rasplitanje njemačke zelene agende

Njezina neuspjela tranzicija na zelenu energiju predstavlja upozorenje svijetu.

Njemačka ide unatrag. Prošli mjesec je Robert Habeck — njemački vicekancelar i sučelnik Zelene stranke — najavio da će Njemačka značajno povećati korištenje energije ugljena, kako bi se odvojila od ruskog plina. Energetska situacija je kritična, rekao je Habeck — ne samo zato što je Rusija smanjila količinu isporučenog plina Njemačkoj putem plinovoda Sjeverni tok 1 za 60 posto.

Toliko o hvaljenom njemačkom Energiewende, ili prijelazu na čistu energiju. Godinama se prijelaz na obnovljivu energiju prodavao kao izraz modernosti — nove, tehnološki napredne i ekološki održive Njemačke. To je jedna od rijetkih politika za koju su političari posljednjih godina pokazivali entuzijazam. Sad kad Energiewende ide unatrag — s ministrom Zelene stranke koji predvodi povratak na jedan od oblika energije koji najviše zagađuje okoliš — nemoguće je zanemariti njegove nedostatke.

Naravno, plan za paljenje elektrana na ugljen predstavljen je kao “hitna” mjera, kao odgovor na rat u Ukrajini. Još u prosincu, njemačka je vlada obećavala da će ubrzati postupno ukidanje energije na ugljen. Umjesto eliminacije ugljena do 2038. godine, kao što je planirala Angela Merkel, nova vlada ima za cilj okončati uporabu ugljena do 2030. godine. Na svjetskoj pozornici, njemačka je vlada žestoko lobirala za globalno postupno ukidanje ugljena u svrhu borbe protiv klimatskih promjena. Još u studenom, vlada je potpisala novu deklaraciju o klimi — Izjavu o prijelazu s “globalnog ugljena na čistu energiju“.

No u jeku krize u Ukrajini, kronična ovisnost Njemačke o ruskom plinu učinila je opskrbu energije ranjivom. Sve do prije samo nekoliko tjedana, ruski uvoz plina činio je više od 50 posto njemačkog korištenja plina.

Iako je potreba za odvikavanjem Njemačke od ruskog plina razumljiva, vladina energetska strategija je svejedno zbunjujuća. Dok je vlada voljna ponovno otvoriti elektrane na ugljen, uporno se drži svog plana za postupno ukidanje nuklearne energije (s nula emisija ugljika) do kraja godine. Također je pokušala otkloniti svaku raspravu o tome da ove elektranu ostanu otvorene. Kancelar Olaf Scholz tvrdi (neopravdano) da mišljenje stručnjaka jednoglasno stoji iza vladinog postupnog ukidanja nuklearne energije, budući da gorivne šipke koje pokreću tri preostala njemačka nuklearna reaktora neće trajati duže od godinu dana.

Sad je uobičajena praksa gušiti rasprave navođenjem “stručnjaka”, ali teško je vidjeti da će se vlada ovaj put izvući s time. Oporbeni političar Markus Söder nazvao je Scholzovu tvrdnju “tehničkom besmislicom“. Njemačka udruga za nuklearnu energiju je također javno proturječila Scholzu, tvrdeći da se nuklearne elektrane mogu spasiti, ali da što dulje Scholz odugovlači s produženjem njihovog životnog vijeka, to će biti teže.

Javno mnijenje je također protiv Scholza i ukidanja nuklearne energije. Većina Nijemaca prepoznaje da je nuklearna energija sigurna, ugljično neutralna i učinkovita. Sedam od 10 Nijemaca je za nastavak rada postojećih nuklearnih elektrana. Samo među glasačima Zelenih postoji većina (56 posto) koja je za zatvaranje njemačkih nuklearnih elektrana. A opet, to su birači za koje vlada osjeća da im treba ugađati.

Rat u Ukrajini iznio je u prvi plan proturječnosti i nedosljednosti njemačkih Zelenih i njihovih politika. Povrh ponovnog otvaranja elektrana na ugljen, Habeck je bio prisiljen posjetiti Katar početkom godine kako bi osigurao nove zalihe ukapljenog prirodnog plina. Fotografije Habecka na kojima se klanja katarskom ministru energije dočekane su s velikim podsmijehom na društvenim mrežama. To se naširoko smatralo izdajom ne samo Habeckovih zelenih načela, već i “moralne vanjske politike” koju je Zelena stranka obećala. Samo prije godinu dana, prije nego su ušli u vladu, Zeleni su demonizirali Katar zbog njihovih kršenja ljudskih prava (suvoditeljica Zelenih Annalena Baerbock, sada ministrica vanjskih poslova, čak je pozvala na otkazivanje Svjetskog nogometnog prvenstva ove zime).

Energiewende se također raspliće. Mnogi Nijemci počinju uviđati da je u konačnici to dovelo do njemačke ovisnosti o ruskom plinu. Kraj nuklearne energije, uz prelazak na skupe i povremeno obnovljive izvore energije (koji ovise o suncu i vjetru), stvorio je prazninu koju je potom popunio ruski plin. Kao rezultat toga, čak i prije ruske invazije na Ukrajinu, Njemačka je imala neke od najviši cijena električne energije u Europi — a sad je njezina opskrba energijom pod još većom prijetnjom.

Zelena ideologija koja nas je dovela ovdje dugo je dominirala njemačkom politikom, iako Zelena stranka nikad nije bila osobito popularna. Na posljednjim saveznim izborima, iako su mediji bili uzbuđeni zbog mogućnosti Zelenog kancelara, stranka je osvojila samo 14,8 posto glasova.

I dok je entuzijazam za zelenu agendu oduvijek bi ograničen na srednju klasu, sve dok je ekonomija funkcionirala relativno dobro, većina Nijemaca je sve to rado podnosila. Ali to zasigurno nije održivo još dugo. Cijena električne energije već je dosegla rekordne razine, a cijene plina bi se trebale utrostručiti u nadolazećim mjesecima.

Suočen s ovom katastrofom, ali i najavom oživljavanja energije na ugljen, Habeck je apelirao na njemačke građane da što više štede energiju. Čak je zaprijetio da će zakonom uvesti racionalizaciju energije. Raspravlja se o planovima za ukidanje ili smanjenje obveza stanodavaca da se domovi griju na minimalnoj sobnoj temperaturi (ili “zakonski propisano zamrzavanje”, kao što je to jedan ministar nazvao). Dok se ovo predstavlja kao još jedna hitna mjera, takvo je racionaliziranje logičan zaključak zelene ideologije koja uštedu energije smatra samom svrhom.

A opet, koliko je god teškoća i nezadovoljstva zeleni prijelaz stvorio i koliko se god iracionalnim pokazao, mala je vjerojatnost da će doći do velikih promišljanja. Politike koje bi zapravo mogle smanjiti cijenu energije — i pružiti dovoljno energije za potrebe građana — nekompatibilne su sa zelenom ideologijom.

Njemačka iracionalna zelena politika trebala bi biti upozorenje svijetu.

Sabine Beppler-Spahl je njemačka dopisnica časopisa spiked.