MOORE: Bidenov Green New Deal povećava stakleničke plinove

Evo nevjerojatne, ali istinite statistike. Nakon više od desetljeća smanjivanja emisija ugljika ovdje u Sjedinjenim Državama, u 2021. godini, prvoj godini predsjednika Joea Bidena na dužnosti, emisije su porasle.

Drugim riječima, ne samo da su Bidenove energetske politike bile katastrofalne za naše gospodarstvo i nacionalnu sigurnost jer smo postali sve ovisniji o Rusiji i Iranu, već nisu djelovale kao rješenje za globalno zatopljenje.

Kako bismo u razumjeli potpunu beskorisnost Bidenovog križarskog pohoda za “obnovljive izvore energije”, moramo se vratiti otprilike 15 godina u prošlost kad je započela nevjerojatna revolucija škriljevca, zahvaljujući pionirima energije poput Harolda Hamma iz Oklahome, čovjeka koji je bušio Bakken Shale u Sjevernoj Dakoti. Ove nove tehnike bušenja uvelike su proširile američku proizvodnju prirodnog plina tijekom proteklog desetljeća i pretvorile Ameriku u vodeću svjetsku naftnu i plinsku supersilu.

Budući da je proizvodnja čistog prirodnog plina naglo porasla i zamijenila ugljen kao izvor broj 1 za proizvodnju energije, ne samo da se Amerika obogatila na ovim izdašnim resursima, već smo također smanjili naše emisije stakleničkih plinova. Zapravo, tijekom šest godina koje pokrivaju razdoblje od 2014. do 2020. godine, bili smo vodeći u svijetu u smanjenju emisija ugljičnog dioksida. Naše su emisije pale za 22%. To je bilo više nego što bi plan ograničavanja i oporezivanja bivšeg predsjednika Baracka Obame smanjio.

Ironično, 10-godišnji trend smanjenja emisija ugljičnog dioksida zapravo je završio kad je Biden preuzeo dužnost predsjednika. Konvencionalno objašnjenje za to je da su se emisije povećale s otvaranjem gospodarstva nakon COVID-19. Ljudi su manje letjeli, a mnogo više vozili svoje automobile.

Ali to je samo dio priče. Ikonoklastični environmentalist Michael Shellenberger objašnjava širu priču:

“U 2021. godini, emisije u SAD-u su porasle uglavnom zbog povećane uporabe ugljena, a *ne* zbog većeg gospodarskog rasta. Zašto? Jer je prirodni plin postao skuplji. Zašto? Zbog neadekvatne opskrbe. Zašto? Zbog kronično “nedovoljnog ulaganja u proizvodnju i cjevovode, zahvaljujući ESG-u (Ekološko, društveno i korporativno upravljanje) & klimatskim aktivistima”, napisao je nedavno.

Toj mješavini moramo dodati Bidenov rat protiv fosilnih goriva. Podaci Ministarstva energetike potvrđuju da je u 2021. godini potrošnja ugljena u SAD-u porasla, a prirodnog plina pala. To je zato što je Bidenova Green New Deal agenda učinila ugljen privlačnijom alternativom u smislu troškova.

Dakle, Bidenova agenda se izjalovila. Iz ostatka svijeta pristiže više dokaza, Njemačka je priznala da će sagorijevati više ugljena u nadolazećim godinama kako bi dobila jeftinu struju. No, od SAD-a ga neće dobiti puno. Umjesto toga, dobit će ga od Kine, koja je utrostručila proizvodnju ugljena i uopće ne mari hoće li njezina povećana proizvodnja negativno utjecati na okoliš. Kina ima jedne od najblažih zakona o okolišu na svijetu. Dakle, ništa od svega ovoga ne zaustavlja klimatske promjene.

Kina je bila jedan od najvećih dobitnika Bidenovog rata protiv energije. Drugi pobjednik je ruski diktator Vladimir Putin, koji pleše valcer na putu do banke. Rusija je zaradila 100 milijardi dolara prodajom nafte i plina SAD-u i drugima po prenapuhanim cijenama.

U međuvremenu je Bidenov rat protiv proizvodnje ugljena doveo do više nego udvostručenja svjetske cijene ugljena, a u nekim se slučajevima povećanje cijena u Europi udeseterostručilo radi ograničenja rudarenja.

Osobno se ne protivim proizvodnji ugljena i vjerujem da križarski rat pokreta za zaštitu okoliša protiv ugljena kao dijela naše energetske mješavine nema ekonomskog smisla. Mi jednostavno zamjenjujemo rudare iz Zapadne Virginije i Pennsylvanije s kineskim rudarenjem. Našoj je energetskoj mješavini potreban ugljen, što sad čak i Nijemci priznaju.

Zatim je tu i kolateralna šteta od 100 milijardi dolara izgubljene godišnje proizvodnje u SAD-u zbog antienergetske agende klimatskih promjena. Ponovno, ništa od svega ovoga nema smisla. Zašto žrtvujemo vlastite gospodarske mogućnosti i dajemo ih Kini na srebrnom pladnju?

Međutim, Bidena nimalo nije briga. Na konferenciji NATO-a prošlog tjedna brbljao je o vrlinama vjetrenjača i solarnih panela, kao da SAD ne proživljava energetsku krizu koju je sam uzrokovao.

Sve ovo znači da ako želimo spasiti svoje gospodarstvo od pobješnjele inflacije i istovremeno spasiti planet, trebali bismo proizvoditi svu energiju u SAD-u koju možemo.