Veliki bravo za senatora Toma Cottona. On je među prvima u Washingtonu koji je počeo dizati uzbunu o nečemu za što velika većina Amerikanaca nikad nije čula. To je Ekološko, socijalno i korporativno upravljanje ili skraćeno ESG (Environmental, Social and Governance system). To je plod radikalnih environmentalista i budnih vukova s Wall Streeta. To polako nagriza temelje našeg ekonomskog sustava. To je glavni razlog zašto vrtoglavo visoke cijene energije još dugo neće ići nikuda.
ESG je prilično subjektivni (politički) sustav ocjenjivanja osmišljen za mjerenje predanosti kompanije zelenoj budućnosti. Kabal velikih upravitelja fondova (npr. Blackrock, Vanguard — op. a.) ga koristi za raspoređivanje kapitala prema “dobrim” kompanijama i dalje od onih “loših”. Aktivisti su upravitelje fondova i bankare pretvorili u provoditelje svoje zelene agende. Tako će naftaš koji traži sredstva za bušenje novih bušotina u Sjevernoj Dakoti ili energetska kompanija koja želi nadograditi cjevovode puno teže pronaći sredstva. Elektrana na ugljen u Utahu će odjednom uvidjeti da je gotovo nemoguće dobiti osiguranje.
To je tiha zavjera. To je pogubno. To je virulentna vrsta budnog kapitalizma. Treba li to staviti izvan zakona? Zamislite da su se velike naftne kompanije na sličan način urotile kako bi ograničile proizvodnju i zadržale visoke cijene. To je ono što u osnovi rade praktičari ESG-a.
Neki od tih upravitelja fondova stvorili su posebne ESG fondove. Svojim ulagačima naplaćuju znatno veće naknade za upravljanje tim zelenim fondovima. Nimalo ne iznenađuje da oni također daju veliki doprinos političkim kandidatima koji prihvaćaju zelenu mantru. I naravno, oni su među glasnijim glasovima koji traže sve veće subvencije za favorizirane projekte.
Ove elite koje tvrde da moramo poslušati njihove alarme kako bismo spasili planet od neizbježne klimatske katastrofe zapravo nimalo ne mare za posljedice svojih zahtjeva. Ove samoproglašene potkraljeve nije briga što više od polovice američkih obitelji živi od plaće do plaće. Ogromne cijene energije i popratna rekordna inflacija nisu njihov problem.
Nekoliko je pomazanika dopustilo da im isklizne istina. Ove visoke cijene energije zapravo su ključni dio njihovog plana. To je najbolji način da se seljaci istjeraju iz njihovih benzinskih kočija i natjeraju u futurističke fijakere s “nula emisija”. Oni kažu, poput suvremenih Marija Antoinetta, ako si neoprani ne mogu priuštiti benzin, neka voze Tesle. Ponovno, činjenica da si seljaci ne mogu priuštiti novo 56.000 dolara vrijedno električno vozilo nije njihov problem.
Za zapisnik, radnička klasa si također ne može priuštiti ni rabljena električna vozila. Kao što je Floriđanka Avery Siwinski otkrila kad je njezin električni Ford Focus proizveden 2014. godine prestao raditi. Nova baterija je koštala 14.000 dolara. Automobil je vrijedio samo 11.000 dolara. Čak ni to nije bilo važno. I taj model automobila i baterija su se prestali proizvoditi.
Što nas dovodi do drugog problema s kojim se elite ne moraju zamarati, što učiniti sa svim tim zelenim otpadom. Kalifornija počinje uviđati da su milijuni solarnih panela na kraju svog vijeka trajanja te da ih je potrebno ukloniti. Ti su paneli izgrađeni i postavljeni uz pozamašne državne subvencije. Sadrže značajne količine teških metala i drugih toksičnih materijala. Njihovo recikliranje je vrlo skupo, pa se većina trenutačno odlaže na odlagališta. Stručnjaci se slažu da će ti opasni materijali naposljetku iscuriti u podzemne vode. To nije dobro u državi u kojoj je pitka voda već vrijedna roba.
Što čujemo od inače glasnih environmentalista o ovim stvarima? Cvrčke.
Kad su elite usredotočene na spašavanje planete, od kojih su se neki od njih pritom basnoslovno obogatili, jednostavno se ne mogu zamarati problemima s kojima se suočavaju mali ljudi. Ako ste netko poput izvršnog direktora Blackrocka Larryja Finka, koji je upravo dobio uredno povećanje u svom kompenzacijskom paketu (prema Forbesu na 36 milijuna dolara), 14.000 dolara za baterije i benzin po 5 dolara predstavljaju tek nešto više od pogreške pri zaokruživanju. Prašina olovke.
Moderni baruni razbojnici ponovno su otkrili tajnu brzog stjecanja velikog bogatstva. Upotrijebite strah kako biste natjerali naivčine koje ništa ne sumnjaju u slijepi kanjon. Pomozite dovesti na vlast ljude koji će osigurati da vi i vaši zavjerenici kontrolirate jedini izlaz. Kad se jednom stoka nađe u zamci, spremite se za zadavanje konačnog udarca. Da, očekujte neke neugodnosti jer kmetovi koji ništa ne sumnjaju počinju vrištati. Zapamtite, to je za njihovo dobro. Spašavanje planeta zahtijeva neke žrtve. I nikad ne zaboravite, to može biti vrlo profitabilno. To znači da vam ide dobro dok radite dobro.
Stavljanje ESG-a pod mikroskop trebao bi biti glavni prioritet kad sljedeći sastav Kongresa položi zakletvu.
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, klimatski aktivisti u Britaniji blokirali su autoceste (jer automobili ispuštaju ugljični…
U svojoj Proklamaciji o Danu autohtonih naroda 2022. godine, koji progresivna ljevica nastoji učiniti saveznim…
Suncokreti Vincenta van Gogha bilježe rijedak trenutak optimizma u inače problematičnom životu. U veljači 1888.…
Ovo je vjerojatno najlakša kolumna koju sam ikad napisao. Toliko je jednostavno zamisliti kakva bi…
Na ulicama Londona izbilo je nešto poput klasnog rata. S jedne strane, stoje radni ljudi…
Znanost se, u osnovi, može definirati kao otvorenost uma. Izvorna znanstvena praksa, ona koja je…