O’NEILL: Justin Trudeau i opasnosti eko-poziranja

Rat Zapadnih elita protiv moderne poljoprivrede je prijetnja čovječanstvu.

Justin Trudeau se priključio ludom ratu protiv poljoprivrednika. Kralj signaliziranja vrline inzistira da će emisije dušikovih oksida biti smanjene 30 posto do 2030. godine. Sve je u tome da Kanada čini svoj dio za planet, kaže on. No, takvo ozbiljno smanjenje uporabe dušika bilo bi katastrofalno za planet. To bi značilo da bi kanadski poljoprivrednici bili prinuđeni koristiti manje gnojiva, što bi značilo manje usjeva, što bi značilo ne samo manje hrane za ljude u Kanadi, već i diljem svijeta. Spašavanje planeta izgladnjivanjem ljudskih bića — čak i prema moralno šupljim standardima nevaljalog vladara poput Trudeaua, to je sje*ano.

Moramo razgovorati o tome koliko je poremećen križarski rat elita protiv moderne poljoprivrede. Kao rezultat globalnih zaključavanja i rata u Ukrajini, svijet se suočava s prilično ozbiljnom nestašicom hrane. Izvješće koje je prošli mjesec objavio UN govori da se oko 180 milijuna ljudi suočava s “krizom hrane” 2022. godine, a očekuje se da će se dodatnih 19 milijuna ljudi suočiti s “kroničnom pothranjenošću” 2023. godine. A što rade elite suočene s ovom krizom prehranjivanja? Bizarno, perverzno oni otežavaju poljoprivrednicima uzgoj usjeva, proizvodnju hrane. Ovo je gore od sviranja harfe dok Rim gori. Ovo je paljenje šibica dok Rim gori.

U Nizozemskoj, vlada planira smanjiti uporabu dušikovih spojeva 50 posto do 2030. godine. To bi značilo da poljoprivrednici moraju koristiti manje gnojiva i moraju se riješiti golemog broja svoje stoke. Nije ni čudo što su masovni prosvjedi poljoprivrednika uzdrmali tu naciju posljednjih tjedana. U Irskoj vlada govori da će se emisije uzrokovane poljoprivredom morati smanjiti između 22 i 30 posto ako Irska želi “postići [svoje] klimatske ciljeve”. Irski poljoprivrednici predviđaju da bi poljoprivrednu industriju to koštalo 4 milijarde eura i dovelo do gubitka 58.000 radnih mjesta godišnje. Tko će onda proizvoditi hranu? Najkatastrofalniji slučaj je onaj Šri Lanke, gdje je vladino suludo prihvaćanje organske poljoprivrede i njezino ograničavanje uvoza gnojiva dovelo do nevjerojatnog pada u uzgoju usjeva. Narod Šri Lanke odlučno je ustao protiv tih poremećenih i destruktivnih eko-politika.

A sad je tu i Kanada, posljednja nacija koja će kazniti svoje poljoprivrednike u ime “spašavanja planeta”. Poput mnogih drugih vlada na Zapadu, Trudeauov režim posvećen je Neto nula kultu. On zahtijeva 30-postotno smanjenje u emisijama dušikovog oksida, što će značiti da će poljoprivrednici morati koristiti puno manje gnojiva. “Dobro”, govore ljudi koji se drže infantilnog mišljenja da je gnojivo prljava riječ, jedna od onih opakih stvari koje je čovjek napravio i koje nanosi ozbiljnu štetu Majci prirodi. Ipak, bez obilnog gnojiva, kanadski poljoprivrednici neće moći proizvoditi hranu potrebnu ljudima u Kanadi i diljem svijeta. Procjenjuje se da će 30-postotno smanjenje u emisijama dušika dovesti do gubitka od 400 milijuna dolara za uzgajivače pšenice u Kanadi i 441 milijun dolara za njihove uzgajivače uljane repice. Produktivnost usjeva “pala bi daleko ispod razine iz 2020. godine”. Štoviše, Kanada izvozi ogromne količine hrane diljem svijeta. I kao što je jedan zabrinuti promatrač rekao: “Mi ne možemo hraniti rastuće svjetsko stanovništvo smanjenjem gnojiva.”

Budimo iskreni o tome što se ovdje događa. Proizvodnja hrane, sama sposobnost ljudi da se održe, potencijalno se žrtvuje eko-poziranju Zapadnih elita. Narcisoidni sjaj koji Trudeau i drugi osjećaju dok se prave spasiteljima planeta koji smanjuju ugljik i dušik očito ima prednost u odnosu na pravo Kanađana i ljudi diljem svijeta da uživaju u pristupi dobroj i relativno jeftinoj hrani. Signaliziranje vrline može toliko biti smrtonosno: političke i medijske elite postaju toliko zaokupljene same sobom, toliko zaokupljene oglašavanjem svojih budnih vjerodajnica svijetu, da gube iz vida potrebu za održavanjem funkcionirajućeg društva. Čak i proizvodnja hrane, najosnovnijeg izvora života, mora pasti u drugi plan naspram njihovog eko-šepurenja.

Sve to govori o eliti koja se ozbiljno pogubila. Eliti koja je sad u potpunosti odvojena od pitanja potrebe i proizvodnje. Profesionalna menadžerska klasa koja je uglavnom proizašla iz ekonomije znanja i koja se prvenstveno bavi svojim poslovima u industriji vrline, sve manje i manje razumije kako se stvari proizvode i distribuiraju. To je razlog zbog kojeg mogu izčarobirati ciljeve koji zvuče pravedno bez ikakvog razmišljanja o tome kakav bi učinak takva smanjenja imala na radna mjesta, životni standard i onaj mali problem proizvodnje hrane. Te su elite napustile materijalni svijet i dale prednost bestjelesnom virtualnom svemiru lajkova i signala, a posljedice toga iz dana u dan postaju sve jasnije.

Trudeau je arhetip. To je čovjek jedinstveno posvećen signaliziranju vrline. Čak i njegove čarape šalju poruku o tome koliko je moralno dobar. Njegova politička misija nije toliko provođenje politika koje bi mogle biti od koristi građanima Kanade koliko izvođenje performansa svoje budne čestitosti pred oduševljenom globalnom publikom liberala. Zbog toga ne razmišlja previše o provođenju Covid propisa koji kamiondžijama otežavaju prijevoz stvari iz SAD-a u Kanadu i zahtjeva smanjenje dušika koje će poljoprivrednicima otežati proizvodnju hrane potrebne Kanadi — jer on je postpolitički, postmoderni vođa koji je više zabrinut iskazivanjem moralne ispravnosti nego beznačajnim pitanjima o proizvodnji i preživljavanju. On je zastrašujući predznak budne vladavine.

Krajnje je vrijeme da povratimo moralnu uzvisinu od eko-elita koje vode rat protiv moderne poljoprivrede. Gnojiva na bazi dušika nisu “loša stvar”. Naprotiv, promijenila su sudbinu čovječanstva, pomažući u smanjenju gladi i izvlačenju ljudi iz siromaštva. Sintetičko dušično gnojivo bilo je od središnje važnosti za Zelenu revoluciju 1960-ih godina. Pomoglo je potaknuti globalnu poljoprivrednu proizvodnju. Upravo zahvaljujući ovoj kemikaliji koju zelene elite toliko mrze, zemlje poput Indije i Pakistana, koje su bile na rubu gladi, mogle su postati samodostatne u proizvodnji pšenice. Nisu poljoprivrednici koji koriste dušik ti koji se ponašaju nemoralno — to su elite bez doticaja sa stvarnošću. Ti su opasni ljudi očigledno više zabrinuti za svoja moralna prenemaganja nego za pomoć u ublažavanju globalne nestašice hrane .

Brendan O’Neill je urednik magazina spiked i voditelj spiked podcasta The Brendan O’Neill Show.