HAMMER: Novo doba orvelijanizma

Organizator zajednice i ljevičarski društveni aktivist Saul Alinsky napisao je u svojoj knjizi “Pravila za radikale” 1971. godine da “onaj tko kontrolira jezik, kontrolira mase”. Alinsky, čiji je rad duboko utjecao na barem jednog poznatog kolegu Čikažanina, Baracka Obamu, u toj je dosjetki odjeknuo slavni distopijski roman Georgea Orwella, “1984”. “Novogovor”, jezik Orwellove izmišljene superdržave s jednom političkom strankom, je bio alat osmišljen za praćenje komunikacije ljudi, procesuiranje “misaonih zločina” i u konačnici kontrolu i diktiranje samih uvjerenja ljudi.

Konzervativci su uživali u ismijavanju “orvelovskih” tendencija moderne ljevice — zapravo možda čak i previše, budući da je prekomjerna uporaba optužbi imala učinak ograničavanja njezine moći. No, dok budna ideologija metastazira unutar američke ljevice poput raka što i jest, i dok cenzori sve više obuzdavaju sve što približno izgleda kao neslaganje s ortodoksnošću režima, sad je jasno da se nalazimo u novom dobu orvelijanizma. U ovom novom dobu, režim i njegovi izvršitelji nastoje proširiti svoju ortodoksiju pod svaku cijenu, zlostavljajući neistomišljenike da ne vjeruju svojim vlastitim očima.

Ovaj tjedan su novi vladini podaci otkrili da se američka ekonomija, koja se mjeri bruto domaćim proizvodom, smanjila drugi kvartal zaredom. To do prije nekih tjedan dana bila općeprihvaćena definicija onoga što predstavlja “recesiju”. To nije bilo pitanje pristranosti; dapače, dobro poznati liberalni ekonomisti Demokratske stranke često su definirali recesiju upravo ovim pojmovima. Još 2008. godine, sadašnji direktor Nacionalnog ekonomskog vijeća predsjednika Joea Bidea, Brian Deese, izjavio je sljedeće: “Naravno, ekonomisti imaju tehničku definiciju recesije, a to su dva uzastopna kvartala negativnog rasta.” A 2019. godine, glavni Bidenov ekonomski savjetnik Jared Bernstein rekao je da se “recesija” “definira kao dva uzastopna kvartala pada [BDP-a]”.

Demokrati sad pjevaju drugačiju melodiju. Glasnogovornica Bijele kuće Karine Jean-Pierre tvrdoglavo odbija priznati da je Amerika sad u ekonomskoj recesiji. Deese se očigledno ne slaže sa svojim starim ja iz 2008. godine: nakon objavljenih podataka koji pokazuju drugo uzastopno tromjesečje ekonomske kontrakcije, Deese je naveo da smo “sigurno u tranziciji”, ali je također rekao da “gotovo ništa ne signalizira da je ovo razdoblje… recesijsko”. Trik je transparentan i očit do točke komedije. Kao što je poznati investitor David Sacks tweetao: “Mnogo ljudi se pita u vezi definicije recesije. Recesija se definira kao dva uzastopna kvartala negativnog rasta BDP-a ako je predsjednik republikanac. Ta je definicija daleko kompliciranija i nepoznata ako je predsjednik demokrat.”

Čini se da su demokrati na sličan način zainteresirani za promjenu definicije “inflacije”, koja je trenutačno na najvišoj razini u posljednjih četiri desetljeća i koja je nesrazmjerno odgovorna za Bidenovu očajnu ocjenu odobravanja i nepovoljne političke izglede demokrata ove jeseni. Naširoko prihvaćena ekonomska definicija inflacije je kad previše novca juri premalo robe. Način suzbijanja inflacije je stoga ograničavanje ponude novca i/ili povećanje proizvodnje robe.

Samo ovaj tjedan, otprilike u isto vrijeme kad su SAD službeno ušle u recesiju, vođa senatske većine Chuck Schumer (D-NY) i senator Joe Manchin (D-WV) konačno su postigli dogovor oko dugo tražene političke inicijative Bijele kuće Build Back Better. No, demokrati su promijenili naziv zakonu: Sad se ne zove Build Back Batter, već Zakon o smanjenju inflacije. A revidirani prijedlog zakona uključuje nove državne izdatke u iznosu od gotovo 400 milijardi dolara potrošnje vezane za energiju i klimu. Dopuštanje takve fiskalne besmislice je upravo suprotno od ograničavanja ponude novca. To je logički ekvivalent pokušavanju gašenja požara let lampom.

Nevjerojatno je da su isti ideolozi željni promijeniti opće prihvaćene definicije “recesije” i “inflacije” i dalje zbunjeni oko toga što je točno “žena”. U ožujku je tadašnja sutkinja Ketanji Brown Jackson, tijekom saslušanja pred Senatskim odborom za pravosuđe, odlučno odbila definirati što je “žena”. Njezin izgovor je bio da nije “biolog”. Vezano uz to, u odličnom novom dokumentarcu Matta Walsha “Što je žena?”, brojni su profesori “rodnih studija” i liječnici opsjednuti rodnom ideologijom koje je intervjuirao Walsh neizbježno definirali ženu, na cirkularni način, kao “netko tko se definira kao žena”.

Bilo da se radi o sutkinji Vrhovnog suda ili o nečemu što sad predstavlja “rodne studije” u američkoj akademiji, ljevica nije u stanju definirati što je “žena”. Čini se da je ta zbunjenost sveprisutna: Lia Thomas, biološki muškarac koji je unio kaos u žensko sveučilišno plivanje, čak je nominiran za NCAA Ženu godine 2022. Alinsky bi bio ponosan na takvo zapovjedno provođenje režimskog pravovjerja; uostalom “onaj tko kontrolira jezik, kontrolira mase”.

Temeljni problem ljevice je u tome što je njezina oholost, žar i revnost u zlostavljanju nas normalnih Amerikanaca opovrgnuta njezinom nepopularnošću. Zanimljivo je da ljevica može govoriti i ponašati se ovako kad je njezin najistaknutiji avatar, Joe Biden, toliko nepopularan kao što trenutačno jest. Možda će ljevica biti kažnjena svojim nadolazećim porazima na izborima u studenom. Ali nemojte se kladiti na to.