SHELLENBERGER: SAD digao u zrak ruske plinovode Sjeverni tok 1 & 2, rekao bivši poljski ministar obrane

Bivši poljski ministar obrane Radek Sikorski je sabotažu dvaju plinovoda, Sjeverni tok 1 i 2, koji transportira prirodni plin iz Rusije u Njemačku, pripisao SAD-u. “Hvala, SAD”, napisao je Sikorski na Twitteru. Sikorski je bio ministar nacionalne obrane od 2005. do 2007. godine, a prethodno je bio zamjenik ministra nacionalne obrane i zamjenik ministra vanjskih poslova. Trenutačno je izabrani zastupnik u Europskom parlamentu.

Sjeverni tok 1 i 2 leže na dnu Baltičkog mora. Sjeverni tok 2 završen je prošle godine, ali ga Njemačka nikad nije otvorila zbog ruskog napada na Ukrajinu 24. veljače ove godine.

Poljski državni tajnik Stanisław Żaryn osudio je tvrdnju Sikorskog na Twitteru kao “rusku propagandu”, nazvavši je “klevetničkom kampanjom protiv Poljske, SAD-a i Ukrajine, optužujući Zapad na agresiju na #NS1 i #NS2. Provjera autentičnosti ruskih laži u ovom trenutku ugrožava sigurnost Poljske. Kakav čin velike neodgovornosti!”

No, nije izvan područja mogućeg da SAD doista stoji iza napada. Predsjednik Biden obećao je 7. veljače da će spriječiti da Sjeverni tok postane operativan ako Rusija napadne Ukrajinu. “Ako Rusija napadne”, rekao je Biden, “onda više neće biti Sjevernog toka 2. Mi ćemo tome stati na kraj.”

Novinarka: “Ali kako ćete to točno učiniti, budući da je… projekt pod kontrolom Njemačke?”

Biden: “Obećavam vam, mi ćemo moći to učiniti.”

A Sikorski nije nikakav apologet Rusije. U raspravi vođenoj u svibnju s politologom Sveučilišta u Chicagu, Johnom Mearsheimerom, Sikorski je optužio Rusiju za kršenje Budimpeštanskog memoranduma iz 1994. godine prema kojem se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja. Nakon rasprave, predsjednik ruske Dume, Vjačeslav Volodin, rekao je: “Sikorski izaziva nuklearni sukob u središtu Europe. On ne razmišlja o budućnosti Ukrajine ili Poljske. Ako se njegovi prijedlozi ispune, te zemlje će prestati postojati, kao i Europa.” Sikorski je također oženjen za Anne Applebaum, novinarku poznatu po huškačkim stavovima prema Rusiji.

Ova razmjena dolazi u istom trenutku kad je njemački časopis Der Spiegel izvijestio da je prije nekoliko tjedana CIA upozorila Njemačku na predstojeći napad na plinovode Sjeverni tok 1 i 2, koji transportiraju prirodni plin iz Rusije u Njemačku. Der Spiegel napominje da je Rusija mogla izvesti ovakav napad na plinovode, ali “teško je vidjeti bi li Rusija ili Ukrajina mogle imati interesa u ovakvom incidentu”. Doista, Rusija je mogla ograničiti protok prirodnog plina kao što je to učinila ranije ovog mjeseca kad je okrivila curenje nafte kao opravdanje, bez dizanja plinovoda u zrak.

A Rusija nije skrivala svoju želju da nastavi opskrbljivati Europu prirodnim plinom. Dana 16. rujna, ruski je predsjednik Vladimir Putin zanijekao da je Rusija uzrokovala europsku energetsku krizu i rekao da bi Europa, ako želi više prirodnog plina, trebala ukinuti sankcije kao put prema otvaranju Sjevernog toka 2. “Suština je”, rekao je Putin, “ako imate potrebu, ako vam je toliko teško, jednostavno ukinite sankcije Sjevernom toku 2, a to je 55 milijardi kubičnih metara plina godišnje, samo pritisnite gumb i sve će krenuti”.

Sabotaža Sjevernog toka 1 i 2 došla je dan prije nego što su Poljska i Norveška otvorile novi, 850 kilometara dugačak plinovod, Baltic Pipe, kroz Dansku. Europski čelnici pohvalili su plinovod kao prijeko potrebnu alternativu Sjevernom toku 1 i 2. Norveški ministar energetike Terje Aasland nazvao je Baltic Pipe “prekretnicom na važnom putu prema europskoj neovisnosti”.

Baltic Pipe povezuje Poljsku s kopnom Danske, a zatim s Norveškom i omogućuje Poljskoj potrošnju norveškog prirodnog plina, kao što i omogućuje Švedskoj i Danskoj kupovinu prirodnog plina iz Poljske. “Pritisak da se izbjegne oslanjanje na rusku energiju dobio je dodatnu hitnost u utorak”, primijetio je novinar, “nakon što su otkrivena misteriozna curenja na dva plinovoda u vlasništvu Kremlja prema Njemačkoj”. Sad je jasno da je “curenje” izazvano sabotažom.

Michael Shellenberger je “Heroj okoliša” časopisa Time i predsjednik Environmental Progress, neovisne istraživačke organizacije.