HANSON: Najtanji furnir civilizacije

Civilizacija je krhka. Ovisi o osiguravaju stvari od životne važnosti.

Biti sposoban jesti, kretati se, imati sklonište, biti slobodan od državne ili plemenske prisile, biti siguran u inozemstvu i kod kuće — samo to omogućuje kulturama da se oslobode svakodnevnih tegoba pukog preživljavanja.

Samo civilizacija dopušta ljudima da se bave sofisticiranim znanstvenim istraživanjem, umjetnošću i finijim aspektima kulture.

Dakle, veliko postignuće Zapadne civilizacije — konsenzualna vlada, individualna sloboda, racionalizam u partnerstvu s religijskim uvjerenjima, ekonomija slobodnog tržišta i stalna samokritika i revizija — bilo je oslobađanje ljudi od svakodnevnih briga zbog državnog nasilja, nasumičnih zločina, gladi i često neumoljive prirode.

No, tako često su rezultirajuća ležernost i obilje umjesto toga obmanjivali arogantna Zapadna društva u vjerovanje da moderni čovjek više ne treba brinuti o plodovima civilizacije koje je smatrao svojim elementarnim pravom stečeno samim rođenjem.

Kao rezultat toga, nekoć prosperitetni grčki gradovi-države, Rimsko Carstvo, renesansne republike i europske demokracije 1930-ih godina implodirali su — dok je civilizacija krenula strmoglavo unatrag.

Mi u modernom Zapadnom svijetu sad se suočavamo s upravo takvom krizom.

Govorimo velikodušno o globaliziranom Velikom resetu. Slijepo prihvaćamo trendovski Green New Deal. Signaliziramo vrlinu uskraćivanjem novca policiji. Samo sliježemo ramenima na otvorene granice. I hvalimo se zabranom gnojiva i pesticida, zabranom motora s unutarnjim izgaranjem i odbacivanjem Armagedona u nuklearnom dobu — kao da smo na nekakvom autopilotu već stigli do utopije.

No, u međuvremenu Zapadnjaci sustavno uništavaju upravo one elemente naše civilizacije koji su uopće dopuštali takve fantazije.

Uzmite gorivo. Europljani su bahato držali prodike svijetu da im više ne trebaju tradicionalna goriva. I tako su zatvorili nuklearne elektrane. Prestali su s bušenjem nafte i plina. I zabranili ugljen.

Ono što je uslijedilo bila je distopijska noćna mora. Europljani će ove zime izgarati prljava drva dok se njihova civilizacije vraća iz postmodernog obilja u predmoderno preživljavanje.

Bidenova administracije je okoštala naftna polja. Otkazala je nove federalne najmove za bušenje nafte i plina. Zaustavila je izgradnju cjevovoda i poticala ulagače da izbjegavaju fosilna goriva.

Kad je prirodno uslijedila nestašica, skočile su cijene goriva.

Srednja klasa je sad svoju uzlaznu mobilnost stavila pod hipoteku kako bi osigurala da si može priuštiti benzin, lož ulje i vrtoglavo rastuće cijene električne energije.

Dužnost Pentagona je čuvati Ameriku sigurnom odvraćanjem neprijatelja, uvjeravanjem saveznika i pridobivanjem onih neutralnih.

A ne maltretirati vojnike na temelju njihove rase. Ne indoktrinirati regrute budnom agendom. Ne tako što je postao jednostranačka politička sila.

Rezultat tih suicidalnih skretanja Pentagona je fijasko u Afganistanu, agresija Rusije Vladimira Putina, nova ratobornost Kine i glasne prijetnje odmetnutih režima poput Irana.

Kod kuće, Bidenova je administracija neobjašnjivo uništila južnu granicu, kao da civiliziranim nacijama iz prošlosti takve granice nikad nisu trebale.

Uslijedio je kaos. Tri milijuna migranata slilo se u Sjedinjene Države. Dok neki granicu prolaze potajno, drugi je prelaze bez odgovarajuće revizije i uglavnom bez ikakvih vještina, srednjoškolskih diploma ili kapitala.

Ulice naših gradova su anarhične — i to namjerno.

Oduzimanje sredstava policiji, pražnjenje zatvora i uništenje kaznenopravnog sustava pokrenulo je valove kriminalaca. Sad je otvorena sezona na slabe i nemoćne.

Amerika juri unatrag prema Divljem zapadu 19. stoljeća. Grabežljivci nekažnjeno sakate, ubijaju i pljačkaju. Prijestupnici ispravno zaključuju da će im bankrotirana postmoderna “kritička teorija rase” osigurati izuzeće od kazne.

Nekolicina Amerikanaca zna išta o poljoprivredi, osim da očekuju neograničene zalihe jeftine, sigurne i hranjive hrane na njihov mig i poziv.

Ali pravo na to za 330 milijuna gladnih usta zahtijeva velike vodene projekte, nove brane i rezervoare. Poljoprivrednici se oslanjaju na stalne zalihe gnojiva, goriva i kemikalija. Oduzmite tu potporu — kao što to pokušavaju zeleni nihilisti — i milijuni će uskoro biti gladni, kao što su to bili od praskozorja civilizacije.

Na ulicama Amerike sad živi možda gotovo milijun beskućnika. Naši veliki gradovi postali su srednjovjekovni sa svojim otvorenim kanalizacijama, pločnicima zatrpanim smećem i nasilnim skitnicama.

Dakle, nalazimo se usred velikog eksperimenta u kojem regresivni progresivizam odbacuje sve institucije i metodologije iz prošlosti koje su jamčile sigurnu, bogatu, dobro uhranjenu i zaštićenu Ameriku.

Umjesto toga, mi se arogantno vraćamo u novi feudalizam dok se bogata elita — prestravljena onim što su učinili — sebično povlači na svoja privatna imanja.

No, ostali koju moraju trpjeti posljedice koketiranja elite s nihilizmom ne mogu si priuštiti ni hranu, ni sklonište, ni gorivo. I sad se osjećaju nesigurno, kao pojedinci i kao Amerikanci.

Dok trpimo masovnu pljačku koju sami sebi nanosimo, nasumično ulično nasilje, hiperinflaciju, nepostojeću granicu i raspadajuću vojsku, Amerikanci će shvatiti koliko je tanak furnir njihove civilizacije.

Dok se on ljušti, ponovno učimo da je ono što leži odmah ispod krajnje zastrašujuće.

Victor Davis Hanson je američki klasičar, vojni povjesničar, kolumnist i farmer.