SHELLENBERGER: Medijske laži o klimi i uraganima

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, mnogi su veliki informativni mediji tvrdili da su zbog klimatskih promjena uragani postali skuplji, češći i intenzivniji.

• Financial Times je izvijestio da je “učestalost uragana u porastu”.
• New York Times je tvrdio da “jake oluje postaju sve češće u Atlantskom oceanu”.
• Washington Post je rekao da “klimatske promjene ubrzano potiču super uragane”.
• ABC News je objavio: “Evo kako klimatske promjene jačaju uragane.”
• I FT i N.Y. Times pokazali su grafikone koji navodno pokazuju rastuću učestalost uragana koristeći podatke Nacionalne agencije za istraživanje oceana i atmosfere (NOAA) američke vlade.

Sve te tvrdnje su lažne.

Sve veći troškovi uragana mogu se u potpunosti objasniti s više ljudi i više imovine koja se izlaže opasnosti. Razmotrite samo koliko je Miami Beach razvijeniji nego je to bio slučaj prije jednog stoljeća. Nakon što se prilagodite rastućem bogatstvu, nema trenda povećanja štete.

Tvrdnje da uragani postaju učestaliji jednako su pogrešne. “Nakon prilagođavanja za vjerojatno nedovoljno zabilježeni broj uragana u predsatelitskoj eri”, piše NOAA, “u suštini ne postoji dugoročni trend u broju uragana. Dokazi za uzlazni trend još su slabiji ako pogledamo uragane koji dosežu kopno SAD-a, koji čak pokazuju blagi negativni trend počevši od 1900. ili kasnih 1800-ih godina.” Štoviše, NOAA u budućnosti očekuje pad učestalosti uragana od 25%.

A što je s intenzitetom? Ista priča. NOAA objašnjava, “nakon prilagođavanja za promjene u promatračkim mogućnostima (ograničena promatranja brodova) u predsatelitskoj eri, ne postoji značajan dugoročni trend (od 1880-ih godina) u udjelu uragana koji postaju veliki uragani”. Zaključak? “Zaključujemo da povijesni podaci o atlantskim uraganima u ovoj fazi ne pružaju uvjerljive dokaze za značajno povećanje na stoljetnoj razini izazvano stakleničkim zagrijavanjem u: učestalosti tropskih oluja, uragana ili velikih uragana ili u udjelu uragana koji postaju veliki.”

NOAA doista predviđa povećanje intenziteta od 5% do 2100. godine, ali danas se ne može uočiti takvo povećanje. A najbolja dostupna znanost prognozira da blagi porast ukupnog intenziteta uragana u budućnosti neće biti zato što ima više intenzivnih uragana, već zato što će broj uragana sveukupno opasti više nego intenzivnih uragana (kategorije 4 i 5). Kao rezultat toga, bit će veći udio uragana kategorije 4 i 5 nego kategorija 1, 2 i 3.

Drugim riječima, relativan intenzitet uragana će rasti, čak i ako ukupan broj uragana — i ukupan broj intenzivnih uragana — bude opadao.

Zašto mediji šire očito lažne informacije i ne iznose osnovne činjenice? Jesu li novinari jednostavno neznalice? Ili se nešto drugo događa?

Dokazi o namjernom obmanjivanju

Je li moguće da novinari jednostavno ne znaju trenutačnu znanost o klimi? Možda neki. Ali mainstream mediji izvješćuju o klimatskim promjenama i uraganima posljednjih 20 godine. A informacije o troškovima, učestalosti ili intenzitetu uragana teško su skrivene. Ti podaci su sažeti u izvješćima IPCC-a, posljednji put 2021. godine. A NOAA čak podebljava svoje ključne zaključke.

Razmotrite četiri glavna načina na koje mediji obmanjuju javnost o klimatskim promjenama i uraganima. Oni:

1. Pogrešno prikazuju podatke koji pokazuju poboljšana promatranja uragana (u velikoj mjeri zahvaljujući satelitima i drugim tehnologijama za otkrivanje uragana) kao dokaz češćih uragana;
2. Pogrešno predstavljaju hipoteze (npr. da bi neki uragani mogli postati intenzivniji do 2100. godine) kao činjenice u sadašnjosti bez spominjanja da projekcije ukazuju na smanjenje svih kategorija oluja;
3. Biraju podatke kako bi predstavili trendove u relativno nedavnom razdoblju od 1980-ih godina i zanemaruju činjenice da su dostupni mnogo dugoročniji podaci;
4. Brkaju rastuću štetu s rastućom učestalosti ili intenzitetom, iako postoji snažno razumijevanje da ono što i gdje gradimo objašnjava svu eskalaciju u štetama od katastrofe.

Je li moguće da su novinarka Financial Timesa Aime Williams i njezini urednici izvukli podatke s web stranice NOAA-e kako bi napravili svoj grafikom i pogrešno tvrdili da pokazuje sve učestalije uragane, a da nisu kojim slučajem pročitali web stranicu i njezino izričito upozorenje da “Nakon prilagođavanja za vjerojatno nedovoljno zabilježeni broj uragana u predsatelitskoj eri u suštini ne postoji dugoročni trend u broju uragana”?

Ako je to doista slučaj, onda su Williams i FT krivi za novinarsku nesavjesnost najvišeg reda. No, malo je razloga kako bismo mislili da se to doista dogodilo. NOAA svoje upozorenje ističe relativno rano na svojoj web stranici i ponavlja ga nekoliko puta. A FT, kao i svi drugi, pokriva ovu temu desetljećima, a ne godinama.

Upitao sam Williams u e-mailu zašto je izvijestila da su uragani u porastu u učestalosti i intenzitetu, protivno najboljoj dostupnoj znanosti, i ona nije odgovorila. U svakom slučaju, FT bi trebao povući izvješće ili ga ispraviti.

Novinari Washington Posta Scott Dance i Kasha Patel tvrde da se “broj oluja kategorije 4 ili snažnije… povećao u posljednjih nekoliko desetljeća”, a njihov naslov glasi, “klimatske promjene ubrzano potiču super uragane”.

Te tvrdnje su i obmanjujuće i pogrešne. Prema NOAA-i, od 1919. godine do kopna Floride dospjelo je 15 uragana kategorije 4 ili onih jačih, od kojih se 10 dogodilo prije 1960. godine (više od 42 godine), a 5 od njih od tog vremena (tijekom 62 godine).

Postoje dokazi da su Dance i Patel znali da obmanjuju svoje čitatelje. Razmotrite sljedeću rečenicu iz njihovog članka: “Jedno usporedivo razdoblje aktivnosti uragana bilo je od 1945. do 1950- godine, kad je pet uragana kategorije 4 pogodilo Floridu u šest godina, zbog čega [istraživač uragana Phillip] Klotzbach nerado naziva niz intenzivnih oluja od 2017. nezapamćenim.”

Riječ “nerado” ublažava značenje. Točnija riječ bi bila “odbija”. I odbija nazvati oluje nezapamćenim jer, kao što Dance i Patel priznaju, one to nisu.

Ovdje vrijedi trenutak zastati. Klotzbach je jasno objasnio podatke Dance i Patel. Oni su to jasno razumjeli. A opet, oni su ublažili i pokopali Klotzbachovo razotkrivanje njihove naslovne tvrdnje kao da je riječ o cjepidlačenju.

Poslao sam e-mail Danceu i Patel i pitao ih o njihovim odlukama u izvješćivanju, a glasnogovornica Washington Posta mi je odgovorila e-mailom u kojem je stajalo: “Ostajemo pri svom izvješćivanju o neuobičajeno velikom broju velikih uragana koji su dosegli kopno SAD-a i koji se brzo intenziviraju, ponekad neposredno prije dolaska na kopno. Istraživanja navedena u članku, uključujući analizu Međuvladinog panela o klimatskim promjenama Ujedinjenih naroda, kao i rad NOAA-e, naveli su da se porast događaja brzog intenziviranja u posljednja tri do četiri desetljeća vjerojatno ne može objasniti samo prirodnom varijabilnošću.”

Ali ono što je rekla nema nikakvog smisla i proturječi najboljoj dostupnoj znanosti. Prije četiri desetljeća, 1980-ih godina, bilo je razdoblje povijesno niskih razina uragana. A znanstveni konsenzus je da prirodna varijabilnost, zapravo, objašnjava porast nakon 1980-ih godina. “Nakon homogenizacije”, napisao je tim znanstvenika prošle godine, “povećanje aktivnosti uragana i velikih uragana u čitavom bazenu od 1970-ih godina nije dio povećanja na razini stoljeća, već oporavak od dubokog minimuma od 1960-ih do 1980-ih. Sugeriramo da unutarnja (npr. višedesetljetna atlantska) klimatska varijabilnost u velikom smanjenju učestalosti uragana od sredine do kasnog 20. stoljeća izazvana aerosolima vjerojatno prikriva doprinose zagrijavanja stakleničkih plinova na stoljetnoj razini učestalosti velikih uragana u sjevernoj Atlantiku.” [naglasak dodan]

Bilo da se radi o lošem novinarstvu ili namjernoj obmani, Washington Post bi trebao povući izvješće ili ga ispraviti.

A što je s člankom New York Timesa, koji je napisao David Leonhardt, koji tvrdi da su “jake oluje sve češće u Atlantskom oceanu”? Što je s njegovim grafikonom, koji pokazuje trend porasta oluja kategorije 4 i 5 od početka 1980. godine?

1970-e i 1980-e godine s pravom se smatraju najnižom točkom aktivnosti uragana u 20. stoljeću. U radu s naslovom “Promjene u učestalosti velikih uragana u Atlantiku od kasnog 19. stoljeća”, koji je prošle godine objavio Nature Communications, znanstvenici su napisali da je “neaktivno razdoblje u kasnom 20. stoljeću možda bilo najneaktivnije razdoblje posljednjih stoljeća”. Dakle, naravno, vremenski niz koji započinje 1980-ih godine pokazat će povećanu aktivnost.

To je očigledno namjeran i krajnje neprofesionalan izbor.

Poznajem Davida više od desetljeća i znam da može biti pažljiv izvjestitelj kad to želi. Radio je neke od najiskrenijih izvješća o Covidu za New York Times. Dobio je Pulitzerove nagrade 2010. i 2011. godine. Poslao sam e-mail Davidu kako bih ga pitao što ga je natjeralo da odabere te datume; nisam dobio odgovor. U svakom slučaju, New York Times bi trebao povući ili ispraviti članak.

Značajno je da se novinari uvijaju poput pereca kako bi stvorili dojam da su uragani sve učestaliji i jači, bez da uopće ne priznaju podatke koji jasno pokazuju da nisu. Jednostavan grafikon uragana koji su dosegli američko kopno to prikazuje. A opet, niti jedan veliki medij, koliko ja znam, to nije objavio.

Razmotrite moju interakciju na internetu s Ginger Zee, glavnom meteorologinjom i glavnom urednicom klimatskog odjela ABC News-a. U tweetu sam napisao: “Nisam vidio niti jedan mainstream medij koji spominje išta od ovoga”, glede prognoze NOAA-e o smanjenju učestalosti i rastućem intenzitetu uragana.

Zee je odgovorila: “Mi jesmo! Globalna učestalost ciklona je pala, istraživanja pokazuju da vam je potrebna razlika u hladnoći i toplini kako idete sve više, i cijelo zagrijavanje, tako da započinje manje ciklona (ciklon je opći termin za uragan/tajfun), MEĐUTIM, kad počnu, veće su šanse za brzo intenziviranje s toplijom oceanskom vodom.”

Odgovorio sam: “Ginger, kako opravdavate naslov ABC-a s obzirom na izričitu izjavu NOAA-e da ‘podaci u ovoj fazi ne pružaju uvjerljive dokaze za značajno povećanje na stoljetnoj razini izazvano stakleničkim zagrijavanjem u… udjelu uragana koji postaju veliki’?”

Odgovorila je: “Taj se članak poziva na ovo Noaa istraživanje: https://gfdl.noaa.gov/global-warming-and-hurricanes/… , @KentonGewecke & @RobMarciano obradili su to ovaj vikend na GMA (Good Morning America)… Također smo svi svjesni povjerenja u odnosu na CC (klimatske promjene).”

Odgovorio sam: “Hvala Ginger, ali to nije odgovor na moje pitanje. Mislite li da je naslov ABC-a, koji implicira da uragani *jačaju* točan, s obzirom na inzistiranje NOAA-e da se takve tvrdnje ne mogu iznositi?”

Nije odgovorila. Međutim, Zee je jasno dala do znanja da su ona i njezini kolege Kenton Gewecke i Rob Marciano bili svjesni web stranice NOAA koja upozorava da nema dokaza o povećanju učestalosti ili intenziteta uragana.

Način na koji je odgovorila nakon toga činio se indikativan za veći dio medijskog pokrivanja, koje je usmjereno na udaljavanje od hladnih, tvrdih činjenica i prema predstavljaju nagađanja i hipoteza kao sigurnih. I doista, kad čitate medijska izvješća o klimatskim promjenama, često ćete pronaći novinare koji naglašavaju da ne mogu u potpunosti pripisati bilo koji uragan klimatskim promjenama, samo da “klimatske promjene čine takve događaje vjerojatnijim”.

Ali takve izjave predstavljaju izbjegavanje. Razlog zašto trendove u uraganima ne možemo pripisati klimatskim promjenama je to što otkako se čuvaju i vode vjerodostojni podaci, oni pokazuju da uragani ne rastu ni po učestalosti ni po intenzitetu — i točka. Sugerirati da “klimatske promjene čine jače uragane vjerojatnijim ili češćim” neprimjereno dovodi slušatelje i čitatelje u zabludu da su uragani sve vjerojatniji i češći.

Prema tome, jasno je da novinari namjerno žele uvjeriti svoje čitatelje i slušatelje u lažni dojam da uragani postaju sve češći i intenzivniji. Mnogi novinari to čine na suptilan način, poput ABC-jeve Zee, dok su drugi izravniji u tome, poput FT-ove Williams.

Štoviše, te “pogreške” događaju se u širem kontekstu isključivanja relevantnih informacija, uključujući i ono što smatram trima najvećim otkrićima o odnosu između klimatskim promjena i katastrofa:

1. broj smrtnih slučajeva od prirodnih katastrofa dramatično se smanjio tijekom mnogih desetljeća;
2. troškovi od prirodnih katastrofa također su se smanjili u odnosu na udio naše izloženosti;
3. učestalog prirodnih katastrofa opada u ovom stoljeću.

Rat klimatskih alarmista protiv znanosti

Konačni dokaz da su novinari svjesni činjenica da uragani nisu ni češći ni intenzivniji dolazi iz žestokog rata koji se vodi protiv najvažnijeg i najotvorenijeg znanstvenika na tom području, Rogera Pielkea Jr.-a.

Piekle Jr., znanstvenik sa Sveučilišta Colorado, kasnih je 1990-ih doslovno izmislio metodu “normaliziranja” troškova uragana kako bi se u obzir uzela rastuća populacija, zgrade i bogatstvo kao čimbenici koji mogu objasniti sve rastuće troškove uragana, što je značilo da su on i njegovi kolege otkrili da nema dokaza da se klimatske promjene do sada mogu otkriti u eskalirajućim troškovima katastrofa uragana.

Pielke Jr. je već četvrt stoljeća bio snažan zagovornik snažnog djelovanja protiv klimatskih promjena. No, budući da njegov znanstveni rad o uraganima potkopava klimatski alarmizam, progresivni aktivisti i demokrati u Kongresu i Bijeloj kući pokrenuli su klevetničku kampanju. Godine 2008., Centar za američki napredak (CAP), na čelu s Johnom Podestom, bivšim šefom osoblja Billa Clintona i voditeljem predsjedničke kampanje Hillary Clinton 2016. godine, pridružio se šokantno okrutnom i osobnom nizu napada na Pieklea, uključujući lažnu tvrdnju da ga financiraju interesi industrije fosilnih goriva.

Sva ta nastojanja bila su jasno usmjerena na diksreditaciju Pielkea Jr.-a pred novinarima. Oni su pokrenuli golemu količinu medijske pokrivenosti koja je kulminirala pokušajem CAP-a 2014. godine da Pielkea Jr.-a otpuste s mjesta kolumnista na web stranici Natea Silvera, fivethirtyeight.com, nakon što je objavila njegov članak u kojem je sažeta znanost koja nije pokazala povećanje učestalosti ili intenziteta uragana.

Pielke Jr. je nakon toga pisao o iskustvu otkazivanja od strane fivethirtyeight.com u Wall Street Journalu 2016. godine. O tim sam napadima pisao u svojoj knjizi Apokalipsa nikad, u viralnom članku koji sam napisao predstavljajući knjigu i ponovno prošli tjedan. Svaki urednik, producent ili izvjestitelj koji radi u mainstream mediju zna za raspravu o radu Pielkea Jr.-a i činjenice koje stoje iza toga.

Roger je na ove napade, koji su potkopali njegovu karijeru i zastrašili njegove kolege, od kojih su se mnogi ponašali s kukavičlukom tipičnim za današnje akademike, odgovorio mirno i dostojanstveno. On je uzor hrabrosti u javnom životu.

Pitao sam Rogera misli li da većina novinara zna da uragani nisu sve učestaliji i jači, i odlučujuli li se prezentirati informacije s ciljem da svojim čitateljima daju suprotan dojam. Istaknuo je grafikone koji pokazuju da nema promjena, pa čak i blagi pad, u uraganima koji dosežu kopno i u velikim uraganima.

“Trebali bismo se zapitati zašto se podaci u ovim grafikonima nikad nisu pojavili u mainstream medijima”, rekao je. “Novinari bi trebali shvatiti da se s iskrenošću prema čitateljima i javnosti stječe više povjerenja u njihov rad i općenito u znanost o klimi. Ljudi nisu budale i ne daju se dugo varati. Dobra znanost naposljetku uvijek pobjeđuje, čak i ako je potrebno malo vremena.”

Jedna je stvar za novinara optužiti svoje kolege da su u nečem pogriješili; sasvim je drugo optužiti ih za namjerno obmanjivanje javnosti. Ovo prvo je razumljivo i oprostivo. Svi mi radimo pogreške. Ali namjerno obmanjivanje javnosti predstavlja povredu novinarske dužnosti da točno i nepristrano iznosi činjenice. Optužiti novinara za namjerno obmanjivanje javnosti znači optužiti ga da laže. Shvaćam da je to vrlo ozbiljna optužba.

Ali vrijeme je da se kaže ono očito. Mediji svjesno i namjerno obmanjuju javnost o odnosu klimatskih promjena i uragana. To znači da lažu. Mainstream novinari i njihovi urednici u Financial Timesu, New York Timesu, Washington Postu, ABC News i drugim medijima savršeno dobro znaju da se uragani ne povećavaju ni u učestalosti ni po intenzitetu i odlučili su zavesti čitatelje i gledatelje da povjeruju u suprotno.

Vrijeme je da se to promijeni.

Michael Shellenberger je “Heroj okoliša” časopisa Time i predsjednik Environmental Progress, neovisne istraživačke organizacije.