AL-AMERI: Žena kralj: inverzija povijesti

Novi povijesni akcijski film Žena kralj, u kojem naslovne uloge tumače Viola Davis i John Boyega, trebao je biti mnogo bolji nego što jest. Trebala je to biti prilika za istraživanje malo poznatog dijela moderne povijesti. Trebala je to biti prilika da se pogleda interakcija već postojećeg afričkog ropstva i atlantske trgovine robljem.

No, Žena kralj ne čini ništa od navedenog. Umjesto toga, u potpunosti zanemaruje afričku povijest i zadovoljava bjelačku, progresivnu potražnju za jednodimenzionalnim crnim karikaturama stradalništva. Doista, vrijedi napomenuti da, iako su glumci i likovi gotovo svi crni, i scenaristica i producentica Žene kralja su bijele žene. A njihov svjetonazor i predrasude oblikuju ono što vidimo na ekranu.

Film se navodno radi o Agojie — vojsci u potpunosti sastavljenoj od žena iz afričkog kraljevstva Dahomeja, koje je postojalo na području današnjeg Benina između 17. i početka 20. stoljeća. Ova vojska sastavljena od nekih 6.000 ratnica organizirala je brutalne noćne napade na obližnja sela i naselja, odvodeći mnoge njihove stanovnike u roblje. Ovim akcijama, Agojieji su uspostavili nadmoć Dahomeja nad obližnjim kraljevstvima i postali jedan od glavnih dobavljača robova europskim trgovcima tijekom 19. stoljeća. Doista, procjenjuje se da je gotovo četiri milijuna Afrikanaca prodano u ropstvo između 1806. i 1866. godine. Od toga, oko 450.000 bilo je prisiljeno na brodove u Beninskom zaljevu, koji se nalazio pod kontrolom Dahomeja.

Britanska kraljevska mornarica pokušala je 1850-ih godina blokadama i sporazumima prisiliti Dahomej na prestanak trgovine robovima. Ali do 1857. godine, dahomejski je kralj Ghezo (kojeg u Ženi kralju portretira John Boyega) nastavio je porobljavanje svojih susjeda.

Složenost atlantske trgovine robljem ne uklapa se uredno u pojednostavljeni svjetonazor Zapadnih kulturnih elita. Za njih su crnci žrtve povijesti, a ne sudionici iste. Žena kralj odražava ovaj svjetonazor brišući aktivnu ulogu Dahomeja u trgovini robljem.

Na primjer, pravi kralj Ghezo igrao je ključnu ulogu u širenju udjela Dahomeja u trgovini robljem. A opet, Žena kralj ga predstavlja kao konfliktnog, sporednog sudionika, koji “želi vidjeti kraj trgovine [robljem]”. Doista, u jednom trenutku u Ženi kralju, Ghezo razmišlja kako bi zamijenio ropstvo izvozom palminog ulja kao izvor prihoda. Film sugerira da je ta ideja potekla od glavne protagonistice, Nanisce (koju glumi Viola Davis), zapovjednice Agojieja. U stvarnosti, Ghezo je bio prisiljen napustiti trgovinu robljem tijekom pregovora s Britancima sredinom 19. stoljeća.

Uvijek iznova, Žena kralj jednostavno preokreće povijest. Prikazuje trgovce robljem Agojieje kao pravedne osvetnike porobljenih. Čak kulminira napadom Agojieja na robovsku luku, s Nansicom koja obećava da će “spaliti cijelu njihovu trgovinu do temelja”, dok njezine trupe oslobađaju robove i kolju europske trgovce robljem.

Stvarni povijesni izvori govore nam sasvim drugačiju priču,. Uzmite na primjer izvješće iz prve ruke, zabilježeno 1927. godine, muškarca po imenu “Cudjo Lewis”, bivšeg roba koji je živio u Africatownu u Mobileu, državi Alabama. “Lewis”, čije je pravo ime bilo Oluale Kossula, zarobljen je 1860. godine od strane dahomejskih vojnika, koji su ga prodali američkom robovlasniku po imenu Timothy Meaher. Kossula je imao 19 godina kad je odveden i ostao je rob sve dok nije oslobođen na kraju Američkog građanskog rata 1865. godine. Opisao je u jezinim detaljima napad dahomejskih vojnika na njegov dom i nasilje koje su vršili nad svojim žrtvama:

“Ležim u krevetu. Čujem vrata koja su razbili… Vidim mnogo [dahomejskih] vojnika s francuskom puškom u ruci i velikim nožem. Imaju također i ženske vojnike i one trče s velikim nožem i prave buku. Oni hvataju ljude i i režu vratove ovako s nožen, okrenu glavu i onda ona padne s vrata.”

Kossula je također objasnio da su dahomejski vojnici, dok su on i njegovi nesretni kolege robovi marširali prema obali, stali kako bi dimili glave koje su uzeli kao trofeje tijekom svog pohoda.

U Ženi kralju izbrisana je sva dostupna povijest o kraljevstvu Dahomej, uključujući i opise iz prve ruke koje su dali ljudi poput Kossule. Umjesto toga, film stvara pojednostavljenu fikciju s ciljem osnaživanja najpovršnijih aspekata moderne politike identiteta, s crnim junakinjama i bijelim europskim negativcima.

Brutalne žene ratnice, koje su porobile mnoge, a dekapitirale još više njih, dočarane su u Žena kralju kao sveafrički borci za slobodu. Povijest je žrtvovana na oltaru identitarne fantazije.

Žena kralj čini takvo nasilje nad poviješću jer odražava identitarni svjetonazor bijele holivudske elite. Daje prednost njihovom osjećaju bijele krivnje nad povijesnim činjenicama. A rezultat je da se crnci još jednom patroniziraju i portretiraju kao čestite žrtve bijelog ugnjetavanja.

“Bijeli čovjek je ovamo donio nemoral”, rekla je Nanisca u jednom trenutku u filmu. To je rečenica koja oslikava infantilizirajuću i rasističku ideju u srcu Žene Kralja — naime, onu o “plemenitom divljaku”. Žena kralj je možda novi film. Ali on počiva na vrlo starim predrasudama.

Alaa al-Ameri je pseudonima britansko-libijskog pisca.