Neviđeno nasilje koje počinjavaju Antifa i Black Lives Matter utjelovljuje dvije glavne ljevičarske taktike u njihovoj težnji temeljitog transformiranja Sjedinjenih Država.
Jedna je poticanje na rasni rat radikaliziranjem Afroamerikanaca do nasilne razine. Druga je učiniti društvene nerede još više zastrašujućima sa što moguće manjim prisustvom policije i vatrogasaca, ograničavajući time njihovu sposobnost brzog reagiranja.
Manning Johnson, Afroamerikanac, govorio je o ovoj prvoj taktici iz osobnog iskustva. Opisujući sebe kao “predanog ‘druga'” i “profesionalnog revolucionara”, Johnson je deset godine pripadao Komunističkoj partiji SAD-a. Bio je sindikalni organizator, direktor huškačke propagande i član nacionalnog odbora partije. John se čak kandidirao kao stranački kandidat za kongresno mjesto u New Yorku.
No, kad su Sovjetski Savez i nacistička Njemačka 1939. godine sklopili svoj sporazum o nenapadanju — devet dana prije nego je Njemačka napala Poljsku, započevši time Drugi svjetski rat — Johnson je napustio partiju. Nakon rata, Johnson je u raznim zakonodavnim odborima svjedočio o komunističkim aktivnostima. Godine 1958., godinu dana prije svoje smrti, Johnson je pisao o svojim iskustvima u knjizi Color, Communism and Common Sense (Boja, komunizam i zdravi razum).
Zašto je Johnson postao komunist u svojoj 21. godini?
“Poput drugih crnaca, doživio sam i vidio mnoge nepravde i neravnopravnosti u svojoj okolini koje su se temeljile na boji, a ne na sposobnosti”, napisao je. “Govorili su mi da je za to ‘odgovoran dekadentni kapitalistički sustav’ kojeg bi ‘masovni pritisak’ mogao natjerati na ustupke, ali da ‘to samo produljuje život kapitalizma’; da se moraju ujediniti i raditi sa svima onima koji se više ili manje slažu da kapitalizam treba napustiti.”
“Za mene bi kraj kapitalizma označio početak beskonačnog razdoblja obilja, mira, prosperiteta i univerzalnost drugarstva. Sve rasne i klasne nejednakosti i sukobi zauvijek bi prestali nakon likvidacije kapitalista, njihove vlade i njihovih pristaša. Svjetska unija sovjetskih država pod ruskom hegemonijom oslobodila bi i predvodila čovječanstvo prema utopiji.”
“Budući da sam idealist, to mi je uspio ‘prodati’ crni diplomac s Lenjinovog instituta u Moskvi.”
Taj diplomac je vjerojatno bio Harry Haywood, koji se pridružio Komunističkoj partiji 1925. godine i ubrzo nakon toga studirao u Moskvi. Johnson je Haywoodu pripisao zasluge da je odigrao glavnu ulogu u uvjeravanju Staljina da inkorporira crnce u vodstvo američke komunističke partije tijekom sastanka Komunističke internacionale 1928. godine u Moskvi.
“Pobuđivanje rasnih i klasnih sukoba temelj je svih rasprava u radu Komunističke partije”, napisao je Johnson. “Zli genij, Staljin i ostali megalomanski vođe u Moskvi naredili su iskorištavanje svih rasnih, ekonomskih i društvenih razlika, bez obzira na to koliko male i beznačajne one bile, u korist pokretanja lokalnih požara nezadovoljstva, sukoba i pobuna.”
“Crna pobuna je bilo ono što je Moskva željela. Krvavi rasni sukob podijelit će Ameriku. Tijekom pomutnje, nastupila bi demoralizacija i panika.”
Tu strategiju odražavao je i Johnsonov vlastiti trening. Nakon što se pridružio partiji, Johnson je prošao “dvogodišnju praktičnu obuku organiziranja uličnih demonstracija, poticanja nasilja rulje, kako se boriti protiv policije i kako politički ‘baciti ciglu i sakriti se'”, napisao je. Johnson je potom pohađao školu gdje je učio o “crvenom političkom ratu”, napisao je, u kojem je “naučio kako koristiti tajne kodove, ‘bacati poštu’, organizirati tajne sastanke, ‘otresti se policijske pratnje'” i dokučio “prirodu komunističke sabotaže i špijunaže”.
Usporedite Johnsonove opise s BLM aktivnostima, osim očitih sličnosti u podmetanju požara, pljački, napada, uznemiravanja — pa čak i ubojstva.
“Mi zapravo imamo ideološki okvir”, rekla je suosnivačica Patrice Cullors na ljevičarskom podcastu. “Mi smo obučeni organizatori, osobito ja i Alicia. Mi smo obučeni marksisti. Mi smo super upućeni u ideološke teorije.”
Cullors je studirala kod Erica Manna, ljevičarskog organizatora koji je 1960-ih godina surađivao s organizacijama Black Panthers i Weather Underground. “Alicia” je kolegica suosnivačica Alicia Garza, koja je također stvorila Black Futures Lab, podružnicu BLM-a koja organizira Afroamerikance i razvija politike. Black Futures Lab na svojoj web stranici navodi da je “fiskalno sponzorirani projekt Kineskog progresivnog udruženja”.
Kinesko progresivno udruženje (CPA) se također posvećuje promicanju interesa kineske vlade i Komunističke partije u Sjedinjenim Državama, što uključuje i marksističku revoluciju.
Kao organizacija koju predvode “obučeni marksisti”, BLM se također protivi kapitalizmu, nuklearnoj obitelji i religiji, osobito kršćanstvu. BLM agitatori spaljivali su Biblije u Portlandu, državi Oregon i skandirali “Je*eš tvog Isusa!” crnom propovjedniku u Charlotteu, Sjevernoj Karolini.
Što se tiče obitelji, BLM je iznio svoj stav prije nego ga je izbrisao sa svoje web stranice:
“Mi poremećujemo uvjet zapadno-propisane strukture nuklearne obitelji podržavajući jedni druge kao proširene obitelji i ‘sela’ koja kolektivno brinu jedna za druge, osobito našu djecu, do razine u kojoj se majke, roditelji i djeca osjećaju ugodno.”
Taj stav ne samo da ponavlja zahtjev Karla Marxa za okončanje nuklearne obitelji, već također aludira na alternative koje je zagovarao Lav Trocki.
“Ukidanje obitelji!”, napisao je Marx. “Na kojim se temeljima zasniva sadašnja obitelj, buržoaska obitelj? Na kapitalu, na privatnoj dobiti. U svom potpuno razvijenom obliku, ova obitelj postoji samo među buržoazijom.”
Trocki je predložio “gotovi sustav socijalne skrbi i smještaja: rodilišta, jaslice, vrtiće, škole, društvene blagovaonice, društvene praonice, stanice za prvu pomoć, bolnice, sanatorije, sportske organizacije, kazališta pokretnih slika, itd.” koji bi vezao “sve generacije u solidarnosti i uzajamnoj pomoći”, napisao je.
Čak i težnja za ukidanjem policije prigrljuje marksističku ideologiju. Ove riječi koje je Mann napisao 1999. godine izražavaju stavove koji su dobro poznati svim današnjim Amerikancima:
Black Panters su naročito zagovarali tvrdnju da su zatvori i policija kolonijalni instrumenti, pa se stoga buržoaski koncepti “zločina” ili “nevinosti i krivnje” ne mogu koristiti za opravdanje vojne okupacije potlačene zajednice. Zahtjevi za oslobađanjem svih političkih zatvorenika uključujući sve crne muškarce i žene temeljili su se na pretpostavci da najveću opasnost po crnu zajednicu ne predstavljaju crni-na-crne zločini, već policija-na-crne zločini. Naoružane skupine za samoobranu, ophodnje zajednice za praćenje policijskog ponašanja i zahtjevi za najstrožim policijskim kontrolnim odborima predstavljali su napore za strukturno smanjivanje policijske brutalnosti stavljanjem policije pod crnu civilnu vlast.
Prosvjednici u ovom videu sažimaju Mannovom razmišljanje. Njihov vođa postavlja pitanje: “Koga štitimo?” Oni odgovaraju: “Crne kriminalce.”
Garza je kratko sažeo ciljeve i ideologiju BLM-a na ljevičarskoj konferenciji 2015. godine:
“Nije moguće ostvarivanje svijeta u kojem su crni životi važni ako je on pod kapitalizmom, a kapitalizam nije moguće ukinuti bez borbe protiv nacionalnog ugnjetavanja i rodnog ugnjetavanja.”
BLM i Antifa pronašli bi srodnu dušu u Robertu Williamsu, crnom aktivistu iz sredine 20. stoljeća. U posljednjoj trećini svoje karijere, Williams je prigrlio radikalni marksizam i najgoreg političkog masovnog ubojicu u povijesti, Mao Ce-tunga. Williamsove novine, The Crusader, zagovarale su “urbani gerilski rat samoobrane” u svrhu poticanja revolucije, napisao je 1964. godine.
Takav rat bi, napisao je Williams, uključivao nasilnu sabotažu velikih razmjera. Gerilci bi izbacivali vlakove iz kolosijeka i bacali Molotovljeve koktele, bombe s kiselinom, ručne bombe i s krovova pucali iz mitraljeza, bazuka i raketnih bacača kako bi ubili policiju i učinili ulice neprohodnima. Kuhinjske šibice postavljene u klimatizacijske cijevi uzrokovale bi eksplozije koje bi uništile zgrade.
Ali vjerojatno najomiljenija Williamsova tehnika bila je podmetanje požara.
“Najagresivniji i najneukrotiviji ogranak čitave organizacije bili bi požarni timovi”, napisao je 1965. godine. “Misija ovih tisuća požarnih timova bila bi podmetanje strateških požara. Oni bi američke gradove i selo učinili nemoćnima. Požarni timovi koji bi se kretali automobilima nalazili bi nečuvane ruralne ciljeve još pristupačnijima. Nekoliko timova moglo bi započeti miljama duge požare od jednog grada do drugog.”
Takvo bi podmetanje požara imalo dva cilja. Jedan bi bio nadvladati hitne službe i vojsku.
“Državne bi snage bile prisiljene raširiti svoje redove i ne bi mogle održati veliku koncentraciju svojih snaga u jednoj zajednici”, napisao je Williams. “Vrućina i dim koji nastaju iz tih požara učinili bi neke od autocesta neprohodnima za pojačanja represivnih trupa. Ruralni predjeli pokrivaju ogromna područja i zahtijevala bi brojne ljude, opremu i sigurnosne snage.
Drugi cilj bio bi stvaranje masovnog terora.
“Psihološki učinak bio bi strašan”, napisao je Williams. “Danju bi se oblaci dima vidjeli kilometrima daleko. Do noći bi čitavo nebo odražavalo crvenkasti plamen koji bi izazivao paniku i osjećaj nadolazeće propasti.”
S obzirom na popularnost Antife u najvećem gradu Oregona, neki članovi možda implementiraju Williamsov plan. Usprkos demantijima predstavnika zakona u Portlandu, brojni stanovnici Oregona snimili su videozapise koji prikazuju podmetače požara uhvaćene u činu. Jedan je muškarac uhićen zbog podmetanja požara u Washingtonu čak prisustvovao antipolicijskim skupovima.
Možda je još više inkriminirajuća poruka Antife svojim članovima: “Budite voda. Širite vatru.” Zamjenik šerifa iz okruga Clackamas u Oregonu čak je povezao Antifu sa šumskim požarima u toj državi. Zbog tih je komentara poslan na prisilni dopust.
Johnsonov epitaf kao “profesionalni revolucionar” danas odzvanja još većom snagom:
Vidio sam komunizam u svoj svojoj okrutnosti, bezobzirnosti i krajnjem preziru prema kršćanskim svojstvima i strastima. A također sam vidio nisku vrijednosti koju ima ljudski život, potpuni nedostatak poštovanja prema dostojanstvu čovjeka, izdaja povjerenja, teror Tajne policije i krvavu ruku atentatora.
